Europski građani su sve više istraumatizirani svakodnevnim vijestima iz Ukrajine gdje je sukob ušao u 256. dan i nema nikakvih naznaka da bi uskoro moglo doći do neke vrste pregovora i polaganja oružja.
Kao da nije dovoljan krvavi sukob u blizini njihova dvorišta, a s Dalekog istoka stižu vijesti o novom zveckanju oružjem. Naime, Sjeverna Koreja je tijekom noći ispalila oko 80 topničkih projektila na pomorsku graničnu zonu, uključujući mogući neuspjeli interkontinentalni balistički projektil (ICBM). To je navelo Sjedinjene Države i Južnu Koreju da produže zračne vježbe koje su razljutile Pjongjang.
Južnokorejska vojska priopćila je da je više od 80 topničkih projektila koje je Sjeverna Koreja ispalila u more kršenje međukorejskog sporazuma iz 2018. Južna Koreja izdala je upozorenje Pjongjangu zbog projektila. Sjeverna Koreja je izvela rekordan broj lansiranja projektila ove godine, uključujući najmanje 23 samo u srijedu i lansiranje interkontinentalnih balističkih projektila u četvrtak.
Iz Amerike šalju poruke kako nije jasno kada bi Sjeverna Koreja mogla provesti testiranje nuklearnog oružja, iako Washington od svibnja govori da se spremaju nastaviti s nuklearnim testiranjem prvi put od 2017. SAD vjeruje da Kina i Rusija imaju dovoljno utjecaja kako bi odgovorile Sjevernu Koreju od takvih testiranja, no pitanje je koliko im je to u interesu.
Logika Kima Jong-una
Vojni analitičar Marinko Ogorec objašnjava da iza sjevernokorejskog testiranja stoji jasna logika predsjednika Kima Jong-una. "On je napokon shvatio da samo razvoj nuklearnog programa može biti jamac sigurnosti, odnosno da ga nitko neće napasti. Drugim riječima, da će samo daljnji razvoj nuklearnih sustava i nosača nuklearnih projektila omogućiti da Sjeverna Koreja bude zaštićena od vanjskog udara i vanjskog utjecaja. To je percepcija čovjeka njegova tipa", rekao nam je Ogorec.
Motiviran takvom percepcijom odlučuje se za intenzivno testiranje balističkih raketa koje bi mogle nositi nuklearne glave. "Vjerojatno je da isto tako rade i na daljnjem razvoju ili povećanju svog nuklearnog arsenala jer je to po njegovu mišljenju jedina opcija", dodao je. Sjeverna Koreja ima velikog saveznika, a to je Kina, zemlja u koju su oči svijeta bile uprte odmah nakon Putinove invazije na Ukrajinu. Glavno pitanje je bilo kome će se prikloniti Kina, no ona je ostala vrlo tajnovita.
U petak je njemački kancelar Olaf Scholz postao prvi čelnik skupine G7 koji je posjetio tu zemlju od početka pandemije i to samo dan nakon što su fotografije iz zraka otkrile moćnu kinesku vojnu napadačku flotu. Kineski predsjednik Xi Jinping nedavno je izjavio kako se nada da će Kina parirati Zapadu barem do 2049. godine. "Trenutno je međunarodna situacija složena i nestabilna", rekao je Xi na sastanku sa Scholzom ostajući i dalje po strani. Naravno, mnogi se pitaju može li se na Tajvanu, kojeg Kina smatra dijelom svog teritorija, ponoviti ukrajinski scenarij.
"Malo je situacija jasnija nakon posljednjeg kongresa Komunističke partije. Sada se pokazalo da je Xi Jinping apsolutni vladar i gospodar Kine u punom smislu te riječi. Situacija se posložila tako da će on vjerojatno razvijati svoju autokratsku vlast vrlo intenzivno i slično kao što je to radio Putin u Rusiji. Kamo to može dovesti i hoćemo li uskoro vidjeti eskalaciju na Dalekom istoku teško je za sada reći, ali činjenica je da su oni doslovno na tom kongresu Partije jasno i glasno rekli da se neće ustručavati niti oružane sile da bi objedinili svoju zemlju jer oni i dalje smatraju Tajvan sastavnim dijelom Kine", objasnio je Ogorec.
