Bivši britanski premijer Winston Churchill velik dio svojeg slobodnog vremena proveo je razmišljajući o mogućnostima nastanjivanja drugih planeta u svemiru, kao i o mogućnosti da u svemiru nismo sami. Svoje je ideje zapisao na papire koje je pospremio, a koje su znanstvenici nedavno pronašli, piše The Independent.
U trenucima kada se Europa nalazila na rubu izbijanja novog rata, Churchill je razmišljao o tome jesmo li sami u svemiru. U svojim, nedavno otkrivenim esejima, napisao je i niz predviđanja o tome što bi se moglo dogoditi ako znanost dokaže postojanje drugih oblika života u svemiru kao i mogućnost da ljudi nastane druge planete.
'Jesmo li sami u svemiru?'
U tekstu od 11 stranica kojeg je nazvao 'Jesmo li sami u svemiru?', kojeg je možda napisao za objavu u nekim novinama ili časopisu, Churchill je pisao o tome što bi se dogodilo ako stupimo u kontakt s vanzemaljskim životom.
Njegovim su zapisima prethodila otkrića ekstrasolarnih planeta, a Churchill je opisivao pojavu koju su znanstvenici kasnije nazvali 'Zona Zlatokose', pojas planeta oko zvijezde nedovoljno udaljenih da bi se voda na njima pretvorila u led, a, opet, dovoljno udaljenih da voda ne ispari od prevelike toplote. Odnosno, zona u kojoj postoje šanse za razvoj života.
Kako je vidljivo iz zapisa, Churchill je vjerovao da zvijezde oko sebe imaju velik broj planeta. Zaključio je i kako bi mnogi od njih 'mogli biti prave veličine da na površini imaju vodu te neki oblik atmosfere', te kako su neki od njih na idealnoj udaljenosti od zvijezde, odnosno njihovog sunca, da na njima bude temperatura potrebna za život.
Pisao je i kako su upravo takvi planeti s idealnom temperaturom, atmosferom i vodom mjesta na kojima bi mogli naići na vanzemaljske vrste.
Inspiriran Wellsom
Ovaj članak Churchill je napisao 1938., nedugo nakon Wellesovog emitiranja prve radijske dramatizacije Wellsovog 'Rata svjetova' koja je podigla veliku buru u javnosti zbog činjenice da je velik broj slušatelja povjerovao kako su Zemlju napali Marsovci. Tada je buknuo interes javnosti za životom izvan Zemlje te je velik broj ljudi krenuo u lov na vanzemaljce.
Čvrsto je vjerovao u teoriju da je život moguć samo na Marsu i Veneri zbog njihovog izgleda. Iako znanstvenici još uvijek nisu pronašli dokaze života na crvenom planetu neki dijelovi Churchillovog teksta sugeriraju kako je život na Marsu moguć. Štoviše, Churchill piše da se život na Marsu razvio prije mnogo godina.
U ona tmurna vremena u kojima se Europa u to vrijeme nalazila, Churchill je pisao kako nije impresioniran dotadašnjim civilizacijskim napretkom prvenstveno zato jer smo jedina inteligentna bića u svemiru koja žive i razmišljaju, koja predstavljaju vrhunac mentalnog i fizičkog oblika koji se ikada pojavio na tako velikom prostoru kao što je svemir.
Od 1980-ih Churchillov je esej bio skriven u američkom Nacionalnom muzeju Winstona Churchilla u Fultonu u Missouriju, a ravnatelj muzeja, Timothy Riley kazao je za časopis Nature kako je ovaj pronalazak 'veliko iznenađenje'.