Zanimanje za jedan od zadnjih totalitarnih sustava, "demokratsku narodnu" Sjevernu Koreju, u kojoj se vođe države štuju poput bogova uvijek je bilo iznimno s obzirom na njezinu zatvorenost i tajanstvenost. Tako je danas Mirror objavio prvi od nekoliko priloga o Sjevernoj Koreji koji je napravio Mirrorov glavni istraživački novinar i fotograf Rowan Griffiths.
Po dolasku u Sjevernu Koreju, čim su izašli iz zrakoplova svjedočili su suzbijanju slobodne volje. Dobili su narukvice za novinare i nisu imali pravo napustiti hotel u kojem su bili smješteni bez nadzora čuvara, satima su morali čekati kako bi saznali kakvi su planovi u danu. Oglašavanje je zabranjeno u potpunosti, TV postaje posvećene su propagandi, slavljenju i dizanju popularnosti diktatora itd, djeci se ispire mozak od malena, tako da moraju ponavljati ime "vrhovnog vođe" te posvetiti život služenju njemu i sjećanju ostalim vođama.
Polariziranost između elite i običnih ljudi je iznimna
Dok se novinar Mirrora kretao glavnim gradom Pjongjanga i izvan grada među siromašnom svjetinom, tajni agenti Kim Jong-una uporno su gapratili posvuda. U osam dana, koliko je imao priliku ostati u ovoj "socijalističkoj" zemlji imao je priliku vlastitim očima svjedočiti polariziranoj naravi države.
I dok s jedne strane, kao u pravim totalitarnim sustavima, imate priliku vidjeti blistave zgrade Pjongjanga koje reflektiraju veličinu sjevernokorejskog diktatora, spomenike njegovu djedu Kimu II-sungu i ocu Kimu Jong-ilu te propagandne natpise na mostovima i pločnicima koji ljudima nalažu da štuju žrtvu koju vođe podnose u borbi protiv američkog i japanskog imperijalizma, s druge strane imate priliku vidjeti bijedu običnih ljudi koji se bore za preživljavanje radeći teške poslove.
Dok najveća zgrada u Pjongjangu zjapi prazna iznutra, obični ljudi žive u siromaštvu
Najveća zgrada u Pjongjangu je hotel u vrijednosti od 500 milijuni funti. Ima 105 katova Ryugyong i visok je 330 metara. Na njemu se nalazi veliki LED sutav koji projicira propagandne poruke i slike. Međutim, zgrada je zapravo prazna, nema podova i interijera.
Siromaštvo običnih ljudi izvan Pjongjanga, u kojem živi elita ispranog mozga, zaista je tužno. Elita uživa u svom životu na grbači 20 milijuna poljoprivrednih radnik koji žive u bijednim uvjetima. Dok radnici rade na poljima bez pomoći strojeva, većina sredstava investira se u sjaj vojnih snaga i propagandnu veličinu države.
Rijeke su ostale neiskorištene, samo poneki se radnik može vidjeti kako razbija stijene na koritu rijeke, a vojnici nadgledaju rad radnika, držeći ih u strahu i potičući ih na rad čak i onda kada nema nekog posla.
70. obljetnica utemljenja države bez teškog naoružanja
Novinar Mirrora sudjelovao je na velikoj nedjeljnoj 70. obljetnici utemeljenja države, na kojoj je sudjelovalo 300.000 vojnika i civila. U događaju koji vrijedi pogledati, odvijale su se također masovne igre sa 100.000 izvođača, od kojih su mnogi bili djeca.
Međutim, cijeli taj spektakli novinare nije uvjerio u veličinu Sjeverne Koreje u kojoj žive svi u "harmoniji i sreći", kako je to diktator priželjkiva. Prema njegovim riječima u paradi je nedostajalo teško naoružanje, pa je pitao jednog vladinog službenika znači li to da se Kim Jong-un ipak povlači pred Donaldom Trumpom i zahtjevima za denuklearizacijom. Službenik mu je na to rekao da "vrhovni vođa nikada neće napraviti ništa što bi moglo smanjiti naš položaj u slučaju kada je prijetnja protiv nas kontinuirana".
Fotografije iz Sjeverne Koreje pogledajte OVDJE.
