Novinari njemačkog javnog servisa ARD malo su bolje pogledali cijene ljetovanja s kojima se pokušavaju privući njemački gosti. A one su postale paprene : paket-aranžmani za destinacije u Španjolskoj, Grčkoj ili Portugalu su ovog ljeta za 20-30% skuplji nego 2019. godine, piše Deutsche Welle.
I donedavna razmjerno povoljna ljetovališta u Turskoj, Tunisu ili Egiptu se još jedva mogu nazvati jeftinima: ondje su paket-aranžmani poskupjeli preko 30, a negdje čak i 50% u usporedbi s vremenom prije korone.
Kao što to uvijek biva kad se mijenjaju cjenici, ugostitelji tvrde kako oni nisu ništa krivi: u Turskoj kažu kako je za sve kriva inflacija tako da jedino mogu većom cijenom biti sigurni u dobit, hotelijeri Egipta se žale na državu koja je po novom zakonu odredila formiranje minimalne cijene. U turističkim uredima pak svu krivicu svaljuju na zračne prijevoznike i više cijene avionskih karata.
Skuplji i letovi za Hrvatsku
To je doduše točno: u usporedbi cijena stotina letova u omiljena turistička odredišta ovog ljeta su ona doista značajno poskupjela. Njemački novinari osobito ističu letove za Hrvatsku i Grčku koji su u prosjeku 16% skuplji nego prošle godine – a kod Hrvatske su tu i nove cijene od uvođenja eura. Letovi za odredišta u Španjolskoj su poskupjela još više, za dobru četvrtinu.
Još više su poskupjele karte za donedavno povoljna odredišta u Turskoj, Egiptu, ali i u Bugarskoj. Pravi luksuz su postali letovi i u inače omiljena turistička odredišta na drugim kontinentima, kao što su Dominikanska Republika ili Tajland. Još prošle godine su zbog korone cijene i leta i smještaja bili još razmjerno povoljni, ali ove godine će nerijetko tamo dvoje ljudi ljetovati za iste novce s kojima su prošle godine ljetovale tri osobe.
I zračni prijevoznici složno tvrde kako ni oni nisu ništa krivi, ali te cijene kerozina i troškovi osoblja... I u ovom slučaju je dovoljno tek pogledati na cijene karata: let za Sharm el-Sheikh u Egiptu ovog ljeta je znatno skuplji nego avionska karta za New York, makar je let preko Atlantika više nego dvostruko duži. Sličnih primjera ima još mnogo. Dakle sve priče da je to rezultat cijene kerozina i osoblja – jednostavno ne drže vodu.
Otvoren lov na novčanike furešta
Tu ne treba biti matematički stručnjak da bi se došlo do zaključka kako i zračni prijevoznici, baš kao i mnogi ostali u tom sektoru tek jednostavno „deru kožu" fureštima: cijene karata za omiljena odredišta su neusporedivo veće nego za letove na mjesta koja nisu tako popularna, bez obzira gdje se ona nalazila.
Ipak, veće cijene paket aranžmana jesu donekle i rezultat znatno veće cijene zračnog prijevoza do odredišta jer su i turističke agencije uvelike promijenile svoju poslovnu praksu. Do korone su one redovito kupovale velike kontingente avionskih karata do hotela na odredištima iz njihovog kataloga, ali su se žestoko opekle kad je počela korona. Jer avioni su ostali prazni, makar je tur-operator platio mnoge karte i financijski stradao čak i više nego zračni prijevoznik.
Sad su se naučili pameti i kupuju samo malene kapacitete zračnog prijevoznika, a ako prodaju više aranžmana, kupuju još karata po aktualnoj cijeni. A ona je naravno veća pa je tako i čitavo ljetovanje postalo skuplje.
Već i zbog takve poslovne politike su se turističke agencije trudile što više mušterija navesti na rano rezerviranje ljetovanja, ali u međuvremenu su popusti minimalni. Jer omiljena odredišta u traženim terminima se napune bez velikog truda, čak i po ovim, višim cijenama. Nekad su štedljivci računali i na „Last minute" ponude za ljetovanje, ali kako stvari stoje, ove godine će ih jedva uopće biti i sasvim sigurno ni one neće biti povoljne.
Kud svi Turci...
Njemački novinari savjetuju da je pametno posegnuti za jednom ostavštinom iz doba korone: mnogi nude mogućnost besplatnog otkazivanja i leta i smještaja praktično sve do posljednjeg trenutka. Dakle može se rezervirati neko putovanje, a ako se u međuvremenu ukaže neka povoljnija prilika...
No glavni savjet njemačkoj publici jest da se prestanu povoditi za masom i neka malo bolje pogledaju ponude i odredišta u koja ne teče rijeka njemačkih turista. Na primjer tu je svima poznat luksuzni restoran Zanzibar na njemačkom otoku Syltu – također ljetovalištu samo onih s doista dubokim džepom. Sve u svemu, bitno je jeftinije ljetovati na pravom Zanzibaru, otočkoj afričkoj državi u Indijskom oceanu. Čak i Meksiko je omiljeno turističko odredište Sjevernoamerikanaca – ali jedva da tamo ima i Nijemaca. I Kuba je u međuvremenu došla, ali polako i izašla iz mode.
Zaključak: ljetovanje u takvim dalekim destinacijama može biti ove godine jeftinije nego u nekom od klasičnih odredišta Mediterana.
