Sjedinjene Američke Države nisu jedina zemlja koja se suočava s pritiskom na svoje demokratske standarde i institucije. Prema podacima V-Dem neovisnog istraživačkog instituta sa sjedištem u Švedskoj, danas sve više demokracija propada, pa čak i klizi u autokraciju, nego u bilo kojem trenutku u prošlom stoljeću, piše New York Times. Trend, koji traje više od desetljeća, sve se više ubrzava, pokazuju podaci instituta, a to podjednako utječe na već uspostavljene, kao i na krhke demokracije diljem svijeta. Slijedi pregled događaja u nekima od njih:
Kenija
Iako se smatra jednom od najsnažnijih demokracija u Africi, Kenija se povremeno suočava s previranjima. Tamošnji političari ponekad su iskorištavali polarizaciju duž etničkih i geografskih linija, osobito tijekom izbora. To je dovelo do krize nasljeđivanja, nasilja u zajednici ili napada na institucije poput sudova.
Napeti izbori ovog kolovoza bili su još jedan test za kenijsku demokraciju kada je viši pomoćnik poraženog kandidata najavio osporavanje izbornih rezultata. "Demokracija u našoj zemlji, Keniji, sjedi na vrlo neprijateljskom teritoriju", rekao je William Ruto, pobjednički kandidat na izborima, na događaju u Washingtonu, D.C., ranije ove godine.
Kenijsko Neovisno izborno povjerenstvo ovoga je tjedna proglasilo pobjedu Williama Ruta s 50,49 posto glasova, a njegov suparnik Rail Odinga dobio je 48,85 posto glasova. Međutim, čak četvero od sedmero članova povjerenstva nije priznalo izborni rezultat nekoliko minuta uoči njegova proglašenja, zamjerajući predsjedniku povjerenstva "netransparentan rad" i izostanak suradnje.
"Želimo pravdu kako bi se vratio mir", rekao je u subotu Odinga u svom domu u Nairobiju, nakon sastanka s vjerskim čelnicima. "Odlučili smo se obratiti Vrhovnom sudu (…) kako bismo pokazali da ovo nisu bili izbori, već lakrdija", dodao je. U Keniji nijedni predsjednički izbori od 2002. ne prolaze glatko, a sporovi su se ponekad završavali krvavim sukobima.
Šri Lanka
Ova multietnička i vjerski raznolika demokracija dovedena na klimavim je nogama otkako je brat Mahinde Rajapakse, bivšeg moćnika, preuzeo vlast na izborima 2019. godine. Obitelj Rajapaksa dugo se suočavala s optužbama za zlouporabu vlasti i dovođenje manjina u zemlji na loš glas, što je izazvalo strah da bi se Šri Lanka mogla vratiti autokraciji.
Ovog ljeta demonstracije zbog ekonomskih pitanja kulminirale su prosvjedničkim upadom u predsjedničku palaču. Predsjednik Gotabaya Rajapaksa dao je ostavku, ali je imenovao svog saveznika kao zamjenika; taj saveznik je kasnije i formalno postao predsjednik, uz blagoslov parlamenta. To je ostavilo sukob između prosvjednika i utjecaja dinastije Rajapaksa u neizvjesnosti.
Mađarska
"Nova država koju gradimo je neliberalna država", izjavio je mađarski premijer Viktor Orban 2014. Od tada je Orban, koji sebe predstavlja kao avangardu globalne populističke desnice, preinačio sudove, Ustav i pravila glasovanja na načine koji su učvrstili njegovu vladavinu. Također je upravljao državnim i privatnim medijima koristeći ih protiv svojih suparnika, promičući dezinformacije i nacionalističke stavove.
Orban smatra da su ti koraci nužni za obranu Mađarske od korumpiranog utjecaja rasne raznolikosti, neeuropskog useljavanja i Europske unije. Dok su se oporbene stranke uzdigle na temelju nezadovoljstva Orbanom, mađarski premijer i dalje zadržava značajnu bazu podrške.
Brazil
Predsjednik Jair Bolsonaro, koji u Donald Trumpu vidi politički uzor, dugo je kritizirao brazilske demokratske institucije kao korumpirane. Također je blagonaklono govorio o desničarskoj vojnoj diktaturi u zemlji, koja je vladala od 1964. do 1985. godine. Bolsonaro već dovodi u pitanje legitimnost brazilskih predsjedničkih izbora koji će se održati u listopadu jer po anketama uporno zaostaje. Čak je zatražio pomoć nekih vojnih čelnika u izazivanju sumnje u integritet glasovanja.
Iako nije jasno hoće li Bolsonaro doista nastojati poništiti izbore, njegovo raspirivanje njegovo negodovanje povećalo je međunarodnu zabrinutost oko stabilnosti najveće latinoameričke demokracije.
Filipini
Šest godina Rodriga Dutertea kao predsjednika na Filipinima dovelo je do zatvaranja političkih suparnika i kritički nastrojenih novinara, kao i širenja dezinformacija u korist Dutertea te vala policijskog nasilja koji je odnio tisuće života. Vatreni populist, Duterte se postavio kao branič demokracije nasuprot onih koje je smatrao "prijetnjom iznutra", pridobivši podršku svog biračkog tijela unatoč ekscesima dok je bio na dužnosti.
