S posebnom pozornošću već se neko vrijeme prate napetosti na rusko-ukrajinskoj granici, a čelnici moćnih europskih zemalja ovih su se dana posebno angažirali da se situacija riješi mirnim i diplomatskim putem. Jedan od važnijih poteza prema smirenju tenzija ovog je tjedna povukao francuski predsjednik Emanuel Macron, koji se u Moskvi sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Sastanak dvojice predsjednika protekao je u mirnom, gotovo pa srdačnom tonu. Što to znači u ovom trenutku kada Amerikanci šalju sasvim drugačije poruke prema Rusiji, ali i u kojem se položaju sada nalazi Hrvatska koja je, prilikom kupnje Rafala, kazala kako ulazi u strateško partnerstvo s Francuskom, za Net.hr govori bivši ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, iskusni diplomat Miro Kovač.
NET.HR: Sastanak Macrona i Putina je prošao, pa gotovo u prijateljskom tonu. Iznenađuje li Vas to, s obzirom na oštre poruke koje razmjenjuju Washington i Moskva?
MIRO KOVAČ: Svaki napor kako bi se spriječio vojni sukob treba pozdraviti. Tako i angažman francuskog predsjednika Macrona, posebno sada kada Francuska predsjeda Europskom unijom. Najvišim dužnosnicima država na europskom kontinentu uglavnom je jasno da bi vojni sukob između Rusije i Ukrajine ozbiljno narušio svjetski poredak i da bi najmanje odgovarao samim Europljanima. Zamislimo da dođe do rusko-ukrajinskog sukoba i da se jedna od članica NATO-a uključi u rat na strani Ukrajine protiv Rusije.
U takvom bi vojnom sukobu po prirodi stvari došlo i do napada na teritorij ili snage te NATO-članice, a što bi nužno dovelo do aktiviranja članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora prema kojemu bi ostale članice pomogle i poduzele odmah "mjere koje se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, radi uspostavljanja ili održavanja sigurnosti sjevernoatlantskog područja". Takva bi konstelacija pretvorila rusko-ukrajinski vojni sukob u svjetski rat, a koji bi se možda vodio i nuklearnim oružjem. Opstojnost našega planeta i čovječanstva došla bi u pitanje. Zato treba nastaviti razgovarati i pregovarati te istodobno, u cilju odvraćanja, pomagati Ukrajini i ostalim partnerskim zemljama da budu vojno što bolje osposobljene.
'Razumljivo da postoje različiti pogledi'
NET.HR: Možemo li govoriti o tome kako Zapad nije jedinstven u pogledu prema Rusiji? Atlantisti na Rusiju gledaju sasvim drugačije od kontinentalne Europe, Francuske i Njemačke prije svega?
MIRO KOVAČ: Razumljivo je da postoji različiti pogledi. Geografija čini svoje. Države poput SAD-a, Kanade i Velike Britanije ne nalaze se na europskom kopnu i stoga imaju drukčiji senzibilitet. Rusko-ukrajinski sukob ugrozio bi prije svega sigurnost država na europskom kopnu, na istoku Europe, i dakako crnomorskih država, dakle i Turske. Isto tako postoji i životno bitan aspekt energetske sigurnosti. Europske države, njihova gospodarstva i kućanstva, uvelike ovise o ruskom plinu, što nije slučaj SAD-a koji je drugi najveći izvoznik plina i prvi najveći izvoznik nafte u svijetu. Amerikancima ne treba ni plin ni nafta iz Rusije.
NET.HR: Gdje je u čitavoj priči Hrvatska? Kada smo kupili Rafale od Francuza, Plenković i Macron najavili su i strateško partnerstvo dviju zemalja. U međunarodnim odnosima to nije baš prazna riječ. Gdje je danas naša vanjska politika?
MIRO KOVAČ: Hrvatska je tamo gdje je velika većina Hrvata htjela da ona bude. Na političkom Zapadu, u bloku zemalja "stare" zapadne civilizacije, koja je, kako to kaže njemački povjesničar Heinrich August Winkler, "izrodila" diobu vlasti i baštinu američke i francuske revolucije. To se temeljno određenje Hrvatske očituje poglavito u članstvu u Europskoj uniji i NATO-savezu. Unutar tog "koordinatnog sustava" Hrvatska može djelovati na planu vanjske politike. S obzirom na njezinu veličinu, broj stanovnika i specifičnu ekonomsku moć najviše prostora za djelovanje Hrvatska ima u svome susjedstvu, na sjeverozapadu i jugoistoku.
