Stotinu dana. Je li to puno ili malo? Tko pobjeđuje, a tko gubi? Kada se sastavlja ratna bilanca u Ukrajini, moraju se primjenjivati drugačiji standardi nego kada je u pitanju bilanca neke nove vlade, piše Deutsche Welle.
To je puno iz razloga zato što je ne tako mali broj ljudi, prije svega na Zapadu, na samom početku vjerovao da se vlada u Kijevu ruskom napadu može oduprijeti svega dva do tri dana. To je vjerojatno bio jedan od razloga zašto su neke zemlje, uključujući Njemačku, oklijevale s isporukom oružja. Bila je to greška. Drugi, najviše SAD i Velika Britanija, isporučuju Ukrajini oružje kao na montažnoj traci. Time su pomogli Ukrajini i spriječili njezin poraz. Zato prva lekcija od početka rata u Ukrajini glasi: brze pošiljke oružja spašavaju živote.
Zadržimo se na primjeru Njemačke. Prelazak s isporuke vojnih kaciga, obećanih u veljači, na aktualnu najavu da će Ukrajini biti isporučeni najsuvremeniji sustavi protuzračne obrane trajao je gotovo tri mjeseca. To je predugo, čak i ako uzmete u obzir njemačku povijest. Berlin može bolje, a posljednja kancelarova najava daje nadu da može i drugačije. Nastavite tako i bez odgađanja!
Rusija želi okupirati veći dio Ukrajine
Ali 100 dana nije puno, jer rat tek počinje. Rusija je na početku bezuspješno pokušala voditi "Blitzkrieg”, a sada je prešla na taktiku iscrpljivanja. U skladu s motom: "Jabuku nikada ne progutaš u jednom zalogaju, da se ne ugušiš, nego uvijek iznova odgrizeš komadić.” Ukrajina je poput jabuke. I to nas dovodi do druge pouke iz ovog rata.
Rusija je, nažalost, baš tako luda kao što se u propagandnim talk show-emisijama propovijedalo godinama – a što su mnogi ignorirali. To ne sluti na dobro ni Ukrajini, ni Europi, a ni svijetu. Predsjednik Vladimir Putin započeo je revanšistički rat uništenja i neće prestati. Prijetnja Moskve nuklearnim oružjem nije blef.
A što je posljedica? Sada, a ne kasnije se sve mora učiniti da se Putina zaustavi. Jer kasnije može biti prekasno. Ukrajina svaki dan i svaki sat gubi vojnike, civile i teritorij. Procjenjuje se da ima desetine tisuća mrtvih - to je privremena i gorka bilanca prvih 100 dana rata. Ruski ciljevi sada su jasni: kratkoročno i srednjoročno Rusija želi okupirati veliki dio Ukrajine, odsjeći zemlju od pristupa moru i izbrisati u njoj sve što je ukrajinsko. Ako uspiju, druge zemlje u istočnoj Europi bit će izložene ucjeni da se povinuju željama Moskve, u suprotnom će riskirati rat.
Zamor od rata
Najopasnija faza ovog rata tek počinje. Najžešće borbe vode se u bazenu s nalazištima kamenog ugljena u Donbasu. Tamošnja ukrajinska vojska je najbolje pripremljena - za to je imala osam godina. To je razlog što je Rusija na početku teško mogla napredovati u Donbasu. Ovo se sada mijenja jer Moskva svu svoju razornu snagu koncentrira na jedan dio fronte, stvarajući jasnu nadmoć.
Ako Rusija uspije u Donbasu, mogla bi – bombardiranjem - brže trasirati svoj put prema središnjoj Ukrajini, ponovno pokušati zauzeti Kijev i srušiti vladu. Putina ne zanimaju pregovori jer misli da ima više vojnog potencijala. Ova faza je opasna i zbog toga što je rat postao svakodnevica. Naslovnicama dominiraju druge teme, ratni zamor počeo je neposredno prije ljetnih raspusta. Fokusiranost na Ukrajinu se smanjuje, a zamor od rata prijeti da umanji spremnost na pomoć - što se ne smije dogoditi.
Mir je trenutno iluzoran. Ukrajini je hitno potrebno teško naoružanje, ali potrebne su i oštrije sankcije Rusiji. S mukom dogovoreni naftni embargo mora konačno stupiti na snagu i biti pooštren. Sat diplomacije će kucnuti tek kada se rusko napredovanje barem zaustavi. Vruće ratno ljeto je na pomolu. Važan je svaki dan.
Situaciju u Ukrajini iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
