Četrdesetpetogodišnja I. Z. samo je jedna u nizu silovanih Bošnjakinja iz zloglasnog logora Sušica. Ondje je provela tri mjeseca, a tijekom njih je često silovana. O strahovitim traumama koje nosi malo kome govori, a za njih znaju tek rijetki članovi obitelji. Prvi put pomoć je potražila tek prije dvije godine u tuzlanskom Centru za terapiju i rehabilitaciju "Vive žene".
"Bude mi puno lakše nakon terapija. Dok nisam krenula na terapije, hodala sam ulicama Tuzle sama, samo kako ne bih poludjela od razmišljanja o strahotama iz logora", kaže I.Z. dodajući kako su je na terapije nagovorile susjede koje su prošle iste strahote. O onome što je proživjela razgovara s terapeutkinjom i snahom, a suprugu i dalje, kaže, tvrdi da strahote za koje zna da je prošla nisu istinite.
U logoru bila sa sedmogodišnjim sinom i kćerkom od godinu i pol
U logoru je bila sa sinom od sedam godina i kćerkom od samo godinu i pol. Teže, čak i od brojnih silovanja, pada joj sjećanje na dan kada ju je sedmogodišnji sin vidio golu u logoru.
"Najteže mi je kada se sjetim izraza na licu sina koji me je s ostatkom žena vidio golu. Tjeranje da pjevamo četničke pjesme, udarci, ponižavanje... To su slike koje me proganjaju više od silovanja", opisala je za Dnevni avaz I. Z.
Nebriga države o silovanim ženama
Na stotine žena od 1994. godine do danas prošle su kroz terapije Centra "Vive žene" koji za cilj ima pomoći ženama u unaprijeđenju mentalnog zdravlja. U Centru se provode psihoterapije, psihosocijalna, socijalna, medicinska i pravna savjetovanja. Samo u protekloj godini kroz terapiju je prošlo 60 žena silovanih u ratu. Direktorica Centra Jasna Zečević tvrdi kako oporavak žrtava dugo traje jer su situacije koje su prolazile kao "iz filmova strave i užasa".
Iako je od kraja rata u BiH prošlo 18 godina, terapije i liječenja traju i danas. Najveći problem, kako kažu stručnjaci, je osjećaj krivice i stida, uz nezaobilaznu nebrigu države o silovanim ženama. Posljednjih pet godina aktivisti Centra "Vive žene" bore se i za promjenu zakonskih regulativa radi što bolje zaštite žrtava rata.