Sjeverozapadno susjedstvo (Italija, Slovenija, Mađarska) nalazi se, kao i Hrvatska, u Europskoj uniji i NATO-u. Jugoistočno susjedstvo pak nije do kraja stabilizirano. Stoga je posebno prema Bosni i Hercegovini (između ostaloga i na temelju Daytonskog mirovnog sporazuma), Srbiji i Crnoj Gori, ali i južnije prema Kosovu, Makedoniji i Albaniji potreban vanjskopolitički angažman, a koji je Hrvatskoj od vitalnog interesa. To i objašnjava angažman Hrvatske glede položaja Hrvata kao jednog od triju ustavotvornih naroda u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Svaki napor kako bi se spriječio vojni sukob treba pozdraviti, kaže Miro Kovač o susretu Putina i Macrona
NET.HR: Hrvatskoj su dosad, prema izvještajima ministarstava, strateški partneri bili SAD i Njemačka, ali Francuska se nije spominjala kao naš vodeći partner. Mijenja li Hrvatska svoju politiku prema Francuskoj, prema većoj političkoj i vojnoj ulozi Europe kakvu zagovara Pariz?
MIRO KOVAČ: Bilo bi prirodno da prije svega Europljani skrbe o sigurnosti na europskom kontinentu. Glavni dionici europskog mirovnog poretka trebali bi biti Europljani. To je bio i slučaj do Prvog svjetskog rata. Dva svjetska rata dovela su Europu u podređen položaj na planu svjetske politike. U Hladnom su ratu glavni dionici svjetskog i europskog poretka bili SAD i Sovjetski Savez.
Europa se mora ponovno emancipirati, početi aktivno skrbiti o sigurnosti na europskom kontinentu i s Amerikancima napraviti "deal", to jest dogovoriti podjelu poslova i zadaća unutar političkog Zapada. Strateška suradnja Hrvatske s Francuskom na planu obrambene politike nije konkurentna nego komplementarna u odnosu na savezništvo s Amerikom i Njemačkom. Ona bi trebala biti doprinos jačanju uloge Europe u održavanju europskog mirovnog poretka.
Hrvatska treba slijediti svoju liniju
NET.HR: Kako bi se Hrvatska trebala postaviti u ovoj, ali i ostalim sličnim pozicijama – trebamo li slijediti liniju Pariza, Washingtona ili Berlina?
MIRO KOVAČ: Hrvatsku treba prije svega slijediti svoju liniju. Ta se linija definira na temelju hrvatskih nacionalnih interesa i, naravno, u okviru mogućnosti "koordinatnog sustava", dakle članstva u Europskoj uniji i NATO-savezu.
NET.HR: Gledamo li mi danas na rusko-ukrajinskoj granici zapravo diplomaciju straha – Putinov pokušaj da vojno osigura bolju pregovaračku poziciju?
MIRO KOVAČ: Svjedoci smo nastojanja Rusije da sačuva svoj "feud", to jest svoju interesnu sferu. Zasad joj je uspjelo u ovom odmjeravanju snaga s Amerikom glede određivanja vanjskopolitičke orijentacije Ukrajine na svoju stranu pridobiti Kinu. Razgovori između Amerikanaca i Rusa bez Europljana slabe Europu. Stoga se Europljani, poglavito Francuzi i Nijemci, moraju snažnije angažirati, imati potporu cijele Europske unije i zajedno nastupati. Ovotjedni zajednički nastup njemačkog saveznog kancelara Scholza, francuskog predsjednika Macrona i poljskog predsjednika Dude u Berlinu u okviru Weimarskog trokuta je put koji Europa mora slijediti ako želi ozbiljno djelovati.
NET.HR: Francuska je povijesno percipirana kao saveznik Srbije. Imaju li te veze i danas težinu i kako ih tumačite u približavanju Pariza i Zagreba?
MIRO KOVAČ: Samim time što je Hrvatska izvojevala svoju neovisnost, zatim vlastitim snagama oslobodila okupirana područja i onda temeljem svoje volje postala dionikom političkog Zapada, Europske unije i NATO-a, odnos s Francuskom temeljito se transformirao. Od slabog međusobnog poznavanja došli smo do partnerskih odnosa unutar političkog Zapada.
Danas gradimo odnose s Francuskom, ali i drugim partnerima kao suverena država, na temelju svojih interesa, svojom voljom i izravno, ne više kao politički objekt u okviru i posredstvom višenacionalnih državnih zajednica kao što su bile Austro-Ugarska i dvije Jugoslavije, karađorđevićevska i Titova socijalistička. Konstelacije se, dakle, mijenjaju. Pokazuje to i primjer Francuske, Njemačke i Poljske koje su se u prvoj polovici prošloga stoljeća međusobno percipirale kao "smrtni neprijatelji", a danas su članice Europske unije i NATO-a i surađuju, na primjer, u okviru Weimarskog trokuta.
