5. rujna 1972. skupina naoružanih maskiranih muškaraca ulazi u prostorije Olimpijskog sela u Münhenu na adresi Connollystraße 31. Dvojicu ljudi odmah ubijaju, a ostalih 9 uzimaju kao taoce. Jedanaesti je dan održavanja ljetnih olimpijskih igara u glavnom gradu Bavarske. Naoružani muškarci su pripadnici palestinske terorističke organizacije Crni rujan, a žrtve su sportaši i članovi olimpijskog tima države Izrael.
Razlog ove terorističke akcije bio je pokušaj pritiska na izraelske vlasti da iz zatvora puste 230 Palestinca koji su uhićeni kao politički zatvorenici, te na njemačke vlasti da iz zatvora puste Ulrike Mainhof i Andreasa Badera, pripadnike terorističke organizacije RAF, tj. Frakcija Crvene Armije. Za izraelsku Vladu ti su zahtjevi bili neprihvatljivi. Premijerka Golda Meir ostala je dosljedna svom stavu da s teroristima nema pregovora. S druge strane, njemačke vlasti, na čijem se teritoriju ipak sve odvijalo, odlučile su se upustiti u pregovore.
Međutim, od samog početka do izražaja je došla nekoordiniranost i nesnalaženje kriznih štabova, policijskih snaga i pregovarača. Teroristima će na ruku ići i prisustvo novinara koji su uživo prenosili sve što se događa u olimpijskom selu, pa čak i razmještaj snajperista po okolnim zgradama. Nakon što je odbačena mogućnost oslobađanja talaca na licu mjesta njemačke su vlasti odlučile privremeno zadovoljiti teroriste tj. helikopterima ih prevesti do obližnjeg vojnog aerodroma s kojeg im je obećano da će moći poletjeli u smjeru Egipta.
Stravičan epilog
Pravi plan bio je tamo ih dočekati i napasti, a onda osloboditi izraelske olimpijce. Nažalost i taj je plan krenuo u potpuno pogrešnom smjeru. Nakon što su snajperisti zapucali i usmrtili nekoliko terorista, trojica preživjelih odlučili su se riješiti talaca. Bilanca dvosatne pucnjave bila je stravična. Svi taoci su ubijeni, kao i petero napadača, te jedan njemački policajac. Trojica preživjelih terorista su uhapšeni, ali su mjesec i pol kasnije pušteni nakon što su otmičari jednog Lufthansinog aviona zaprijetili njegovim dizanjem u zrak ukoliko se ova trojica ne puste. Nakon puštanja oni odlaze u Libiju gdje su dočekani kao heroji, dok je ubijenim teroristima u istoj zemlji priređen sprovod uz najviše vojne počasti.
Po prvi put u svojoj povijesti Olimpijske su igre prekinute, ali samo na jedan dan, nakon čega su ponovo nastavljene. Međutim, zbog svega što se dogodilo Minhen su ipak trajno odlučili napustiti olimpijski timovi Izraela, Egipta, Alžira i Filipina, kao i neki nizozemski i norveški sportaši. Iako nisu htjele pregovarati s teroristima, izraelske su vlasti odlučile poslati poruku Palestincima. Već 8. rujna izvršeni su napadi na baze Palestinske oslobodilačke organizacije u Siriji i Libanonu, u kojima je ubijeno preko 200 ljudi.
Osim toga, Golda Meir daje zeleno svijetlo za tajnu operaciju kodnog imena „Božji gnjev“ čiji je cilj bio locirati i likvidirati sve pojedince odgovorne za minhenski masakr. U sljedećih dvadeset godina smaknuto je na raznim lokacijama desetak Palestinaca, među kojima i dvojica od trojice preživjelih minhenskih terorista. Unatoč nedostatku službenih informacija pretpostavlja se da posljednji, po imenu Jamal Al-Gashey, još uvijek živi negdje u Africi.
Sve epizode serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