Nezavršena priča
No nije samo Daleki istok potencijalno "bure baruta" jer ništa manje napeto nije niti na Bliskom istoku. Zapetljani odnosi na tom kraju svijeta odražavaju se i u Europi, točnije u Ukrajini koja je zasuta iranskim dronovima kamikazama. Prema tvrdnjama zapadnih službenika, Rusija je od Irana dobila jurišne bespilotne letjelice, a to je tek početak jer bi se u ruskim rukama uskoro mogli pronaći i balistički projektili kratkog dometa zemlja-zemlja. No Iran i Rusiju ne povezuje samo "mržnja" prema Americi nego bi iza svega mogla stajati - trgovina.
Zapadni izvori tvrde da zauzvrat za dronove ubojice, Iran želi kupiti ruske lovce najnovije generacije Su-35i. A dodatno naoružavanje Irana sigurno bi moglo postati "trn u oku" zemljama u okruženju, posebice Saudijskoj Arabiji i Izraelu. "Bliski istok je još uvijek nezavršena priča i pitanje je hoće li i kada se ikada završiti. Kada god govorimo o nekoj intervenciji Irana ili njihovom utjecaju, automatski se s druge strane nalazi Izrael. To je jedna situacija koja može samo dodatno rezultirati daljnjim tenzijama i vrlo je teško za očekivati da će doći do nekog smirivanja tenzija na tom prostoru", objašnjava Ogorec.
Stoji li iza rusko-iranskog prijateljstva čista trgovina ili nešto treće teško je reći. "Što je tko dobio, što je tko uzeo, što je tko prodao sada su samo nagađanja. Mi govorimo da Rusi dobivaju od Iranaca dronove, ne znamo uopće kupuju li oni to, ne znamo ni jesu li to uopće iranski dronovi, zato što se niti jedna od tih strana ne želi izjasniti", rekao je Ogorec.
Nova paradigma
Svi ovi sukobi ulijevaju strah i nepovjerenje te se postavlja pitanje hoće li rat u Ukrajini potaknuti lavinu i pokrenuti razne druge mikro sukobe u svijetu koji bi vrlo brzo mogli eskalirati u treći svjetski rat. "Ovaj je rat definitivno postavio novu paradigmu u međunarodnim odnosima. On definitivno daje hrabrost onim silama koje na sličan način namjeravaju i misle riješiti svoje određene teritorijalne pretenzije, na globalnom ili regionalnom planu. Taj rat je puno toga donio lošeg, ne samo u Ukrajini nego očito kompletnoj međunarodnoj zajednici koja sada počinje funkcionirati na jedan drugačiji način", smatra Ogorec.
"Ako bi Putin dodatno ostvario svoje ciljeve to bi tek uvlačilo jednu novu paradigmu u međunarodne odnose koja definitivno ne ide na dobro", dodaje. Tu se postavlja i pitanje SAD-a koji je do sada bio vodeći hegemon, a kojem stvari polako izmiču iz ruku. "Oni su u jednom trenutku, kada je dolazilo do raspada Sovjetskog Saveza, definitivno bio unilateralna sila koja je mogla u tom trenutku diktirati, i trebala je možda razraditi međunarodne odnose po jednom sasvim drugačijem modelu, ali nije uspjela", rekao je.
"Možda nije bila u tom trenutku dorasla situaciji, možda je previše gledala osobne, nacionalne interese. To je sada teško reći jer situacija se u potpunosti promijenila. Ponovo vidimo da su na scenu došle dvije stare-nove sile. Jedna je Kina, druga je Rusija. Na putu je stvaranje još jedne velike sile, a to je Indija. Zasigurno dolazi do polarizacije međunarodnih odnosa, ali ne više bipolarnih kao što je to bilo za vrijeme Hladnog rata nego sada već govorimo o multipolarnoj situaciji", zaključuje Ogorec
