Independent piše kako bi Recep Tayyip Erdogan mogao iskoristiti neuspjeli udar za potpunu islamizaciju Turske.
Izlika za masovnu čistku nepoćudnih
Dok mase na ulicama turskih gradova pozivaju na smaknuća svih koji su bili uključeni u neuspjeli puč, postoji bojazan da bi ova nekoć sekularna zemlja mogla posve skrenuti na put islamizacije.
Predsjednik Erdogan koristi ovaj neuspjeli puč kao opravdanje za masovnu čistku državnih dužnosnika i vojnih časnika koji mu nisu bili potpuno lojalni i ujedno otvara vrata uspostavi neograničene predsjedničke moći. Istodobno, piše Independent, tursko društvo približava se stupnju islamizacije na kakvom nije bilo još od pada Otomanskog carstva.
Erdoganova 'čistka' punom parom se nastavila i u ponedjeljak micanjem s položaja čak osam tisuća policajaca, tridesetak guvernera i 52 visokorangirana državna dužnosnika. Prethodno je oko 70 admirala i generala, zajedno s tri tisuće vojnika te 2700 sudaca maknuto s položaja ili pritvoreno nakon nesupjelog vojnog udara u noći s petka na subotu.
Vjerski vođe mobilizirali narod za Erodgana
U subotu su se na ulicama okupile mase koje podržavaju Erdogana, vjerski su fanatici klicali 'Allahu Akbar', a na trgu Taksim u Istanbulu preko divovskih su zvučnika čitani odlomci iz Kur'ana.
Pozivi iz 85 tisuća džamija diljem Turske odigrali su značajnu ulogu u mobiliziranju naroda za prosvjede u satima koji su uslijedili nakon pokušaja državnog udara. Primjerice, Gezi park u Istanbulu, gdje je prije tri godine bilo središte sekularnih i liberalnih provjeda protiv Erodgana, sada je bio ispunjen mnoštvom odanim predsjedniku.
Rastuće islamističko raspoloženje već utječe na mnoge društvene norme u Istanbulu. Selin Derya, 26-godišnjakinja koji radi za jednu istanbulsku 'head hunting' tvrtku, kaže da ju je nakon posljednjih događaja strah izaći na ulicu.
"Bojim se izaći van u haljini da neki zadrti ljudi ne bi možda pomislili kako je preuska ili prekratka", kaže ona.
Rušenje Atatürkovog sekularnog nasljeđa
Program Erdoganove Stranke pravde i razvoja (AKP), koja je došla na vlast 2002. godine, bio je okrenut protiv sekularnog društva koje je stvorio Mustafa Kemal Atatürk, utemeljitelj moderne turske republike još 1923. godine.
Kako je jačala moć AKP-a i Erodgana, svjetovne institucije države polako su gubile moć, a osnažen je utjecaj islamizacije u obrazovnom sustavu i društvenom ponašanju. Erdogan je svojedobno izjavio da želi vidjeti "rast vjerske generacije", koja će zamijeniti dugogodišnju prevlast sekularista u Turskoj.
Njegova vanjska politika sve od Arapskog proljeća 2011. sastojala se u potpori većinski sunitskom ustanku u Siriji u savezu sa Saudijskom Arabijom i Katarom, no njegovi napori da svrgne sirijskog predsjednika Bašara al-Asada dosad nisu dali rezultate. Ta politika uključuje i toleranciju prema ekstremnim islamističkim skupinama poput ISIS-a, Jabhat al-Nusra i Ahrar al-Shama, kojima je omogućena mreža podrške unutar Turske.
Ni Erdoganovi protivnici ne žele vojnu huntu
Propali vojni udar omogućit će Erdoganu uspostavu dugo željenog predsjedničkog sustava utemeljenog na islamskim vrijednostima. Teško je očekivati da će pritom imati mnogo otpora jer ljudi ne žele biti označeni kao simaptizeri pučista.
Nakon što je izašao kao pobjednik iz neuspjelog puča, Erdoganu će u ovim okolnostima biti mnogo lakše uspostaviti predsjedništvo sa svom moći koncentriranom u njegovim rukama. Iako su Turci duboko podijeljeni na Erdoganove pristaše i protivnike, malo njih želi vidjeti na vlasti vojnu huntu.
"On je proširio svoju političku bazu ojačavši podršku nacionalista kad je nakon lanjskih općih izbora napustio mirovni proces s Kurdima, tako da sada uživa još veću podršku", kaže jedan tamošnji politički komentator.
Zavjera koje, izgleda, nije ni bilo
Što se samog puča tiče, čini se da je jedino pokret turskog klerika Fethullaha Gulena, koji živi u SAD-u, mogao imati dovoljno veza unutar turskih oružanih snaga za pokušaj tako široke zavjere, iako je sam Gulen opovrgao ikakvu umiješanost u sve to.
Jedno od mogućih objašnjenja je da su gulenisti, koji su usko surađivali s Erdoganovim AKP-om od 2006. do 2012. godine, imali ključnu ulogu u pomaganju slamanja pobune u oružanim snagama. Odmah je započeo nemilosrdni 'lov na vještice' unutar vojske nakon čega je stotine visokih policijskih i vojnih dužnosnika uhićeno pod sumnjom da su organizirali zavjeru koje vjerojatno nije ni bilo.
