Amerika bira i mnogo je toga na kocki. Čini se da će na gotovo najneizvjesnijim izborima novog šefa Bijele kuće izabrati nikad manji broj ljudi. I kao da drame nije dovoljno bilo u samom foto finišu nepredvidive kampanje pune bizarnih trenutaka, pobjednik uopće ne mora biti kandidat koji osvoji najviše glasova građana, a izvjesno je da novog šefa Bijele kuće možda uopće nećemo saznati u izbornoj noći.
Čari su to američkog izbornog sustava koji je po mnogome specifičan i potpuno drugačiji od onoga koji se koristi primjerice u Hrvatskoj. Donosimo pregled kako on funkcionira i sve što trebate znati o procesu izbora novog američkog predsjednika.
Izbori u zemlji koja broji više od 330 milijuna stanovnika ove se godine održavaju 5. studenog. Dok u Hrvatskoj, recimo, postoji više prijepora oko samog datuma, pa tako još uvijek ne znamo kada ćemo točno na birališta, u Americi se predsjednički izbori održavaju svake četiri godine na isti dan, prvog utorka nakon prvog ponedjeljka u studenome. Svemu prethode nominacije glavnih političkih stranaka koji na stranačkim nacionalnim konvencijama službeno potvrđuju svoje kandidate za predsjednika odnosno potpredsjednika.
Birači svih 50 američkih saveznih država glasaju za jednog predsjednika i potpredsjednika. Nakon povlačenja aktualnog predsjednika Joea Bidena iz utrke, na glasačkim listićima će ih dočekati imena demokratske liste Kamale Harris i njezina kandidata za potpredsjednika Tima Walza s jedne te Republikanca Donalda Trumpa i JD Vancea s druge strane.
Kako se bira američki predsjednik?
Osim za predsjednika i potpredsjednika, birači će odlučivati i o novim članovima Kongresa, tijela koje donosi zakone u SAD-u i koje se sastoji od Zastupničkog doma i Senata (donjeg doma, odnosno Doma predstavnika), a stanovnici pojedinih saveznika država i za neke zakone o pobačaju (Missouri, Florida, Nebraska, Montana, Arizona, Nevada, Maryland, New York, South Dakota i Colorado). Trećina ili čak više od polovice Amerikanaca koji se pojave na biračkom mjestu uglavnom ne popuni cijeli glasački listić, pokazuje istraživanje US Vote Foundationa.
Pravo glasa ima većina građana SAD-a koji su navršili 18, kao i državljani SAD-a koji žive u inozemstvu. Birači se moraju registrirati prije glasanja u svim saveznim državama osim Sjevernoj Dakoti. Većina njih glasa na dan izbora, no u Americi je moguće glasati i više od 40 dana ranije - poštom ili osobno bez potrebe za nekim posebnim razlogom, što je dosad učinilo više od 40 milijuna Amerikanaca, među njima nikad više republikanaca iako je Trump prethodno bio kritičan prema ovom tipu glasanja.
Za uranjeno glasanje prije četiri godine odlučilo se nikad više Amerikanaca zbog pandemije COVID-a. Za njega se odlučilo više demokrata nego republikanaca, ali ove bi godine razlika mogla biti manja jer najviši republikanski predstavnici naveliko pozivaju pristaše da svoju građansku dužnost obave prije 5. studenog.
Građani povjerenje mogu dati bilo kojem kandidatu, neovisno o tome u kojoj su stranci registrirani ili za koga su glasali u prošlosti. Međutim, hoće li ključevi Bijele kuće ove godine otići u ruke jedinog osuđenog predsjednika Donalda Trumpa opterećenog aferama i optužnicama ili demokratske kandidatkinje i aktualne potpredsjednice Kamale Harris odlučit će izborni kolegij odnosno elektorski koledž.
Što je izborni kolegij?
Narodni glas (popular vote) označava ukupan broj birača koji su glasali za nekog kandidata. Kandidat može istovremeno osvojiti popular vote, a ne mora nužno pobijediti na izborima.
To je zato što Amerikanci ne biraju predsjednika izravno, nego 538 članova elektorskog koledža odnosno izbornog kolegija, tijela koje formalno potvrđuje volju naroda. Pa umjesto nacionalne utrke, izbori se svode na utrku za pojedine savezne države, od kojih svaka ima određen broj elektorskih glasova proporcionalnih s brojem stanovnika. Kalifornija kao najmnogoljudnija savezna država ima ih najviše (54), Texas primjerice 40, a one slabo naseljene poput Aljaske ili Sjeverne Dakote imaju po svega tri elektora.
Sustav u svim državama, osim u Maine i Nebraski, funkcionira na principu pobjednik uzima sve - kandidat koji osvoji većinu glasova Amerikanaca u pojedinoj saveznoj državi, uzima automatski sve elektorske glasove te države. Da bi ušao u Bijelu kuću i službeno postao američki predsjednik mora osvojiti najmanje 270 elektorskih glasova, a ne nužno većinu glasova Amerikanaca.
Tako se primjerice na izborima 2000. godine dogodilo da je Al Gore osvojio pola milijuna glasova više od Georgea Busha mlađeg, ali svejedno izgubio, kao i 2016. kada je Donald Trump prvi put postao predsjednik pobijedivši protukandidatkinju Hillary Clinton s tri milijuna glasova manje.
Elektori daju svoje glasove za predsjednika na izbornom kolegiju u prosincu. Svaki od njih 538 daje jedan glas za kandidata. Međutim, tu se stvari mogu zakomplicirati.
U nekim saveznim državama elektori mogu glasati za kandidata koji im je draži, bez obzira na to što su odlučili birači što se dogodilo 2016. Kada je Trump prvi put postao predsjednik, sedam je članova izbornog kolegija glasalo po svojoj volji, ali to u konačnici nije bitno utjecalo na rezultat izbora. No u praksi članovi izbornog kolegija gotovo uvijek glasaju za kandidata koji je osvojio najviše glasova u toj državi.
Ako elektor glasa protivno volji naroda koju su iskazali birači na izborima, on se naziva nevjernim i u dijelovima zemlje može ga se kazniti ili pravno goniti.
Kad će se znati tko je pobijedio?
U slučaju da ni jedan od kandidata ne osvoji većinu, o pobjedniku odlučuje Zastupnički dom (donji dom) američkog Kongresa. To se do sada dogodilo samo jednom 1824. kada je četvero kandidata podijelilo glasove.
Pobjednik izbora obično se proglasi u izbornoj noći, no to nije bio slučaj 2020. kada je trebalo nekoliko dana da se prebroje svi glasovi. Razdoblje nakon izbora naziva se tranzicijskim, ako dođe do promjene predsjednika što će ovoga puta svakako biti slučaj. To novoj administraciji daje vremena da imenuje ministre i iskristalizira planove za novi mandat.
Glasački listići na američkim predsjedničkim izborima ove će godine biti prebrojani brže nego 2020., ali treba se svejedno pripremiti za dugu noć, ako ne i na nekoliko dana čekanja, navodi Politico.
Manje glasova stići će poštom nego u vrijeme pandemije, a neke države promijenile su svoje zakone kako bi ubrzale prebrojavanje listića. Najveći faktor koji će odrediti kada će Amerikanci doznati pobjednika je, međutim, izvan kontrole izbornih dužnosnika, a to je razlika s kojom će se pobjeđivati u ključnim saveznim državama.
Ovogodišnji izbori su toliko tijesni da bi presudan mogao biti i posljednji listić.
"Trebalo bi biti prije, ali budite strpljivi”, rekao je Barb Byrum, činovnik iz okruga Ingham u Michiganu. "Treba vremena da poštujemo našu sigurnost i procedure", dodao je.
Velika većina glasova na izborima prije četiri godine bila je prebrojana u četvrtak popodne ili navečer, istaknula je tadašnja državna tajnica Kathy Boockvar, koja pretpostavlja da će ovoga puta većina glasačkih listića biti prebrojena do srijede navečer, dakle dan nakon izbora.
Početkom siječnja Kongres broji elektorske glasove, a kruna izbornog procesa je inauguracija 20. siječnja kada novi predsjednik priseže na dužnost.
Da pitanje pobjednika možda neće biti kristalno jasno pokazuju tijesne izborne ankete koje sugeriraju da se između Harris i Trumpa odvija teška borba za svaki glas i svaku saveznu državu, zbog čega je izvjesno da će zapravo mali broj Amerikanaca odlučivati o novom američkom predsjedniku. Predviđa se da će najtjesnija utrka biti u sedam saveznih država označenih kao države bojnog polja (swing states o kojima više čitajte OVDJE) - Arizoni, Georgiji, Michiganu, Nevadi, Sjevernoj Karolini, Pennsylvaniji i Wisconsinu zbog čega su se u svojim kampanjama na njih posebno usredotočili i jedan i drugi. Države su to koje nisu tradicionalno plave (podrška Demokratima) ili crvene (podrška Republikancima), već nekoliko glasova može odnijeti prevagu na jednu ili drugu stranu.
Na prošlim izborima otprilike 43.000 stanovnika Wisconsina, Georgije i Arizone, odnosno njih svega 0,03 posto od ukupnog broja svih glasova, osigurali su pobjedu Joea Bidena. Na sličan, tijesan način Trump je došao do pobjede 2016. kada je Michigan, Pennsylvaniju i Wisconsin osvojio s manje od jednog postotka prednosti.
Zahvaljujući ovako tijesnim rezultatima na nedavnim izborima i činjenici da mali broj Amerikanaca može odrediti ishod izbora, biranje predsjednika putem izbornog kolegija našlo se pod salvom kritika. Jer, primjerice, jedan član elektorskog koledža u Wyomingu predstavlja 195.000 stanovnika, dok u Texasu on vrijedi za 763.000 ljudi.
POGLEDAJTE VIDEO: Macan i Mijić analizirali kampanju: 'Nećemo imati pobjednika u izbornoj noći'
