Različita iskustva pandemije covida-19 stvorila su toksične geografske, generacijske i društvene podjele diljem Europe, a to bi u budućnosti moglo odrediti cjelokupnu europsku politiku, pokazalo je istraživanje Europskog vijeća za međunarodne odnose (ECFR) temeljeno na ispitivanju javnog mnijenja u 12 država Europske unije.
"Europa je danas kontinent različitih iskustava: pojavile su se velike podjele koje bi mogle biti jednako ozbiljne kao financijska kriza u eurozoni i migrantska kriza 2015.", rekao je za Guardian suautor istraživanja Mark Leonard.
U toj je anketi 54 posto Europljana reklo da nije ozbiljno pogođeno pandemijom, no statistika uglavnom prikriva velike razlike. Gotovo da se može reći kako postoje "dvije pandemije i dvije Europe".
Generacijski jazovi
Naime, 72 posto ispitanika u Danskoj, 65 posto u Njemačkoj, njih 64 posto u Francuskoj te 63 posto u Nizozemskoj izjavilo je da u proteklih godinu i pol nisu imali većih problema u životu te da se oni ili njihove obitelji ili prijatelji nisu susreli s bolešću. S druge strane, 65 posto ispitanika u Mađarskoj, 64 posto u Španjolskoj, po 61 posto u Portugalu i Poljskoj te 59 posto u Bugarskoj i 51 posto u Italiji, tvrde da su zbog covida imali ozbiljnih problema.
Istraživanje je otkrilo i veliki generacijski jaz, jer gotovo dvije trećine, odnosno 64 posto, ispitanika starijih od 60 godina reklo da nisu osjetili teže posljedice pandemije u usporedbi s 43 posto mlađih od 30. No, postoje i iznimke. Većina mlađih od 30 godina u Francuskoj i Danskoj tvrdi da nisu patili zbog pandemije, dok je većina starijih od 60 u Španjolskoj, Portugalu, Mađarskoj i Poljskoj rekla da je osjetila velike posljedice.
"Vrijeme je da se vlade usredotoče na probleme mladih. Čitava jedna generacija osjeća da je njihova budućnost žrtvovana za dobrobit njihovih roditelja, baka i djedova", rekao je suautor istraživanja, Ivan Krastev, dodavši da je opravdano spašavanje života starije populacije imalo veliku cijenu.
Naime, to je pridonijelo cinizmu mladih prema epidemiološkim mjerama, što potvrđuje i podatak da je 43 posto mlađih od 30 skeptično prema motivima vlada. Oko 20 posto njih misli da su lockdowni "samo izgovor za kontroliranje građana", dok 23 posto drži da se htio steći dojam da vlade "drže stvari pod kontrolom". S druge strane, 71 posto starijih od 60 smatra da je lockdown poslužio zaustavljanju širenja virusa.
Nepovjerenje prema vladama
Sumirano, 64 posto ispitanika vjeruje da su vlade povlačile poteze u pandemiji kako bi zaštitile građane, 19 posto njih vjeruje da im je cilj bio prikriti nemoć i nesposobnost, dok 17 posto ispitanika drži kako se sve odigralo s ciljem veće kontrole nad životima stanovnika. Vladama su najmanje vjerovali Poljaci, Bugari i Francuzi.
Podjela je bilo i među onima koji su pandemiju zaista doživjeli kao zdravstvenu krizu. Oni su većinom vjerovali vladinim odlukama. Oni koji su sve doživjeli kao ekonomsku katastrofu uglavnom ne vjeruju svojim vladama. Osim toga, samo 22 posto Europljana osjećalo je slobodu življenja tijekom pandemije, dok je 64 posto to osjetilo prije pandemije.
Autori istraživanja tvrde da bi zbog takvih razlika, trebalo potaknuti vlade da razmisle dvaput o odlukama koje donose o zdravstvu, ekonomiji i građanskim slobodama. Ankete su pokazale i "veliku podjelu između onih koji su u pandemiji doživjeli osobne traume i onih koji nisu, onih koji podržavaju dugotrajne restrikcije i onih koji misle da se u potpunosti trebaju vratiti građanske slobode, kao i među onima koji vjeruju motivima svojih vlada i onih koji je vjeruju", rekao je Leonard.
Različiti utjecaji pandemije na ljude stvorili su "različite perspektive u mnogim zemljama, a uzrokovali su i to da se te perspektive u državama članicama na sjeveru i zapadu uvelike razlikuju od onih na jugu i istoku." "Podjele oko javnog zdravstva, ekonomskih žrtava i ideje slobode mogle bi se pokazati dugotrajnima, no najdramatičnija bi mogla biti podjela među generacijama. Te bi podjele, kad izbiju u javnost, mogle u Europi stvoriti novo političko doba", zaključuju autori studije.
