Do jučer ga je žutilo razvlačilo i po novinama su objavljivane fotografije s raskalašenih zabava na jahti negdje na Jadranu, a danas je jahta prazna, čeka novog vlasnika, a njen dosadašnji gazda grize nokte, prijeti tužbama, odmazdom svega hrvatskog sa svojih TV-kanala, ali i iz osobne upotrebe, a uz to konačno je službeno objavljeno da je račun TV Pinka u blokadi... Pogađate, radi se o Željku Mitroviću, magu šunda, kiča, čovjeku čiji se život pretvorio u sapunjaru kakve je godinama promovirao. A bio je tako cool tip. Mnogi se sjećaju Željka Mitrovića kao basista benda Oktobar 1864. Bilo je to vrijeme kad je novi val dobivao novi zamah, čiji krakovi su izašli iz undergrounda, pa je tako dospio gotovo u svačiji dom i prestao biti undergroundom. Oni koji ga poznaju iz tog razdoblja, reći će da se Željko nije promijenio, da se voli prisjetiti starog društva, da voli i zasvirati, a poznato je da je bilo ideja da se Oktobar 1864 ponovno okupi. Srećom, to se nije dogodilo.
Cvijet u kosi Mirjane Marković
Devedesete godine bile su godine razaranja. Dok se po Hrvatskoj i BiH vodio rat, u Srbiji, odakle su ratni pokliči kretali, se pjevalo. Valjalo je odagnati teške misli, najveću inflaciju u povijesti civilizacije, totalni kolaps društva i svih vrijednosti. Zadatak da narodu ponudi laku zabavu na sebe je preuzeo Ž. M. U sumornoj svakodnevici odjednom se na TV-kanalima pojavila ružičasta mrlja, na kojoj je velikim slovima pisalo PINK. Sise, guzice, američki filmovi... informativnog programa nije bilo. Ž. M. će to tek kasnije uvesti, kad kreće u sukob s Aleksandrom Tijanićem. Zahvaljujući dobrim odnosima s Mirom Marković, Miloševićevom muzom, Ž. M. je postao prvi medijski tajkun. Postavljen je na pijedestal estradne pornografije. Njegov zadatak nije bio poput onog RTS-a. Dok je RTS bio u službi mašinerije smrti Slobodana Miloševića, Pink je bio u službi mašinerije koja je bila zadužena za duhovnu smrt. I na jednom i na drugom zadatku se odlično zarađivalo. Mnogi mediji, a i Pink se tu ne razlikuje, sa strepnjom su dočekali pad Miloševića. Ili nam se bar tako činilo. Mislili smo da će lustracijska metla pomesti smeće koje se nataložilo proteklih deset godina. RTS, Pink, Košava, Mila Štula, Milorad Komrakov, Ž. M., Udruženje novinara Srbije... dugačak je popis medijskih zločinaca. Nije važno na koji način je taj zločin činjen, bitno je da je počinjen. Kazne, međutim, nije bilo. Naprotiv. Ono što se nakon 5. listopada dogodilo sa Ž. M., ali i Tijanićem, dvojcem koji se natjecao tko će izabrati ljepši cvijet kao ukras u kosi Mire Marković, bilo je, sada to znamo, pokazatelj puta kojim će Srbija ići u narednom razdoblju, a kojim se i danas kreće.
Žalosno je što se to znalo i prije 5. listopada. U jednom od intervjua koji je Nebojša Čović, Đinđićev zamjenik u Vladi Srbije i bivši SPS-ovac, dao nakon Đinđićeve smrti, otkrio je najveće tajne tog famoznog 5. listopada. "Šta su najveće tajne 5. oktobra? Možda to da sam sprečio Boška Buhu da se ubije. Ili to da je vlasnik TV Pink Željko Mitrović još ranije prešao na 'našu' stranu... Kako smo Đinđić i ja na dramatičnom sastanku u Generalštabu na Banjici, u cik zore 6. oktobra, mirili Legiju i Pavkovića, sprečavajući sukob vojske i policije... Ili da je poslednji pokušaj kontraudara bio 11. oktobra, kada je Milošević sabrao generale vojske i policije u vili Mir..."
