Tisuće očajnih roditelja u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji i danas traže svoju djecu nestalu 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća. Procjenjuje se, naime, da je prema istom stravičnom scenariju u rodilištima u spomenutim državama, nekadašnjim republikama bivše Jugoslavije, nestalo više tisuća beba, kaže se u reportaži RTL-a.
A scenarij je najčešće bio isti. Roditeljima bi u rodilištu kazali: "Vaša je beba mrtva!", a kada bi oni zatražili da vide bebino tijelo, liječnici bi kazali da je to nemoguće i da je truplo briga bolnice. Roditelji nikada nisu dobili dokaze da su njihova djeca umrla, ali su pronašli mnoge koji su osnažili njihovu sumnju da su bebe sustavno otimane i prodavane.
'Rekli su da smo mladi i da ćemo imati još djece'
"U ranim jutarnjim satima sam se probudila u šok sobi, ne znajući što se dogodilo i kraj mene je bila doktorica koja me je dovela iz doma zdravlja. Kada sam je pitala što mi je s djetetom, rekla mi je da je dijete rođeno mrtvo i da je bio dječak 3100. Bilo mi je teško nositi tu bol, ali sam odmah posumnjala da se nešto čudno dogodilo", kazala je za RTL Mirjana Novokmet iz Beograda.
Ona je jedna od mjaki čija su djece nakon rođenja, a pod sumnjivim okolnostima, proglašena mrtvima. U Srbiji više od 1300 majki službeno traži istinu o svojoj navodno mrtvoj djeci. Neke to pokušavaju već četiri desetljeća. Pretpostavlja se da je riječ o otprilike šest tisuća slučajeva. Obitelji sumnjaju da su djeca ukradena i prodana na usvajanje.
Mirjana je rađala 27. siječnja 1979. godine u 22.20 sati.
"Tu je noć moj suprug bio u bolnici i čekao ishod porođaja. Odmah se popeo gore, otišao kod doktora Pantovića koji me je operirao i tražio da vidi dijete. Tražio je da preuzme dijete i pokopa ga, no doktor mu je na jedan vrlo grub način rekao da je to briga bolnice, da ne može vidjeti dijete. Rekao je da smo mladi i da ćemo imati još djece i da je bolje da nam ne ostanu ružne slike u sjećanju", prisjetila se Mirjana.
Nisu dobile niti jedan jedini dokument
"Ja sam se porodila 1983. godine u Kosovskoj Mitrovici. Prijevremeno sam rodila dva dječaka. Tog dječaka kojega danas tražim babica mi čak nije htjela niti pokazati. Rekla je da je isti kao ovaj, da mora u inkubator i na tome se završilo", kazuje za RTL Rada Pantelić.
Niti jedna od majki nije imala prilike vidjeti svoju djecu nakon što su navodno umrla. Svi porođaji su se događali u petak navečer i tijekom vikenda. Rijetko koji slučaj drugim danima, a ako bi se dogodio tada je to bilo pred zoru. Sve su žene bile mlade, zdrave, a često se radilo o prvim ili blizanačkim trudnoćama.
"Sam izlazak iz bolnice je vrlo težak. Vi izlazite praznih ruku, nitko vam ne daje objašnjenje, vi ne dobijete niti jedan papir s razlogom zašto se sve to dogodilo. I tada kada sam stigla kući, bila sam svjesna i rekla sam svojoj obitelji da je moje dijete netko uzeo", kaže Mirjana.
I ostalim majkama je zajedničko da nakon izlaska iz bolnice nisu dobile niti jedan dokument, kao da nikada nisu niti rađale. Iako se u Jugoslaviji otvoreno govorilo o temi izvoza djece u druge zemlje, 1972. o tome je čak opširno pisala i revija Svijet, nije se moglo otvoriti niti jednu istragu jer su vlasti tvrdile da se radi o siročadi ili djeci čiji su se roditelji odrekli roditeljskih prava.
Više od 1300 majki traži istinu
Za vrijeme rata i Miloševićeva režima nastavila se ista praksa institucija pa je ovih više od 1300 majki svoju borbu započelo tek 2002. godine, kaže se u reportaži RTL-a.
"Počelo je presudom Zorice Jovanović protiv Srbije gdje je jedna majka uspjela dokazati da je Srbija prekršila pravo na njezin privatni i obiteljski život time što joj nije dala priliku da sazna što se dogodilo s njezinim djetetom koje je preminulo u bolnici. Važno je reći da je to samo jedan slučaj koji je stigao do Europskog suda za ljudska prava i tu je Srbija proglašena krivom za kršenje člana 8. europske konvencije o ljudskim pravima i gdje je naloženo pored materijalne štete uspostaviti mehanizam koji će omogućiti i drugim roditeljima da saznaju što se dogodilo s njihovom djecom. I evo do dana današnjeg mi nemamo takav mehanizam", kazao je za RTL odvjetnik Danilo Čurčić.
