I dok se mnogi iseljavaju u Njemačku radi boljeg posla i života, čini se da ni u toj zemlji "ne teče med i mlijeko". Naime, zbog nedovoljno visoke mjesečne mirovine i siromaštva u starijoj dobi mnogi su odlučili iseliti se iz Njemačke, piše Deutsche Welle.
Dokumentarni film "Bugarski san", bosanskohercegovačkog redatelja i producenta Srđana Šarenca, razbija stereotipe govoreći o siromašnoj umirovljenici Petri Kallenbach koja se nakon cijelog radnog vijeka u Njemačkoj odlučila preseliti u Bugarsku jer ne može živjeti od svoje mjesečne mirovine. Na promjenu se odlučila usprkos tome što ne zna bugarski jezik i nema prijatelje u toj zemlji.
Prilika za početak novog života
"Da, Petra Kallenbach u svojoj 65. godini odluči kako želi kvalitetniji život jer ima mjesečnu mirovinu od 700 eura i kada plati stan 500 eura mjesečno i ostale troškove, ostane joj nekih 20 eura na raspolaganju. Ona želi mnogo više od života i smatra da treća životna dob nije prilika za čekanje smrti, nego prilika za početak nekog novog života. Htio sam je zapravo prikazati kao nekog junaka koji se u svojoj 65. godini odluči preseliti u Bugarsku, čiji jezik ne zna, ne poznaje ni ćirilicu, ali želi kvalitetniji i bogatiji život nego u Njemačkoj. U Hamburgu je čak odlazila po humanitarnu pomoć koja se dijeli jednom tjedno", objasnio je Šarenac za DW.
I dok u Njemačkoj s primanjima manjim od 917 eura mjesečno slovi za siromašnu osobu, u Bugarskoj sa 700 eura može kvalitetno živjeti. U Bugarskoj stan plaća 155 eura mjesečno, tako da joj preostane mnogo više novca i može živjeti mnogo kvalitetniji život, priuštiti si i odlazak u kazalište, kino, odlazak na večeru itd. "Dakle, sve ono što si u Njemačkoj nije mogla priuštiti iako je rođena Njemica i iako je tamo provela cijeli životni vijek i zaradila njemačku mirovinu", dodaje Šarenac.
Sporazumijeva se s Google translateom
Bugari su je prihvatili odlično, tvrdi Šarenac, pa je već prvi dan upoznala susjedu Stanku koja živi u istoj zgradi. S obzirom na to da ne govore nijedan zajednički jezik znaju sjesti pored računala i sporazumijevati se uz pomoć Google translatea. S pomoću te aplikacije ili tradukke se sporazumijeva i na tržnici i drugim mjestima.
Dodatni razlog preseljenja je osamljenost u Njemačkoj. Umjesto da živi sama u Hamburgu Petra u Bugarskoj živi okružena ljudima i umirovljenicima u svojoj zgradi s kojima komunicira. Živi i dalje u gradiću Kavarni gdje je otvorila umjetničku galeriju i izlaže svoje slike.
Na pitanje ostvaruje li Petra na koncu "bugarski san", Šarenac je potvrdio i dodao da živi sad već šest godina u Bugarskoj.
"Kada sam snimao 'Bugarski san' meni je zapravo cilj bio da razbijam neke predrasude. Iz pozicije Balkana mi zapravo gledamo na Njemačku kao na savršenu zemlju, najbogatiju zemlju EU-a i mislimo da tamo teče med i mlijeko. Zapravo sam svojim filmom htio razbiti taj stereotip i pokazati da u Njemačkoj postoje i siromašni slojevi stanovništva kao što su njemački umirovljenici. Mnogi od njih su svoj cijeli radni vijek proveli u Njemačkoj, radili 35-40 godina da bi na kraju završili s mirovinom od 700-800 eura s kojom oni teško, teško preživljavaju", objasnio je Šarenac za DW.