Njemačka kancelarka Angela Merkel u subotu je kazala kako podupire saveznički napad na Siriju ocijenivši da je bio "potreban i primjeren". Merkel kaže kako su udari koje su izvele Sjedinjene Države, Francuska i Britanija protiv vlade predsjednika Bašara al Asada demonstrirali "međunarodnu osudu upotrebe kemijskog oružja i upozorili sirijsku vladu da ga više ne koristi". Saveznici su "preuzeli odgovornost u okviru svojih uloga stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a", dodala je.
Merkel je u četvrtak objavila kako Njemačka neće sudjelovati u takvim akcijama.
Gospodarski moćni, a vojno suzdržani
Kada se radi o njemačkom vojnom angažmanu u kriznim područjima, u Berlinu prevladava suzdržanost. Kancelarkino "ne" vojnom angažmanu u Siriji nastavlja tu tradiciju, piše Deutsche Welle.
Njemačka je jedna od najvažnijih industrijskih zemalja svijeta, čvrsto integrirana u NATO i zajednicu vrijednosti zapadnih zemalja. Gospodarski najjača zemlja Europske unije, vojno gledano je, međutim, veoma suzdržana. U devetnaest stranih vojnih misija, od Afganistana do Malija, trenutno je aktivno uključeno oko 4.000 njemačkih vojnika. Oni su rijetko na prvoj crti bojišnice. Njemački vojnici sjede u avionima koji obavljaju izviđačke letove (kao u slučaju borbi protiv tzv. Islamske države u Siriji i Iraku) ili vojno obučavaju savezničke grupe (poput Kurda na sjeveru Iraka). Njemački političari neprestano ponavljaju kako znaju da se od Njemačke očekuje više, ali Berlin se vrlo sporo (ako uopće) odvaja od uloge vojnog apstinenta koju je preuzeo po završetku Drugog svjetskog rata.
Osjećaj povijesne krivnje zbog Drugog svjetskog rata
Deutsche Welle piše kako za to postoje povijesni razlozi. Nakon pada nacionalsocijalizma i nastanka Savezne Republike Njemačke, 1955. je formirana i nova njemačka vojska – Bundeswehr. Istovremeno, Njemačka je pristupila NATO-u. U tom vojnom savezu njemački vojnici desetljećima su bili koncentrirani samo na obranu unutarnjih granica. Podijeljena Njemačka politički je bila u središtu Hladnog rata, a sedamdesetih, za vrijeme kancelara Williya Brandta, pokrenula je inicijativu za promjene: politikom zatopljenja odnosa s bivšim Sovjetskim Savezom, uspostavljanjem brojnih kontakata, orijentacijom na dijalog i ugovore, a ne na oružje.
Iz tog vremena datira poseban odnos prema Sovjetskom Savezu, odnosno Rusiji.
Zemlja koja je u ratu protiv nacističke Njemačke imala najviše žrtava - više od 26 milijuna - do danas u glavama mnogih njemačkih političara ima posebnu ulogu. Nakon rusek aneksije Krima, oni su se zalagali za približavanje Putinu, iako su podržali sankcije protiv Moskve. Kada je odlazio s dužnosti, bivši njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel čak se snažno zalagao da se sankcije Rusiji olabave.
Za vojni angažman potrebna je dozvola Bundestaga
Nakon ujedinjenja 1990. godine, Njemačka se uključila u vojne angažmane u inozemstvu, no to je u zemlji izazvalo velike rasprave, naročito kada je u pitanju bila međunarodnopravno sporna vojna intervencija na Kosovu. Najveći psolijeratni angažman njemačkih vojnika uslijedio je nakon terorističkih napada u New Yorku 11. rujna 2001. godine – u Afganistanu. No, i tada uz veliko protivljenje njemačke javnosti.
Inače, za svaku vojnu misiju vlada mora dobiti zeleno svjetlo od Bundestaga, jer Bundeswehr je vojska parlamenta.
"Njemačka može vojno pomoći samo ako dobije mandat Vijeća sigurnosti UN i odobrenje Bundestaga", kaže za Deutsche Welle stručnjak za vanjsku politiku Rolf Mützenich dodajući da je tako i u slučaju eventualnog angažmana u Siriji.
Nijemci neskloni vojnim angažmanima u tuđini
O raspoloženju njemačke javnosti spram međunarodnih angažmana svoje vojske znakovito govori primjer kada je na izborima 2002. godine neočekivano ponovno pobijedio kancelar Gerhard Schröder (SPD), iako je njegova vlada sa Zelenima vrlo loše prolazila u anketama. Razlog tomu bilo je Schröderovo jasno odbijanje sudjelovanja Njemačke u pohodu na Irak, čime je pogodio raspoloženje Nijemaca.
Šefica tada oporbenog CDU-a bila je Merkel, koja se izjasnila za njemačko sudjelovanje u vojnoj misiji u Iraku. Zbog toga nije dobro prošla na izborima, a tu grešku očito ne želi ponoviti, piše Deutsche Welle.
Najnovije istraživanje pokazuje da oko 60 posto Nijemaca smatra da vojne angažmane Bundewehra u inozemstvu ne bi trebalo širiti.
