Kremlj vjerojatno neće opozvati svoje snage u Ukrajini i prekinuti agresiju dok ne 'dobije čvrste garancije Zapada'. Što su te 'čvrste garancije', ostaje za vidjeti, ali većina analitičara smatra da je posrijedi želja Vladimira Putina za međunarodnim priznanjem okupiranih teritorija na Krimu, i tzv. 'Donjecke Republike'.
Dok ne dođe do nekakvog mirovnog sporazuma u Ukrajini, ili dok barem ne otpočnu nekakvi 'mirovni pregovori' (za koje se vjeruje da bi mogli biti vrlo slični nekadašnjem 'Daytonskom sporazumu' za bivšu Jugoslaviju), mogu se i dalje očekivati ruski hakerski napadi, kao i stalna ruska propaganda, prije svega na društvenim mrežama.
Putin voli koristiti stare adute...
"Rusija trenutno vodi prikriveni tajni rat", rekao je nedavno bivši švedski premijer i slavni diplomat Carl Bilt. Belgijska vlada nedavno je pokrenula istragu o mogućim isplatama određenim političarima za širenje 'ruskog narativa' u zemlji i diljem EU-a. Institucije u Belgiji vjeruju da Češka i Poljska, zemlje koje su bile jedan od motora razvoja bivšeg 'Varšavskog pakta', prve su se našle na udaru 'ruskog informacijsko-informatičkog rata'.
Nema sumnje da sam Vladimir Putin, kao i njegovi bliski savjetnici i ideolozi, raspad SSSR-a smatraju velikom pogreškom. Iako se sam Putin više od desetljeća 'pravio' da je današnja Ruska Federacija 'nova Rusija', zemlja koja želi moderne gospodarske tokove i suradnju sa svima - SAD-om, EU-om, Kinom i Indijom, s vremenom se to okazalo da je nastavak 'Maskirovke'. Inače, sama 'Maskirovka' je rusko 'umijeće zavaravanja neprijatelja', sposobnost zavaravanja neprijateljskih snaga lažnim informacijama i planovima. Ova strategija vuče korijene s početka dvadesetog stoljeća, a u potpunosti je implementirana tijekom godina Hladnog rata. Glavni zagovornik je, naravno, bila sovjetska obavještajna služba, KGB. Poznato je da je KGB imao cijele 'odjele za lažne informacije' i za 'stvaranje propagande'. Ova vrsta lažnih informacija širila se kako izvan granica SSSR-a, tako i u samoj Rusiji, posebice među seoskim stanovništvom.
"Raspad SSSR-a jedna je od najvećih povijesnih tragedija”, rekao je iskreno Putin u jednom od svojih intervjua još 2005. godine. Pad Berlinskog zida zatekao je Putina u Dresdenu, u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, u postaji 'KGB-a', koja je 1980-ih radila kao 'Centar za kulturnu suradnju', a sam Putin je službeno imao funkciju prevoditelja. Kad je u studenom 1989. godine srušen Berlinski zid, Putinu je bilo jasno da je to kraj velike federacije država koje su od početka Gorbačovljeve 'Perestrojke' sredinom 1980-ih otvoreno počele pokazivati međusobnu netrpeljivost. Putin je i sam osjetio 'čari' raspada zemlje početkom 1990-ih, kada je odjednom od visokopozicioniranog agenta KGB-a postao 'državni umirovljenik' s niskim primanjima. U prvim godinama ranih devedesetih čak trećina Rusa imala je vrlo niske prihode i živjela ispod granice siromaštva. Zanimljivo je i da je Putin kao 'umirovljenik' često kupovao brzu hranu na kiosku u vlasništvu Jevgenija Prigožina, koji će kasnije postati oligarh, milijarder i osnivač paravojne skupine 'Wagner' te bliski Putinov suradnik , koji je pod još nerazjašnjenim okolnostima preminuo prije godinu dana.
... A hakeri su Putinov novi adut
Putin je početkom 2000-ih (točno) procijenio da je budućnost ratovanja i prikupljanja informacija na internetu. Do 2005. godine su unutar službi FSB-a (koji je u biti ostao KGB, s novim imenom), vojne obavještajne službe GRU i strane diplomatske službe SVR, stvorene jedinice 'državnih hakera', skupine na internetu poznate kao 'Fancy' Bear', 'Killnet', 'Strontium' i 'IRIDIUM'. Ove hakerske skupine do danas izvode napade na računalne mreže i sustave diljem svijeta, a za račun Kremlja i ruskog političkog vodstva.
