Elena Konovalenko, supruga Dmitra Marčenka, jednog od trojice spašenih mornara, u razgovoru za 24 sata otkrila je neke dosad nepoznate detalje o nesreći broda Bourbon Rhode. Kapetana Dina Miškića.
Njen suprug Dmitro Marčenko jedan je od trojice spašenih. U nedjelju 29. rujna, tri dana nakon potonuća Bourbon Rhodea 1200 nautičkih milja od Martiniquea, splav s njim i još dvojicom iscrpljenih članova posade, Igorom Morozovim i Jevgenijem Nikolovim, pronašli su spasitelji s broda Piet.
Na neka od ključnih pitanja, tek 43 dana nakon nesreće, odgovor je dala ukrajinska obitelj.
Zašto je Dino Miškić pozov u pomoć slao pisanim putem?
"Satelitska oprema za komunikaciju pokvarila se drugog dana na oceanu", prenijela je suprugove riječi Elena Konovalenko.
Zbog problema s komunikacijskom opremom veliko je pitanje je li kapetan Miškić uopće na vrijeme imao informaciju da je Lorenzo iznenada ojačao u uragan treće, četvrte pa pete kategorije. Iz transkripta njegove komunikacije s bazom vidi se da je spominjao valove od deset metara. To je bilo u trenucima kad je voda već počela prodirati u brod i Miškić je ubrzo naredio evakuaciju. Komunikacija s bazom bila je očajno spora, na prvu poruku - poziv u pomoć kapetana Miškića - odgovorili su tek nakon sat i 14 minuta!
Pitanje je i zašto spasitelji nisu mogli locirati mornare na splavi uz pomoć uređaja za lokaciju, takozvanog EPIRB-a?
Taj bi se uređaj, prema riječima stručnjaka, trebao aktivirati čak i u slučaju potonuća broda, no evidentno je da njegov signal (ako je uopće bio ispravan) nije odveo spasitelje do mornara na splavi. Spašene je detektirao francuski zrakoplov Falcon i javio brodovima točne koordinate.
"Mom suprugu i mornarima Dino je dao EPIRB prije nego što su se ukrcali u splav, ali izgubili su ga vrlo brzo zbog velikih valova", rekla je za 24 sata Elena Konovalenko.
Spašeni pomorci na splavi su preživjeli tri dana vez vode. Kako? U teoriji, na splavi bi trebali biti dovoljno hrane i vode za 6-8 osoba čak i za nekoliko tjedana. No to je samo teorija. Kad se splav u nevremenu preokrenula, iz nje su poispadale boce s vodom i apsolutno sve osim nekakvih keksa. To je bilo jedino što su dva Ukrajinca i Rus imali.
"Oni se još uvijek pitaju kako su uspjeli preživjeti jer na splavi nije bilo vode. Imali su samo kekse koje je bilo nemoguće jesti bez vode pa su ih pokušavali pojesti s morskom vodom. Splav im je bila okrenuta naopako, a kad su -potražili vodu u unutarnjem dijelu, nije je bilo! Jedan cijeli dan je kišilo i samo taj dan su uspjeli popiti malo kišnice. To ih je spasilo", rekla je Konovalenko.
Čudom su preživjeli, no teško su ozlijeđeni.
"ijela su im bila potpuno prekrivena velikim ranama, ogrebotinama i modricama. Prsluci za spašavanje su im se stalno okretali i derali im uši. Slana morska voda im je nagrizla kožu i oči koje su ih stalno boljele. Jedne večeri moj muž je potpuno izgubio vid. Ništa nije mogao vidjeti. Prvi dan, dok je još bilo jako nevrijeme i dok su se rukama držali za splav, meduze su ih stalno pekle... U subotu je svanulo sunčano jutro i kožu na licu im je spalilo sunce, Vidjeli su vrlo velike ribe, nisu sigurni jesu li to bili morski psi. Moj muž je osobno prisustvovao identificiranju tijela svojih kolega s broda kako bi pomogao obiteljima. To je ostavilo veliki ožiljak na njegovoj psihi", rekla je supruga Dmitra Marčenka.
Prema riječima supruga Elene Konovalenko, šibenski kapetan Miškić sve je napravio kako je trebao, ali brodolom nije mogao spriječiti.
"S kapetanom Miškićem moj suprug je radio samo jedan mjesec jer je Dino stigao na brod u rujnu, a moj muž je tamo bio od kolovoza. Dino je s posadom razgovarao na ruskom, a odnos među njima bio je vrlo dobar. Nije bilo nikakvih sukoba između posade i kapetana. Iako ga nisu poznavali otprije, cijela posada ga je poštovala i on je poštovao njih", rekla je Elena i na kraju dodala: "Brod je potonuo jer nije bio propisno održavan i kvalitetno popravljen!"
