Ruski interes u regiji vjerojatno će se ponovo određivati, a tada će posebno važan biti podatak da su vlasnici velikog Agrokora, tvrdi Borut Šuklje, nekadašnji slovenski političar koji danas vodi Agenciju za strateške studije.
Martina je Dalić knjigom "Agrokor: Slom ortačkog kapitalizma", osim povratka na javnu scenu, otvorila prostor za analizu ponajvećeg hrvatskog gospodarskog i političkog slučaja u ovom desetljeću. Njeno političko ponašanje, kao i moguće novu geopolitičku preraspodjelu u ovom dijelu Europe, analizirali smo uz vidik i golemo iskustvo Boruta Šuklje, koji je dvaput bio ministar u Vladi Slovenije (unutarnji poslovi i kultura), prije toga ravnatelj javne radiotelevizije, a kasnije veleposlanik u Srbiji. Danas je, pak, međunarodni savjetnik za područje jugoistočne Europe i zapadnog Balkana.
Gospodine Šuklje, u kolumni za ljubljanski list Delo zapisali ste da je Martina Dalić u vezi sa slučajem Agrokor postavila paralelnu vlast, skupinu savjetnika kojoj je dala ovlasti vlade i pristup najpovjerljivijim državnim dokumentima, kao i da je iz politike morala otići zbog straha da će postati premoćna. Na čemu to temeljite?
Ne poznajem gospođu Dalić, ali jako dobro poznajem mehanizme odlučivanja u različitim vladama, kao i oblike reagiranja na informacije o velikim državnim zapletima koje mogu stići u kabinet predsjednika neke vlade. Problemi koncerna Agrokor bili su veliki državni problemi, za koje premijer Andrej Plenković uopće nije bio spreman. U takvoj situaciji u svakoj se vladi dogodi isto – počinju se tražiti što bezbolnija rješenja, u svrhu toga da se ne ugrozi stabilnost vladajuće stranke i njena ocjena u anketama te kredibilnost vlade.
Martina Dalić bila je jedna od rijetkih koja je znala naći rješenja, koja je vjerovala da to može. Za vrijeme krize sjetio sam se izjave prilikom izlaska iz HDZ-a 2014. Njena tadašnja izjava bila je posebna. Zašto: većina vlada donosi odluke sporo, sve mora proći točno propisanu proceduru. A Dalić je u svojoj izjavi govorila o drukčijem načinu odlučivanja, o jednostavnijem i bržem donošenju odluka.
To je zapravo iskustvo svih nas koji smo bili visoki državni dužnosnici ili ministri. I upravo je taj princip ministrica Dalić koristila za odluke u trenucima kada su pristizale informacije o potopu koncerna Agrokor. Zapravo je oblikovala skupinu ljudi kojoj je dala državna ovlaštenja, zaduživši ih za brzo i efikasno rješenje strahovitog problema za Hrvatsku.
Morala je otići jer bi nakon okončanog postupka nagodbe u Agrokoru postala politički i gospodarski previše utjecajna. Sa skupinom savjetnika imala bi novu i paralelnu vladu. Odluke političkih stranaka tada više ne bi bile najvažnije. Važni su bili i frakcijski obračuni u stranci.
Je li knjiga pokušaj Martine Dalić da se vrati u politiku?
Mislim da se Dalić neće vratiti u politiku, barem zasad. Knjiga je način njezinog osobnog obračuna sa svima koji su ju ponizili i odstranili iz politike. Ona je dobar političar, ima talent za politiku i prije svega zna donositi odluke.
Iz toga da je napisala knjigu jasno je da je svjesna moći napisanoga. Vratila se pod svjetla reflektora, u javni život. Posebno je zanimljivo što su na promociji bili gosti kao što je Plenković, koji ju je formalno odstranio iz Vlade, kao i niz ministara. Netko tko ne poznaje situaciju rekao bi da HDZ i članovi Vlade promoviraju novu kandidatkinju za predsjednicu države.
Usporedili ste Dalić sa Sanaderom, odnosno da su učinili iste pogreške. Što im je još pored toga i pisanja knjiga zajedničko?
Bez Sanadera Hrvatska danas ne bi bila članica Europske unije. On je znao u pravom trenutku, u prvom mandatu donijeti najbolje odluke. Dalić je slična njemu zato što je sposobna politički odlučivati. Sanader i Dalić jedini su u hrvatskoj politici koji su nakon predsjednika Tuđmana znali povezati formalnu i neformalnu moć vladanja u neprikosnovenu političku moć. Zajedničko im je razumijevanja mehanizama vladanja i želja za moći. Također, oboje su sebe ocjenjivali vrlo visoko. Priča o njihovim odlascima iz politike također je slična. Niti je Sanader otišao zbog spora sa Slovenijom, niti je Dalićeva morala otići zbog sloma Agrokora. Kada su se u državi dogodili problemi, njihovi protivnici osjetili su da su ranjivi. Oboje su bili prisiljeni otići.
Što geopolitički znači da je 39,2 posto Agrokora u vlasništvu Sberbanka?
To je jedan od problema nove vlasničke strukture. Paradoks je da je Srbija najvažniji ruski partner u regiji, ali oni uopće nemaju veliku ekonomsku razmjenu ni neki drugi oblik suradnje s tom velikom državom. Geostrateški, ruski utjecaj nestajao je iz regije jer su se sve države osim Srbije odlučile za Europsku uniju i NATO savezništvo. Zbog toga će navjerojatnije ruski interes u regiji biti ponovno određen, a kada se bude o tome odlučivalo posebno važan podatak bit će da su Rusi veliki vlasnici velikog Agrokora, a time i obradive zemlje u Slavoniji.
