Njemačkoj nije strana pogrešna strana povijesti. Zbog toga nikoga ne bi trebalo iznenaditi da je Berlin proteklih 16 godina čvrsto proveo na krivoj strani podjele oko toga kako se nositi s Rusijom, piše Matthew Karnitschnig za Politico.
Manje je predvidljiva bila brzina kojom je Njemačka posljednjih tjedana napustila svoj stav prema Moskvi zaustavljanjem kontroverznog projekta plinovoda Sjeverni tok 2, slanjem oružja Ukrajini, prihvaćanjem sankcija protiv Rusije, pa čak i najavom da će početi upumpavati znatne novčane iznose u vlastitu vojsku.
Gotovo preko noći Njemačka je pristala učiniti sve na što su je SAD i drugi saveznici godinama nagovarali. Berlin je čak smislio hashtag moto za promjenu: Zeitenwende, tj. zora nove ere. Tjednima kasnije postalo je jasno da njemački čelnici zapravo pokušavaju reći: "Idemo dalje."
S tim u vezi, piše Karnitschnig, Nijemci su imali sreće otprilike koliko i ruska vojska u Ukrajini. To je zato što Njemačka nije samo "pogrešno procijenila Vladimira Putina", kao što je prošli tjedan rekao dugogodišnji savjetnik Angele Merkel za vanjsku politiku, Christoph Heusgen, novi predsjedavajući Münchenske sigurnosne konferencije.
Katastrofalna pogreška
Njemačko tvrdoglavo inzistiranje na odnosu s ruskim čelnikom unatoč njegovoj kontinuiranoj agresiji (od invazije na Gruziju do optužbi za ubojstva neprijatelja u inozemstvu i ratnih zločina u Siriji) bilo je ništa drugo nego katastrofalna pogreška, zbog koje će Merkel zaslužiti mjesto u panteonu političke naivnosti uz Nevillea Chamberlaina.
Polako, ali sigurno, Nijemci su počeli shvaćati da Merkeličin mekani pristup Rusiji — koji je dosegao svoj vrhunac 2015. kada je dala zeleno svjetlo za plinovod Sjeverni tok 2 unatoč ruskoj aneksiji Krima i ulozi u separatističkom ratu u istočnoj Ukrajini — nije samo omogućio Putinu da ide još i dalje, već ga je zapravo potaknuo na to.
Ruska invazija na Ukrajinu, međutim, nije samo opovrgavanje Merkelina kancelarstva, već čitave generacije njemačkih političara iz cijelog spektra zaslijepljenih nostalgijom za Ostpolitikom i Wandel durch Handel, politikom detanta iz 1970-ih koju je zagovarao kancelar Willy Brandt, i koja je prema njemačkoj legendi dovela do kraja Hladnog rata.
Karnitschnig tvrdi da je kolektivna odgovornost Njemačke razlog zašto je okretanje stranice lakše reći nego učiniti. U njemačkoj politici ne postoji osoba koja je godinama upozoravala na opasnosti povjerenja u Putina. Dok je Merkel većinski kriva što je upala u zamku ruskog čelnika, istina je da je kriva cijela njemačka politička klasa.
Neprekidni dijalog
Kao Merkelin ministar financija i vicekancelar, sadašnji kancelar Olaf Scholz, čiji su socijaldemokrati bili pokretačka snaga naftovoda Sjeverni tok, zagovarao je ideju da je neprekidni dijalog najbolji način kako se nositi s Putinom.
Jens Plötner, trenutno Scholzov savjetnik za nacionalnu sigurnost, bio je jedan od glavnih tvoraca te politike u godinama dok je bio visoki diplomat u njemačkom vanjskom uredu, gdje je služio kao šef kabineta tadašnjeg ministra vanjskih poslova Frank-Waltera Steinmeiera (socijaldemokrata koji je sada njemački predsjednik) i nedavno kao politički direktor ministarstva. Čak i nakon što je Putin postavio desetke tisuća vojnika na ukrajinskoj granici u prosincu, Plötner je savjetovao Scholzu da se drži Sjevernog toka 2 te je javno ponavljao izmišljotinu da je to tek nešto više od "komercijalnog projekta".
Plötnerov stari šef Steinmeier, koji je 2016. optužio NATO za “zveckanje oružjem i ratno huškanje” zbog održavanja vojne vježbe na istočnom krilu saveza, tvrdio je gotovo sve dok Rusi na Ukrajince nisu ispalili prve hice da bi Njemačka trebala koristiti energiju kao način za izgradnju mostova s Rusijom.
