Masakri u školi su postali toliko uobičajeni u Americi da škole već imaju pripremljene mailove roditeljima u kojima ih podsjećaju da "razgovaraju sa svojom djecom o nasilju" te ih uvjeravaju kako "redovno provode vježbe koje je je osmislilo osiguranje škole kako bi bili spremni za nezamisliv slučaj takvog incidenta". Sama činjenica da škole imaju razrađeni protokol za slučaj da maloljetnik s automatskom puškom uđe u zgradu je prilično alarmatna, no što je još gore, takve procedure uopće ne pomažu. Kako u svojoj analizi ističe ugledni New Yorker, u slučaju pucnjave u Floridi, Nikolas Cruz je točno znao protokol i iskoristio ga je kako bi pobio što više ljudi.
No zadnji u nizu masakra otkriva četiri još gore istine o nasilju i kontroli oružja u SAD-u.
Oni su suučesnici, i bit će ponovo
POTRESNA ISPOVIJEST UČENIKA KOJI JE PREŽIVIO NAPAD U ŠKOLI: ‘Svi smo u jednom trenutku pomislili da nećemo preživjeti’
Lobi pobornika oružja i republikanska stranka koja ga kontrolira, prihvatili su da je cijena za fetišizaciju oružja stotine dječjih života. Tvrdnja kako je ovaj lobi suučesnik u masakru nije pretjerana niti histerična, nego prilično jednostavna i precizna, piše New Yorker. 'Ako odbijaš zaustaviti društvenu katastrofu, odgovoran si za posljedice te društvene katastrofe. Ako odbijaš cijepiti djecu i i izbije epidemija ospica, snosiš dio krivice. Ako odbijaš plaćati održavanje kanalizacije i izbije epidemija kolere, ti si odgovoran. Djela imaju posljedice. Ovo suučesništvo uključuje ne samo tvdrokorne NRA-ove (savez zagovornika oružja), nego i sve one koji sliježu ramenima i govore da se ništa ne može učiniti.'
Mnogi su predviđali i opetovano upozoravali da jedan masakr vodi drugom i da će u SAD-u u jednoj godini biti više pucnjava nego u ostatku razvijenog svijeta zajedno. I opetovano se pokazalo da su u pravu. S obzirom na to da su svi, očito, znali da će se to ponovo dogoditi, svi oni koji nisu ništa napravili da to spriječe su suučesnici. Kao što će biti suučesnici i kad se to ponovi.
Nasilje se lako i jednostavno može spriječiti
'Fraze kako su masakri previše složeni ili neuhvatljivi za zakonodavni okvir su potpuna laž. Kada ljudi govore kako se ništa ne može učiniti jer bi ovaj zakon bio u suprotnosti s time, kao da ne vide najznačajniju i najočitiju činjenicu: ni jedno moderno društvo ni približno se ne suočava s tolikim brojem ubijenih u nasumičnim masovnim pucnjama kao SAD. Nije nikakva enigma kako to zaustaviti, ako postoji i minimum volje', stoji u analizi.
Neprijeporni dokazi pokazuju kako kontrola oružja kontrolira i oružano nasilje i u velikoj mjeri sprečava masakre (unutar normalnog spektra društva - ljudi i dalje umiru od infekcije, ali to nije argument protiv lijekova). 'Ako bi SAD imale zakon o kontroli oružja poput onog u Kanadi ili Velikoj Britaniji, imale bi i razinu nasilja na razini onog u Kanadi i Britaniji. Nema nikakve američke posebnosti koja bi to promijenila. Tvrditi tako nešto jednako je nerazumno kao i tvrditi da američku djecu ne treba cijepiti jer imaju drugačiji imunitet. Nemaju.', tvrde u New Yorkeru'
Društvene znanosti jasno su pokazale kako već male prepreke daju velike rezultate. Malo otežaj mogućnost počinjenja zločina i stopa će drastično pasti. Primjerice, dovoljno je zahtijevati za posjedovanje oružja isto ono što se traži za posjedovanje auta - dozvolu kako bi mogao kupiti i osiguranje - i stopa oružanog nasilja će se dramatično smanjiti, a masovne pucnjave možda i poptuno nestati.
Ustav ne jamči posjedovanje oružja
Drugi amandman nije nikakva barijera razumnom odnosu Amerikanaca prema oružju. Povijesno gledano, sve do nedavno taj članak američkog ustava nije jamčio pravo da pojedinac posjeduje oružje.
Vrhunac bolesne ironije
Pokušaj da se problem oružanog nasilja prikaže kao problem mentalnog zdravlja, kao što je to pokušao napraviti Donald Trump, je krajnje neumjesan. 'Naravno da su ljudi koji masovno ubijaju djecu ludi. To se podrazumijeva. Svaka zemlja ima mentalno poremećene i potencijalno agresivne ljude. Samo ih Amerika naoružava.
Kada jedan Donald Trump, koji je prošle godine dokinuo Obaminu prilično blagu zabranu posjedovanja automatskog oružja osobama s određenim psihičkim poremećajima, govori o tome kako bi se "mentalno poremećene trebalo prijaviti nadležnim institucijama", jedini prikladan komentar je šutnja i prijezir', zaključuje svoju analizu ugledni New Yorker.
