Povijest je svjedočila brojnim atentatima na istaknute političke ličnosti, ali će jedan ostati upamćen kao događaj s vjerojatno najdalekosežnijim i najtragičnijim posljedicama. Riječ je o atentatu na austrijskog prijestolonasljednika, tj. budućeg cara Austro-Ugarske monarhije, Franju Ferdinanda, izvedenom u Sarajevu 28. lipnja 1914.
Nadvojvoda Franjo Ferdinand krenuo je iz Beča 23. lipnja, vlakom do Trsta gdje se ukrcao na vojni brod koji ga je prevezao do ušća Neretve, odnosno do Metkovića. Iz Metkovića je vlakom, preko Mostara, došao do Sarajeva gdje mu se pridružila supruga Sofija. Glavni cilj njegova posjeta Bosni i Hercegovini koja je šest godina ranije anektirana, tj. pripojena Austro-Ugarskoj, bilo je prisustvovanje vojnim manevrima koji su se održavali na granici monarhije i Srbije. Za mnoge suvremenike ti su manevri ustvari predstavljali pripremu za rat sa Srbijom u kojoj je Beč vidio jednu od najvećih prepreka austrijskom širenju na istok.
Među onima koji su se protivili jačanju austrijskog utjecaja na Balkanu, i koji su rješenje tog problema vidjeli u stvaranju zajedničke države južnih Slavena, bili su pripadnici organizacije Mlada Bosna. Radi se o studentima i srednjoškolcima iz Bosne i Hercegovine koji se nadahnjuju dijelima zapadnoeuropskih i ruskih revolucionara i anarhista, ali i junačkom srpskom tradicijom.
Po uzoru na Miloša Obilića koji 1389. na Kosovu polju ubija sultana Murata, te se, riskirajući vlastiti život, bori za boljitak svog naroda, i oni smatraju da su upravo atentati na važne ličnosti iz političkog života najbolji i najbrži put za promjene. U tom smislu, čin koji bi imao najvećeg utjecaja na prilike na Balkanu, bio bi atentat na osobu koja se spremala preuzeti austro-ugarsko prijestolje, odnosno na Franju Ferdinanda. Njegov dolazak u Sarajevo shvaćen je kao najbolja prilika da se s riječi prijeđe na dijela. U skupini koja je trebala izvesti atentat nalazilo se nekoliko mladića među kojima su glavnu riječ vodili Gavrilo Princip, Nedeljko Čabrinović, Trifko Grabež i Vaso Čubrilović.
Skok u Miljacku
Nakon nekoliko dana provedenih u Bosni i Hercegovini 28. lipnja je trebao biti posljednji dan koji će Franjo Ferdinand provesti u toj zemlji, nakon čega se trebao vratiti u Beč. S obzirom na to da je list Bosanska pošta objavio točnu rutu njegova obilaska Sarajeva, atentatori su odredili punktove na kojima će ga čekati. U 10 sati ujutro Franjo Ferdinand i Sofija automobilom su uz desnu obalu Miljacke krenuli prema gradskoj vijećnici.
Prvi atentator na kojeg su naišli odlučio je ipak ne reagirati opravdavajući se kasnije prisustvom policajca u svojoj neposrednoj blizini. Automobil je zatim prošao pokraj drugog i trećeg atentatora koji su također odustali od prvotne namjere. Tek četvrti atentator, Nedeljko Čabrinović, skupio je hrabrosti, bacio ručnu granatu na automobil, nakon čega je on sam popio otrov i skočio u Miljacku. Međutim, bačena bomba se odbila od krova i naknadno eksplodirala ranivši tek čovjeka iz pratnje. Osim toga, otrov koji je Čabrinović popio nije djelovao, pa su ga policajci živog uspjeli izvući iz rijeke.
Slučajno došli u ulicu u kojoj je prolazio Princip
Nakon ovog incidenta posjet nije prekinut već je samo dogovoreno da se izmijeni ruta Ferdinandova povratka u rezidenciju. Na žalost, carskog bračnog para o toj izmjeni nije obavješten njihov vozač pa se automobil zabunom našao u ulici kojom je upravo tada prolazio Gavrilo Princip.
Našavši se na nekoliko metara od automobila Princip je s dva metka pogodio Franju Ferdinanda i Sofiju, koji su od zadobivenih rana uskoro preminuli. Atentatora je odmah uhvatila policija, iako je i on, pokazat će se bezuspješno, također pokušao počiniti samoubojstvo ispijanjem otrova. Osim Čabrinovića i Principa policija je sljedećih dana uspjela uhvatiti i ostale organizatore i sudionike atentata.
Na sarajevskom sudu u listopadu 1914. osuđeno je ukupno 25 osoba. Većina je dobila dugogodišnje kazne zatvora, dok su trojica osuđena na smrt. Gavrilo Princip koji je još uvijek bio maloljetan nije mogao biti osuđen na smrt nego je dobio 20 godina teške tamnice. Preminuo je od posljedica tuberkuloze 28. travnja 1918. u zatvoru u češkom gradu Terezinu.
Početak Prvog svjetskog rata
Odmah nakon događaja u Sarajevu u javnosti se pojavila teorija po kojoj su za atentat odgovorne vlasti u Srbiji. U samom Sarajevu su organizirane i antisrpske demonstracije u kojima je uništavana imovina u srpskom vlasništvu. Iako su činjenice upućivale da službena Srbija nije imala nikakve veze s atentatom, odnosno da su ga predstavnici vlasti kada su saznali za njegovu pripremu čak odlučili i spriječiti, službeni Beč bio je drugačijeg mišljenja.
Dana 23. srpnja 1914. Srbiji je upućena ultimativna nota kojom se između ostalog zahtijevalo da austrijski organi samostalno na srpskom teritoriju istraže okolnosti atentata. Odbijanje tog uvjeta, koji bi značio direktnu povredu državnog suvereniteta, Austro-Ugarska je iskoristila kako bi 28. srpnja 1914. objavila rat Kraljevini Srbiji. Nakon što u obranu Austro-Ugarske stane Njemačka, a zatim i Italija, a u obranu Srbije Rusija, te Francuska i Velika Britanija, započeti rat umjesto u lokalni prerast će u Prvi svjetski rat.
Sve epizode serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