Ovih se dana Steinmeier, koji kao predsjednik treba služiti kao moralni autoritet Njemačke, zaokuplja organizacijom koncerata "slobode i mira" s ruskim i ukrajinskim glazbenicima. (Jedan od događaja dogodio se početkom ožujka u Dresdenu dok su bombe padale na Harkiv, drugi grad u Ukrajini.) Tijekom vikenda, Andrij Melnyk, ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj, izjavio je da će bojkotirati Steinmeierov najnoviji događaj, rekavši da Ukrajinci nemaju vremena za "veliku rusku kulturu" dok Moskva ubija nevine civile.
Ni manje stranke se nisu proslavile
Iako su manje odgovorne od Merkelinih demokršćana ili socijaldemokrata u politici koja je dovela do Putinove invazije na Ukrajinu, manje stranke u njemačkoj vladajućoj koaliciji - liberalni Slobodni demokrati i Zeleni - također se nisu baš proslavile. Dok su se Zeleni protivili Sjevernom toku 2, učinili su to koliko iz ekoloških razloga, toliko i iz solidarnosti s Ukrajinom. Značajnije je bilo njihovo uporno protivljenje isporukama oružja Kijevu, što se promijenilo tek nakon što su počele borbe.
Slobodni demokrati bili su podijeljeni oko toga što učiniti u vezi sa Sjevernim tokom 2, a mnogi u stranci, uključujući zamjenika čelnika stranke Wolfganga Kubickog, podržavali su veću suradnju s Rusijom. Prema Melnyku, čelnik Slobodnih demokrata Christian Lindner, koji je ujedno i njemački ministar financija, rekao mu je na dan početka rata da nema smisla da Berlin šalje oružje Ukrajini ili isključuje Rusiju iz SWIFT-a, međunarodnog platnog sustava, jer njegova zemlja "ima samo nekoliko sati" suvereniteta.
Mnogi u glavnoj oporbenoj stranci, Demokršćanima (CDU), bili su skepticizam kada su u pitanju ukrajinski izgledi, da ne spominjemo zabrinutost zbog posljedica preoštrih mjera Rusiji. Samo nekoliko tjedana prije ruske invazije, čelnik CDU-a Friedrich Merz upozorio je da bi suspendiranje Rusije iz SWIFT-a moglo izazvati "atomsku bombu na tržištima kapitala".
Nijemci ne znaju kako reagirati
Budući da su bili potpuno u krivu u vezi s Rusijom i Putinom, njemački političari počeli su se izvlačiti na to da nitko nije znao što će se dogoditi. "Bio sam u krivu, svi smo pogriješili", rekao je Wolfgang Schäuble, eminencija njemačke politike i dugogodišnji ministar financija CDU-a, za Welt am Sonntag tijekom vikenda.
Međutim, ono što Schäuble i njegovi kolege izostavljaju je da su njemački saveznici godinama upozoravali da Njemačka podcjenjuje Putina. Karnitschnig upozorava da Nijemci suočeni s tom stvarnošću, ne znaju baš kako reagirati. Nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij podsjetio njemačke zastupnike u govoru u Bundestagu ovog mjeseca da je posao Njemačke s Rusijom pomogao u financiranju rata protiv njegove zemlje i napao ih zbog "bezvrijednih" izjava o holokaustu, priredili su mu ovacije — a zatim se odmah vratili redovnim poslovima.
'Korisni idioti' - nekoć oznaka za umjerene Zapadnjake koji su postali lakovjerne žrtve
Tijekom Hladnog rata, izraz "korisni idiot" ili "korisna budala" postao je oznaka za umjerene Zapadnjake koji su postali lakovjerne žrtve argumenata komunista. Neki ugledni zapadni intelektualci su tako imali blagonakloni odnos prema staljinističkom Sovjetskom Savezu i komunističkoj ideologiji.
Od njemačkog veta na članstvo u NATO-u Ukrajini i Gruziji 2008. do ostvarivanja plinskog sporazuma s Moskvom i otpora slanju oružja Kijevu - čelnici te zemlje služili su kao Putinovi "korisni idioti". Cijelo vrijeme, takozvani Russlandversteher, samodopadni ruski simpatizeri koji nastanjuju politički establišment zemlje, odbacivali su kritike na svoj način, inzistirajući da znaju bolje, dok su se (doslovno) smijali Washingtonu u lice. Nitko se više ne smije.
Čak i dok saveznici pozdravljaju berlinski Zeitenwende, nije ih zavaralo iznenadno preobraćenje. Ukrajina, koju je Njemačka opljačkala tijekom Drugog svjetskog rata, do kraja kojeg je izgubila više od 15 posto stanovništva, sigurno neće oprostiti i zaboraviti. Njemačka također neće imati pravi kredibilitet unutar transatlantskog saveza (bez obzira na to koliko milijardi se obvezala potrošiti na obranu) sve dok se pošteno ne obračuna s poviješću odnosa Merkel-Putin. Kao što Njemačka predobro zna, čak i ako je moguće neko vrijeme sakriti se od povijesti, od nje se ne može pobjeći.
Situaciju s ratom u Ukrajini iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