Nick Pope novinar i predavač, a tijekom osamdesetih i devedesetih bio je voditelj tajnog odjela unutar britanskog ministarstva obrane (UK Ministry of Defense, MO). Pope navodi da su kibernetički napadi zasigurno budućnost ratovanja velikih sila, te nešto na što svi globalni politički igrači obraćaju posebnu pozornost:
"Tradicionalno je osnovno načelo vojne doktrine bilo da postoje tri područja djelovanja: kopno, more i zrak. Nedavno su dodane još dvije nove kategorije, a to su svemir i orbita oko Zemlje, kao i kibernetički prostor. Razvoj sustava u svemiru je vrlo skup i uključuje sofisticirane tehnologije, kao što su sateliti i protusatelitsko oružje, ali djelovanje u kibernetičkom prostoru je relativno jeftino, a mnogi vojni stratezi vjeruju da će kibernetički prostor biti ključno bojno polje u svakom budućem ratu, pri čemu će umjetna inteligencija i hakiranje igrati sve veću ulogu", objašnjava Pope.
"Ovdje također postoji ironija u tome da što jedna nacija postaje naprednija u smislu računalne tehnologije, to ta nacija istovremeno postaje ovisnija o svojim računalnim sustavima – vojnim mrežama i komunikacijskim sustavima, i civilnim sustavima koji kontroliraju kritičnu nacionalnu infrastrukturu kao što je električna mreža, bankarski sustavi, rafinerije nafte i tako dalje. A što je nacija ovisnija o takvim sustavima, to postaje sve ranjivija ako su ti sustavi napadnuti. Kibernetička sigurnost tada postaje sve važnija jer bi protivnici, organizirani kriminal ili čak nezadovoljni pojedinci mogli potencijalno degradirati i umanjiti vojne sposobnosti ili civilnu infrastrukturu supersile na temelju hakiranja, napada uskraćivanjem usluge, uvođenja zlonamjernih računalnih virusa u računalne sustave. I tada će sve supersile biti u iskušenju da vode 'proxy ratove', koristeći treće strane za pokretanje kibernetičkih napada na protivnike dok pokušavaju održati uvjerljivo poricanje vlastite krivnje.
Odgovor je jasan: nacije poput Sjedinjenih Država moraju jasno dati do znanja da će poduzeti izravnu i snažnu vojnu akciju protiv svake nacije za koju se utvrdi da je umiješana u takve hakerske napade. Primjera radi, da su Kina ili Rusija ispalile krstareću raketu na američku branu i izazvale poplavu koja je usmrtila tisuće ljudi, to bi bio otvoreni ratni čin. Dakle, ako hakeri - po nalogu Kine ili Rusije - izvrše kibernetički napad na sustave koji otvaraju branu i uzrokuju poplavu koja ubije tisuće ljudi, to treba tretirati na potpuno isti način - kao da se radi o raketnom napadu. Stavljanje naglaska na takve mogućnosti, prije nego što do takvih napada doista dođe, djelovat će – nadajmo se – kao sredstvo odvraćanja“, dodaje britanski stručnjak.
Jasno je da Kremlj u dogledno vrijeme sigurno neće 'odustati' od svojih sposobnosti za kibernetičke napade. Najnoviji hakerski napadi u Hrvatskoj pokazali su da je to više pravilo nego iznimka u političkoj, vojnoj i diplomatskoj strategiji Moskve. Iako bi bilo dobro reći da su napadi na sustave i mreže u Hrvatskoj kraj ovakvih operacija ruskih hakera, te da su sada 'razotkriveni', većina stručnjaka slaže se da je, zapravo, ovo tek početak, te da se ususret Olimpijskim igrama u Parizu, početku rada nove administracije u Bruxellesu te iznimno važnim i neizvjesnim predsjedničkim izborima u SAD-u, veliki hakerski napadi s 'ruskim potpisom' - tek mogu očekivati.
P0GLEDAJTE VIDEO: Šef SOA-e dao dobre vijesti o hakerskom napadu na KBC Zagreb:
