Kako je Danska postala kraljica božićnih drvaca? Priča počinje u Gruziji...
U davno doba je običaj bio ići po božićno drvce u obližnju šumu. Danas bi to značilo paprenu globu, a po drvce se ide u trgovinu. Nije isključeno da je i vaše drvce stiglo - čak iz Danske!
Miris piljevine i svježih jelovih iglica ispunjava zrak. U pozadini se čuju uzbuđeni glasovi djece i roditelja. Za mnoge pravi božićni ugođaj počinje tek kad s obitelji biraju božićno drvce. A mnoga stabla koja se prodaju već su prošla dug put: stigla su kamionima iz Danske, piše Deutsche Welle.
"Poslije Njemačke, Danska je najveći proizvođač u Europi", kaže Claus Jerram Christensen iz Danskog udruženja proizvođača božićnih drvaca. "Ali budući da imamo malo stanovnika i sami ne trebamo mnogo stabala, mi smo najveći svjetski izvoznici. Čak veći od SAD-a."
Iz male Danske svake godine u svijet krene oko devet milijuna stabala. Polovica završi u Njemačkoj – najvažnijem tržištu za danske proizvođače. Razlog su kratki transportni putovi i dugogodišnje trgovačke veze između dviju zemalja, objašnjava Christensen. No stabla se šalju i diljem Europe, pa čak i dalje.
"Izvozimo i u Dubai, Vijetnam ili Hong Kong. Naravno, u manjim količinama, ali i to se računa", kaže Christensen. "Kad stabla idu dalje, obično ih šaljemo brodom. Ipak, u Dubai su već letjela i avionom. Iz te regije u Dansku se uvozi mnogo robe, a na povratku avioni obično nisu puni. Tada mogu ponijeti i naša božićna drvca."
Danska uopće nije niti imala jelki
U Danskoj se božićna drvca uzgajaju na 20 tisuća hektara površine. Godine 2024. to je donijelo prihod od oko 160 milijuna eura. Ključ uspjeha zove se nordmanska jela.
Ona je 1980-ih potisnula smreku kao najpopularnije božićno drvce u Europi. Danci su prvi prepoznali njezin potencijal.
A nordmanska jela izvorno uopće ne raste u Danskoj, objašnjava Christensen: "Kod nas nema mnogo domaćih vrsta. Zato imamo tradiciju da šumari putuju u druge zemlje tražeći vrste koje možemo koristiti u drvnoj industriji. I jednom su se vratili iz Gruzije s nordmanskom jelom. Zapravo je trebala poslužiti kao građevno drvo, ali neki dalekovidni šumar rekao je: To bi bio prekrasan božićni bor."
Svako drvce bude lijepo
I nije bio jedini koji je to mislio. Tamnozelene, mekane iglice i puni, čvrsti ogranci brzo su nordmansku jelu učinili omiljenom diljem Europe. Nedostatak joj je da toliko ne širi ugodan miris smreke, ali njene iglice niti ne bodu toliko kao one od smreke. Danas je za oko 80 posto Nijemaca ona prvi izbor. A kako Danci znanje o uzgoju i prodaji prenose s generacije na generaciju, i dalje su među najvažnijim proizvođačima.
Svend Kristiansen radi za jednog od najvećih proizvođača u Danskoj i sam prodaje stabla. Za njega je to poseban posao – u svakom stablu ima puno truda i vremena. Prosječno božićno drvce treba gotovo deset godina da naraste do prodajne veličine. Plastično drvce za Kristiansena nikad ne bi bilo opcija: "Imao bih grižnju savjesti. Dužni smo prenijeti tradiciju Božića našoj djeci i unucima. A u to spada i pravo božićno drvce."
Kristiansenova tvrtka izvozi u sedamnaest zemalja, među njima Njemačku, Englesku i Nizozemsku. "Lijep je osjećaj znati da toliko ljudi u Europi možemo razveseliti za Božić", kaže. No najljepše mu je kad sam s kupcima bira savršeno drvce: "Dobar božićni bor za svaku je obitelj drukčiji. Tu igraju veliku ulogu osjećaji. Ponekad je zabavno vidjeti na što ljudi obraćaju pažnju. Ali na kraju, kad su drvca okićena, sva su lijepa."
Svoj božićni bor Kristiansen bira među onima koji ostanu nakon što se većina proda neposredno prije Božića. Tada izbor više nije velik, ali dosad je uvijek našao pravo i za svoju obitelj.
POGLEDAJTE VIDEO: Poslastica za koze, ali i ekološki način rješavanja zelenog otpada