1. rujna 2004. godine jedna teroristicka skupina napala je osnovnu skolu u Beslanu i zatvorila oko tisucu ljudi u sportsku dvoranu. Medu njima i Reginu Kusajevu i njezinu kcerku Isetu. Beslan se nalazi u Sjevernom Kavkazu, nedaleko od Cecenije.
Napad na pocetku skolske godine
1. rujna je u skoli bilo posebno mnogo ljudi, jer tada u citavoj Rusiji pocinje nova skolska godina. Toga dana je i rodendan Isete Kusajeve. Devet godina je napunila kada su maskirani, tesko naoruzani napadaci uzeli kao taoce nju, njenu majku, kao i stotine drugih ucenika s njihovim roditeljima, pise Deutsche Welle. Iseti nadiru suze kada ponovo ulazi u sportsku dvoranu.
"Jos uvijek je prisutan veliki strah", prica majka Regina. "Postali smo pretjerano oprezni. Gdje god da se nademo pazljivo promatramo sve ljude. Kada netko s velikom torbom ude u autobus, ja bjezim van."
Teroristi su od ruske vlade trazili neovisnost Cecenije i povlacenje svih ondje razmjestenih ruskih snaga. Medutim, s Moskva o tome nije htjela ni pregovarati. Treceg dana ruske specijalne jedinice napale su skolu. Vise od 330 talaca je izgubilo zivot, a preko 700 ih je bilo tesko ranjeno. Do danas je nejasno kako je doslo da takvog krvoprolica i tko je tocno ubio taoce u skoli.
Udarali gdje su stigli
Ela Kesejeva, cija kcerka je bila medu ranjenima, uvjerena je da su specijalne snage s tenkovima i minobacacima udarale gdje su stigle. Zato je toliko talaca izgubilo zivot. Sigurnosne sluzbe to negiraju. Zajedno s drugim roditeljima Ela je osnovala grupu "Glas Beslana". Vec vise puta je podnosila tuzbu protiv drzavnih sluzbi. Ona smatra da je nuzno obnoviti istragu, jer postoje indicije da i vlasti snose odgovornost za dramu koja se dogodila. Postoje primjerice fotografije na kojima se vide minobacaci rasporedeni na zgradama oko skole. Sigurnosne sluzbe i dan danas negiraju da su koristile tu vrstu naoruzanja.
Takoder, tijela ubijenih su s mjesta zlocina uklonjena prije nego sto su ih strucnjaci pregledali – to je krsenje ruskog kaznenog prava.
I Alan Ardihajev vjeruje da mnogi nisu morali izgubiti zivot, pa tako ni njegova supruga Irina. Ona je tada pratila njihovu stariju kcerku u skolu. Alan je lijecnik anesteziolog. Rano ujutro toga dana pozvali su ga iz bolnice da dode na operaciju. Zato nije mogao s obitelji otici u skolu. Velikim cudom njegove su dvije kcerke izvukle zivu glavu.
"Kada se nades u situaciji da ne mozes pomoci svojoj deci jer nisi pored njih…I onda jos deset godina nema prave istine i objektivne istrage, to jako boli." Alan sumnja u sluzbene verzije na temelju kojih je najveci broj talaca stradao od rucno izradenih bombi terorista.
http://www.dw.de/beslan-deset-godina-nakon-tala%C4%8Dke-drame/a-17894607
