Smetlišta u BiH s obzirom na to danas izgledaju poput bauštele u Njemačkoj. Na duvanjskom su svi prisutni "radnici" raspoređeni. Jedni razvrstavaju predmete, drugi ih trpaju u vreće, treći nose do "skladišta", četvrti prešaju boce….

"Tu radimo, tu kruh zarađujemo. Da je ovo lijep posao, ne bi nas zapao. Tek se snijeg otopio, pa smo mogli doći. A za par dana tu će da dođe pedeset ljudi. Moje jetrve, njegova braća i sestre... Neki će graditi prave barake. Bit će to pravo selo", kaže Zineta Mesarović koja ondje već živi s cijelom obitelji. Kaže kako prikupljenu ambalažu prodaju.

"Prodajemo ljudima. Ne znam tko su ni odakle su. Tko plati, dobije", kaže Zineta ne želeći otkriti otkud su kupci.

Priča o Ćiri

Da se na PET ambalaži dobro zarađuje potvrđuje i priča o Ćiri iz Bugojna. Novinaru Slobodne Dalmacije ispričao ju je jedan Duvnjak na benzinskoj crpki.

Ćiro je deset godina čuvao seoska goveda u duvanjskim selima. Usput je prikupljao odbačene boce i vrećice za jednog Dalmatinca. Kada je uvidio da na taj način može zaraditi više nego čuvanjem stoke, napustio je pastirski posao. Potom je zaposlio cijelu svoju obitelj, napravio kuću i pravo se financijski potkovao.

I Zineta kaže da na smetlištu svaki dan može raditi pedeset ljudi I da je ono bogato. Točnije, kaže hercegovačka su smetlišta bogatija od bosanskih. Na pitanje što će ako Hrvatska ukine otkup ambalaže, njen suprug Omer kaže: "Što mi imamo s Hrvatskom, mi smo BiH". No Zineta na to drugačije reagira: "Zašto će ukinuti? Pa mi čistimo svačije smeće. i pošteno živimo od toga."