Dobar svakoj vlasti
Nažalost, "nova Srbija" odlučila se nasloniti na "staru", na iste one matrice, na iste ljude koji su uvelike servisirali Miloševića i njegovu zločinačku politiku. Mediji su imali ogromnu ulogu, a TV Pink je tada bio možda i najgledanija televizija, pa zašto pucati u konja koji može dobro služiti i novom gospodaru. Ako se do tada i bojao odmazde, onog Gundulićevog "gori, doli", nakon 5. listopada Ž. M. je stekao još više samopouzdanja. Po tome se ne razlikuje od ostalih tajkuna stvorenih u vrijeme Slobodana Miloševića, koji su stečeni novac investirali u nove poslovne poduhvate. "Jasno je da je 5. oktobra došlo do neočekivanog zaokreta u DOS-u (Demokratskoj opoziciji Srbije) u odnosu na medije", kaže za Danas.hr Rade Veljanovski, profesor na beogradskom Fakultetu političkih nauka i jedan od najboljih poznavatelja situacije u medijima u Srbiji. "Emisari DOS-a su išli u Pink da se prevede na drugu stranu i od tada Pink i Mitrović nastavljaju da rastu." Ž. M. bio je nezasitan. Televizija, izdavačka djelatnost, avioni, kamioni, filmski studio, pa čak i žvake. Počeo je širiti svoje poslovne aktivnosti i izvan Srbije. Otvorio je "mrljave" televizije u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, desetine kanala ima na satelitu... Hrvatska je ostala nezagađena, barem formalno, ružičastom mrljom, međutim kočoperile su se Pinkove zvijezde, a i sam Ž. M. po hrvatskom Jadranu. Prije neke dvije, tri godine bilo je govora i o kupovini Nove TV, pa eventualno nekih lokalnih televizija, među kojima bi posebno valjalo izdvojiti TV Slavonije i Baranje, glasila Branimira Glavaša. Kapital ne poznaje granice, reći će svaki krupni kapitalist, a Ž. M. to svakako je. Ne poznaje ni moralne skrupule, nažalost. U svom tom širenju svoje imperije Ž. M. je negdje izgubio kompas. Već se neko vrijeme šuška o problemima u kojima se nalazi ružičasto carstvo, o neplaćenim porezima, doprinosima i zaradama zaposlenima. U isto vrijeme Ž. M. završava u Njemačkoj u bolnici, i to zbog navodnog trovanja. Optužuje rodbinu da ga je trovala, najavljuje obračun sa zaposlenicima koji su govorili negativno o njemu, prijeti tužbama... I taman kad se sve stišalo, kad je i Ž. M. zaboravio da je obećao da će se obračunati s trovačima, da će javno obznaniti sve detalje, stiže vijest o zapljeni jahte, a zatim i službena informacija da je račun TV Pinka u blokadi.
Umislio da je veći od života
Prema podacima Narodne banke Srbije, duguje oko 12,2 milijuna dinara (122.000 eura), a u proteklih 12 mjeseci račun je bio blokiran četiri mjeseca. O dugovanjima TV Pinka već se mjesecima govori, što potvrđuje i Miloš Vasić, poznati novinar iz Beograda: "To se već duže vreme zna. Željko se rastegao na tanko. Slušam od ljudi, tehničkog osoblja da je tako već izvesno vreme, da ih ne plaća i da je u velikim dugovima." Reakcije Ž. M. na službenu objavu vijesti o blokadi još nema, a o zapljeni jahte već sve znamo, te se stoga ovaj tekst neće neposredno baviti splačinama koje su posljednjih dana stizale iz kuhinje TV Pinka. Sve što je izgovoreno posljednjih dana – protjerivanje svega hrvatskog sa svojih kanala, omalovažavanje Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) i svakoga tko je pokušao urazumiti Ž. M. i ukazati i na kršenje zakona – proizlazi iz osjećaja moći čovjeka koji je umislio da je veći od života. Nažalost, netko tko ima jednu, a neslužbeno stoji iza još dvije televizije s nacionalnom frekvencijom, dakle tri od pet, gospodar je mnogih života i njihovih sudbina. Jedino sa svojom nije najsigurniji u kojem smjeru će ići. Vukašin Obradović, predsjednik NUNS-a, ističe da je Mitrovićev imperij uzdrman. "Mitrović je, očigledno, u ozbiljnim finansijskim problemima, i to ga, između ostalog, čini nervoznim. Mislim da se Pink imperija ljulja, pre svega jer ambiciozan regionalni projekat ne daje željene rezultate. Već je pisano o Pinkovom fijasku u Sloveniji, a prema nekim informacijama, nije bolja situacija ni u ostalim regionalnim centrima. Naravno, ne želim da seirim nad poteškoćama u kojima je Pink jer ceh uvek plate novinari, ali činjenica je da je Mitrovićeva imperija uzdrmana." Čak i da zapljena jahte nema pravnu osnovu, njegova reakcija je reakcija čovjeka koji gubi tlo pod nogama. "Reakcija je krajnje iracionalna", kaže Vasić. Kad mu je već jahta ležala u marini morao je znati propise. Sad, glavno je pitanje je li Ž. M. i dalje onaj isti konj koji je služio svakoj dosadašnjoj vlasti, može li i dalje služiti na jednak način? Ako je suditi po ocjeni Radeta Veljanovskog, odgovor je negativan: "Posle 5. oktobra Pink i RTS delili su od 60 do 70 posto novca od oglašavanja. Znamo koliki jak uticaj političari imaju na medije, a izgleda da im drugi mediji sad više odgovaraju nego Pink. Izgleda da je reč o novoj preraspodeli dobara i izgleda da najjači igrači od pre izvesnog vremena ne žele više saradnju sa Pinkom." Dakle, Ž. M. je isti onaj konj koliko je njegova jahta Kosovo. Shodno tome, jahta Ž. M. je srpska imovina jednako kao i Kosovo. Problem je što mnogi to ne žele shvatiti.
Vezani članci:
arti-201108080661006 arti-201108080141006 arti-201108070047006 arti-201108030701006 arti-201012300169006
