Mnogi od vas zasigurno su nekada u životu poželjeli imati sposobnost savršenog pamćenja, tako da se mogu sjetiti različitih bitnih događaja iz prošlosti ili jednostavno da bi lakše svladali školske i poslovne zadatke. Za 29-godišnju Rebeccu Sharrock superiorno autobiografsko pamćenje, koje joj je omogućilo sjećanje na sve što joj se dogodilo od dvanaestog dana života, i blagoslov je i prokletstvo, piše Mirror.
Naime, Rebecca je rođena s iznimno rijetkim nerološkim stanjem na osnovi kojeg je sposobna prisjetiti se gotovo svega što joj se dogodilo u životu, a prvo sjećanje seže do vremena kada je bila stara tek 12 dana i trenutka u kojem se fotografirala.
Također, sjeća se malih detalja sa svoje prve rođendanske zabave, poput haljine od satena koja ju je svrbila do lutke Miki Maus koje se plašila.
Osjećaje, mirise i okuse pamti savršeno
I dok su neka Rebeccina sjećanja jasnija od drugih, osjećaje, mirise i okuse pamti savršeno. Njezin je um prepun beskrajnim retrospekcijama, od prekrasnih božićnih dana dok je bila dijete sve do bolnih sjećanja na školska maltretiranja.
"Moja sjećanja su u sekvencama, dolaze u kronološkom redu po danima i vremenima. Moje najranije sjećanje je kada sam se fotografirala s 12 dana. Vidjela sam sliku te fotografije kada sam imala 12 dana, ali sam se uvijek sjećala toga i pričala bih mami o tome u mom ranom djetinjstvu", rekla je Rebecca nadodavši da je majka bila šokirana što se može sjetiti tog događaja te da nikada nije pomislila kako nije normalno to što se može sjetiti takvih stvari.
Zbog preaktivnog uma pati od glavobolja i insomnije
U svijetu postoji samo 60 ljudi koji imaju takvu superiornu moć autobiografskog sjećenja kao Rebecca. Međutim, takva moć također obično ne dolazi bez cijene, pa je Rebecca priznala da sposobnost sjećanje svakog detalja svog života nije lako, tako da zbog preaktivnog uma često pati od glavobolja i insomnije.
Rebecca je, ipak, pronašla način "stišavanja" rada uma, a metoda se sastoji od recitiranja knjiga o Harryju Potteru koje zna napamet. Stoga, kako bi umirila um i zaspala, recitira ih u sebi.
"Sjećanja otežavaju da zaspem kada je mrak i tišina jer mi je lagano odvući pažnju. To se događa i tijekom dana, ali kada odem spavati jednostavno se pojavljuju slučajni flashbackovi koji me drže budnom", rekla je Rebecca za Mirror, nadodavši da je zato naučila recitirati knjige o Harryju Potteru.
Negativna sjećanja joj mogu upropastiti dan
Iako ima svojih prednosti, tvrdi kako često ima osjećaj kao da joj je um "preplavljen" i "zatrpan" sjećanjima, a u slučaju jako negativnih prisjećanja dan joj može biti upropašten.
Već dvije godine odlazi na terapiju gdje vježba načine kako da potisne određena bolna sjećanja te kako da kontrolira neprekidne flashbackove. Rebecca je rekla da postoji nekoliko najgorih sjećanja iz ranog djetinjstva koja mrzi iznova proživljavati .
"Želim se riješiti tih sjećanja jer sam prolazila kroz fazu depresije kada sam imala 14 godina i ne želim proživljavati te emocije i osjećaje iznova. Kada su negativna, volim ih zvati nametljivim sjećanjima", rekla je Rebecca kojoj takva negativna sjećanja mogu potpuno upropastiti dan jer jer je preplave negativni osjećaji.
Dobiva vježbe koje koriste PTSP-ovci
Tijekom terapije dobiva vježbe koje se inače koriste za ljude koji pate od PTSP-a. Jedna se vježba zove "listovi na potoku" u kojoj mora zamisliti kako vadi svaki misao iz glave i stavlja je na list koji dalje pluta.
U odnosu na "normalne" ljude koji mogu potisnuti bolna sjećanja, Rebecca bolna sjećanja proživljava kao da je prvi put, uvijek iznova. S takvim intenzivnim bolnim iskustvima teško se nosi. Rekla je da stalno sanja o svojoj prošlosti te da su snovi uvijek o njezinim školskim danima i trenucima kada je osjećala sram.
"Emocije se vraćaju, fizički osjeti se vraćaju, jednako kao i okusi i mirisi", rekla je Rebecca.
Još jedan način na koji pokušava usredotočiti svoje misli je putem crtanja sjećanja ili slaganjem lego kockica Haryy Potter.
Osjećaji je vraćaju u dob kada je formirano sjećanje
U trenutku kada je preplavi sjećanje na nešto iz njezine prošlosti primorana je boriti se protiv iste reakcije koju je imala u trenutku kada je prvi put doživjela događaj. Osjećaji je vraćaju u dob kada je formirano sjećanje, no s obzirom da su joj razum i svijest odrasle osobe često osjeća stid i neugodu.
Teško može otvoreno govoriti o tim stvarima koje je zbunjuju, "jer zna da je to njezrela reakcija na nešto ili nešto glupo oko čega se ne trebam brinuti."
Kada se po prvi put susrela sa ženama koje se također bore s istim neurološkim stanjem "hyperthymesie" (HSAM), bila je presretna, budući da je mogla otvoreno razgovarati o svemu što doživljava s nekim tko razumije kako joj je.
Zbog lijepih sjećanja isplati se imati savršeno autobiografsko sjećanje
Ipak, zbog lijepih sjećanja, koja proživljava jednako intenzivno kao i ona ružna, Rebecca kaže da se savršeno autobiografsko pamćenje isplati. Često se može doimati poput putovanja kroz vrijeme, pa proživljava događaje uvijek iznova kao da je prvi put.
Većina sretnih sjećanja tiče se vremena od kada je odrasla osoba, a najviše ih je s njezinih putovanja u Kaliforniju.
Neovisno o osjećaju stalne pretrpanosti, glavoboljama i umoru, Rebecca se naučila na svoje stanje i prihvatila ga je kao dio svog života. Prije je na to gledala kao potpuno prokletstvo, no sada uči kako da gleda na pozitivne strane stanja.
"Ne moram voditi dnevnik kako bi se sjetila sretnih događaja - jednostavno su tu. I to je također nešto zanimljivo za razgovor - Volim biti šašava", rekla je Rebecca.