Iako je dobrovoljno napustio dužnost na kraju svog mandata u svibnju, glasači su izabrali novog predsjednika, Ferdinanda Marcosa, Jr., za kojeg se skupine za zaštitu ljudskih prava boje da će nastaviti njegov stil vladavine. Novi predsjednik Marcos je sin bivšeg diktatora Filipina. Njegova potpredsjednica, Sara Duterte, kći je Rodriga Dutertea.
Indija
Pod Narendrom Modijem, indijskim desničarskim premijerom od 2014., nagli porast ekstremnog hinduističkog nacionalizma, koji često podržavaju saveznici njegove vlade, podijelio je indijsko društvo. Otprilike 200 milijuna muslimana u zemlji suočeno je s političkom marginalizacijom i, u mnogim slučajevima, smrtonosnim vjerskim nasiljem, pri čemu su dužnosnici ponekad okretali glave na drugu stranu. Kritički nastrojeni novinari nalaze se pod sve većim pritiskom i vlade i sve više nacionalističkih medija.
Modijina vlada žestoko je pritisnula regiju Kašmir i oštro odgovorila na val prosvjeda indijskih farmera prošle godine, izazivajući strahove da njegova vladavina postaje sve jača.
Turska
U svojih gotovo 20 godina na vlasti, Recep Tayyip Erdogan preinačio je tursku demokraciju u poligon za svoju osobnu vladavinu. Erdogan je nekoć smatran liberalističkom silom, a toliko je drastično ograničio političke slobode i centralizirao moć da ga mnogi smatraju diktatorom.
Nakon pokušaja državnog udara protiv njega 2016., Erdoganova administracija je pritvorila 100.000 ljudi i otpustila 150.000 državnih službenika s posla, što je dodatno učvrstilo njegovu moć. Ipak, dovoljan privid demokracije ostavlja događaj kada su oporbene grupe smijenile Erdoganova saveznika, moćnog gradonačelnika Istanbula, 2019. što im je dalo nadu u nove pobjede.
Poljska
Nekad velika postkomunistička uspješna priča Istočne Europe, Poljska se sada suočava s dubokom političkom polarizacijom. Vladajuća desna stranka nastojala je tradicionalno neovisno pravosuđe i medije podrediti svojoj volji. Također je kritizirala Europsku uniju, koja je dovela u pitanje podržavaju li uopće poljski čelnici vladavinu prava.
Posljednjih mjeseci strahovi za poljsku demokraciju lagano su splasnuli. Poljski čelnici nastojali su popraviti veze s Europskom unijom, uključujući pitanja demokracije, kao način borbe protiv onoga što vide kao rusku prijetnju Europi. Ipak, grupe za ljudska prava kažu da je poljska demokracija jedva preokrenula taj negativan trend.
El Salvador
Ova mala srednjoamerička država uspostavila je krhku demokraciju nakon teškog građanskog rata koji je završio 1992., ali je stvorio rane koje još uvijek zacjeljuju. Mladi autsajder, Nayib Bukele, osvojio je mjesto predsjednika 2019. obećavajući promjenu. Međutim, dok je bio na dužnosti, ograničio je osnovna prava, "pročistio" suce, zatvorio tisuće ljudi uz malo sudskih postupaka i angažirao vojsku, a sve to u okviru, kako on to naziva, hitnih mjera za borbu protiv kriminala.
Ipak, čak i dok grupe za ljudska prava i međunarodni promatrači dižu uzbunu, Bukele je postao iznimno popularan, što je podsjetnik da se u današnjem svijetu potencijalni moćnici često bodre dok su još u usponu.
Venezuela
Nekad najstarija južnoamerička demokracija i najbogatija ekonomija, Venezuela je pala u zonu ekonomske katastrofe, s većim dijelom gladnog stanovništva gladnim i vladavinom onoga što se naširoko smatra diktaturom. Znanstvenici demokracije ovu zemlju često smatraju primjerom na koji način demokracije danas propadaju: polako, povučene iznutra od strane izabranih populista koji protivnike i institucije tretiraju kao nelegitimne, a čije bi djelovanje u početku moglo biti prilično popularno.
Vođa koji je nadgledao veliki dio ovog pada, ljevičarski Hugo Chávez, umro je 2013. Njegov nasljednik, Nicolás Maduro, nadgledao je smrtonosne represije protiv prosvjednika, kao i uspostavljanje snažne kontrole nad sudovima i zakonodavstvom.
Češka i Slovenija
Kada je populistički autsajder i medijski tajkun milijarder Andrej Babiš postao premijer Češke Republike 2017., postojali su strahovi da bi mogao slijediti put koji je stvorio Orban u Mađarskoj - prema arh-konzervativnom neliberalizmu. Iako je Babiš svoju zemlju povukao u tom smjeru, na kraju je izgubio na izborima 2021., kada se nekoliko oporbenih stranaka udružilo protiv čelnika kojeg su nazvali "prijetnjom češkoj demokraciji".
Kada je Slovenija izrabrala svog desnog populista, pojavila se zabrinutost zbog bloka nacija koji bi mogao slomiti Europsku Uniju iznutra. Ipak, slovenski su birači sljedeće godine svrgnuli svoju populističku vladu.
Obje ove zemlje poslužile su kao primjer da se sumnje u demokraciju uvijek iznova mogu pojaviti, zaključuje New York Times.