Iako je Vlada Srbije osnovala povjerenstvo koje se time trebalo baviti, rezultat je izostao. U povjerenstvu nema ni genetičara niti liječnika.
"U povjerenstvu je jedan član, Dragan Vulević, koji je sada u mirovini, a ranije je radio u Ministarstvu za rad i socijalna pitanja. To je čovjek koji je 2014. godine potpisao s agencijom u SAD-u ugovor o izvozu naše djece na posvajanje u Ameriku. I takav čovjek sjedi u povjerenstvu i treba pronaći našu djecu. Pa, to je ironija života", kaže Mirjana.
Otkrile su mnogo nelogičnosti
Tim ženama, stoga, nije ostalo drugo nego da istražuju same. U proteklih 17 godina doznale su za mnogo nelogičnosti, posebno u beogradskom rodilištu u Višegradskoj ulici.
"Porodila sam se 27. siječnja u 22.20, međutim obdukcija je napravljena 27. siječnja. Obdukcija se nije mogla obaviti tu noć, a kada smo pitali glavnu sestru u Višegradskoj kada se rade obdukcije rekla je samo prije podne, jer ništa nije hitno da bi se radilo popodne ili noću", kaže Mirjana.
Nelogičnosti nisu pronašle samo u bolnicama, nego i u matičnim uredima. Tamo postoje dvije knjige upisa: izvornik i primjerak. Jedan primjerak čuva se u MUP-u Srbije. Nitko od roditelja nije dobio originalni izvornik već uvijek kopiju. Prema tvrdnjama iz bolnica ispada da nitko od ovih roditelja nije htio doći po dijete pa su ona bila pokopana. Uporne majke uhvatile su ih u laži.
"Njihova je priča da su roditelji bili u obavezama i nisu mogli doći identificirati i preuzeti dijete te da im je dano pravo da ga preuzmu. Ovdje lijepo piše - naša sućut, vaš drugi blizanac je umro. Pokop obavlja zavod". Kada odete u pogrebno poduzeće i tražite podatke o svom djetetu dobijete odgovor da vaše dijete nikada nije stiglo niti u kapelu, niti na groblje, niti da je obavljen pokop", kažu Rada i Mirjana.
Stotine slučajeva u desetak bolnica
Cijela ova monstruozna priča događala se, prema svemu sudeći, u desetak bolnica u Srbiji. Neki liječnici i sestre spominju se u stotinama slučajeva.
"Mogu životom jamčiti da se to nije moglo dogoditi u mojoj ustanovi, a da se ne sazna", kazala je jedna od tih medicinskih sestara, danas umirovljenica. "Samo sam čula da su u Višegradskoj prodavali papire za umrlu djecu", dodala je.
"Cijeli taj lanac organizirane kriminalne grupe ide preko liječnika, babica, pedijatrijskih sestara, matičara, MUP-a, a centar za socijalni rad nastupa na kraju", kaže Mirjana za RTL.
Srbija je prema naputku Vijeća Europe dužna osnovati DNK bazu podataka svih ovih majki i srodnika. Pri svakoj obdukciji rade se tzv. parafinski kalupi u koje se stavljaju dijelovi tkiva i oni postaju dio medicinskog dosjea. Roditelji su se nadali da će početkom primjene DNK metode i analizom njihova i tkiva iz kalupa doznati istinu, ali i tu je zapelo. Rada je uspjela dobiti kalup, no nakon godine dana analiza, rekli su joj da je materijal uništen.
Neki tvrde da se isto događa i danas
Neki izvori govore da se sve to sporadično događa i danas. Sumnju u to potpirilo je jedno stravično saznanje.
"Godine 2009. dobijemo dojavu da je u bolnici u Višegradskoj u zamrzivačima 66 beba i da se tamo nalaze pet godina. Zašto stoje bebe pet godina? Ili za neku znanstvenu svrhu ili da bi se pokazivalo onima koji su uporni i traže da vide svoje mrtvo dijete. Onda izvuku jedno i pokažu. Kako da otac zna kako njegovo dijete izgleda kada ga nikada nije vidio", pita se Mirjana Novokmet.
Potom je pronađeno još 13 beba u Kraljevu i 32 u Nišu. Na nekim smrtovnicama te djece nalazi se potpis danas umirovljenog liječnika Aleksandra Nikolića koji živi u jednom selu pred Jagodine.
"Nisam dobro neurološki, pod terapijom sam i nisam u formi razgovarati. Drage volje bih i žao mi je, uvijek sam bio ljubazan, ali ne mogu. Stvarno nisam dobro", kazao je Nikolić RTL-u.
Mnoge majke više nisu žive, a sve je manje svjedoka koje bi policija, kada bi htjela, mogla ispitati. Agonija za ove ljude neće prestati sve dok ne saznaju istinu. Ako je ikada saznaju. A trgovina bebama i danas je unosan biznis i prema podacima UN-a u njemu se obrću milijarde eura.
