Ponovo barikade Srba na sjeveru Kosova, nakon jedanaest mjeseci. Kao i rujna 2021., povod je to što je Vlada Kosova, bez konzultacija i koordinacije sa službenim Beogradom, donijela odluku o načinu kako će se ljudi i vozila kretati između Srbije i Kosova, piše Deutsche Welle.
Nakon nekoliko sati napetosti, blokade više putnih pravaca i sporadične pucnjeve, Vlada Kosova je, na poziv američkog veleposlanika u Prištini, odlučila odložiti provođenje odluka za mjesec dana.
Napetosti i blokade koje su eskalirali 2021. uklonjene su nakon dogovora o deeskalaciji. Tada je usuglašen i šestomjesečno razdoblje u kojem je trebalo postići dogovor, uz posredovanje Europske unije. U travnju ove godine taj rok je istekao, a zbog izostanka dogovora, Vlada Kosova ponovo se odlučila da nova pravila provede sama.
Odlukom Vlade Kosova od prije mjesec dana bilo je predviđeno da 1. kolovoza počne razdoblje preregistracije vozila sa srpskim registarskim oznakama gradova na Kosovu (KM, PR, ĐA, itd), na RKS registarske oznake. Za građane koji to žele učiniti predviđene su i pogodnosti, poput oslobađanja od carine za vozila koja su već carinjena u Srbiji. Istovremeno, onima koji nakon dvomjesečnog razdoblja ne preregistriraju vozila, zaprijećeno je „nacionalizacijom".
Duga lista
Paralelno s tim, predviđena je i mjera reciprociteta prema Srbiji u vidu izdavanja takozvanih papira o „ulazu/izlazu", kako glasi u sporazumu 2011., ili „deklaracijsakom papiru", kako ga naziva Vlada Kosova – svim građanima koji se na graničnim prijelazima s Kosovom pojave sa osobnim kartama Srbije. Plan Vlade Kosova bio je i da provede jednomjesečnu informativnu kampanju. Riječ je on nekoliko video-klipova u kojima je kosovski premijer Albin Kurti govorio na srpskom, ali uz vrlo malo korisnih informacija.
Lista onoga što nije predviđeno odlukom vlade Kosova, znatno je duža. Mjesec dana nakon informativne kampanje, građanima na sjeveru nije objašnjeno hoće li i kako oni koji nemaju kosovske vozačke dozvole moći registrirati auto. Hoće li se i lokalnom stanovništvu na Kosovu izdavati „deklaracijski papir", a ako hoće, znači li to da će se i na njih primjenjivati Zakon o strancima, te hoće li na Kosovu moći provesti samo 90 dana u razdoblju od 180 dana. Hoće li vozila sa KM-oznakama moći napustiti Kosovo do kraja listopada, i čitav niz drugih nedoumica. To i druge posljedice odluke, kao što su još veći pritisak na prijelaze i neminovno povećanje gužvi, jest ono što na praktičnom nivou tišti građane. Na političkom nivou, još je kompliciranije.
Integracija sjevera Kosova nije nešto za što postoji puna podrška u srpskoj zajednici. Od 2010., a posebno od 2013., velike pomake u integraciji, poput integracije policije, pravosuđa i osnivanja kosovskih općina, bilo je moguće činiti samo uz ozbiljan pritisak Beograda na kosovske Srbe, kao i jamstva Vlade Srbije lokalnom stanovništvu.
Oni od kojih se očekivalo da na otkaz od npr. MUP-a Srbije ne reagiraju tužbom protiv vlade u Beogradu, dobijali bi „penzije" ili drugi vid otpremnina i prihvaćali su ugovore o radu s kosovskim institucijama.
Zajednica srpskih općina
Na prve lokalne izbore u kosovskom sustasvu izašlo je između 10 i 20 posto birača, mnogi pod fizičkom prijetnjom i ucjenama lokalnih političkih predstavnika, ali i predstavnika Vlade Srbije. Svima je međutim kao glavna nagrada za prihvaćanje integracije u kosovski sustav obećavano formiranje Zajednice srpskih općina (ZSO), tijela koje bi općinama na Kosovu u kojoj većinski žive Srbi omogućilo veći nivo samouprave.
Uz to, dijalog je Beogradu omogućavao da suštinsko povlačenje institucija Srbije s Kosova predstavi u svjetlu diplomatskih pobjeda, ukazuje za DW direktor Centra za afirmativne društvene akcije iz Sjeverne Mitrovice, Miodrag Miki Marinković.
„Problem tablica iz perspektive patriotskog sentimenta kosovskih Srba nije ništa manje štetan nego na primjer dogovor o sudovima, pozivnom broju, pa i energetici, koje je službeni Beograd implementirao bez previše trzavica na terenu. Međutim, dogovor o sudovima i ostali sporazumi su vlastima u Beogradu dozvoljavale prostor da se medijski spinovima predstave kao diplomatske pobjede, a to je, čini se, sve što Beograd traži u ovom procesu: da politički 'preživi' Kosovo i sačuva vlast. Odluka Prištine da jednostrano nametne rješenje oko tablica, nije dozvoljavala taj prostor Beogradu i otuda trzavice na terenu", objašnjava Marinković.
Iz godine u godinu ispunjavano je sve više stavki iz paketa za integraciju, dok za ZSO i dalje nema političke volje među albanskim političarima. Uz to, u protekle dvije godine u međunarodnim krugovima pojavila se i ideja da bi se integracija srpske zajednice mogla obaviti i bez Beograda.
Ta ocjena je dovela do toga da Kurti načini više rizičnih, ali isplativih poteza, poput odbijanja prijedloga Kvinte za organizaciju srpskih izbora za građane koji žive na Kosovu, nakon što je prije toga onemogućeno i glasanje na referendumu.
Istiskivanje Srba - nemoguće
„Sve je na Kosovu politika – telefonski poziv, natječaj za posao na kome ne priznaju diplome, put na more… Sve je politika. A kriza oko tablica je eklatantan primjer posljedica loših političkih rješenja", kaže Marinković.
„U njenoj pozadini stoji sama suština briselskog procesa, tj. pitanje hoće li se rješenja postizati kompromisom dviju strana ili onako kako se čini da je namjera Prištine – da rješenja nameće jednostrano. Izgleda da u Prištini još nisu prihvatili format dijaloga u kome se zahtijeva kompromis i mislim da to sve više predstavlja problem za međunarodnu zajednicu, prije svega za EU i SAD."
Istiskivanje Beograda iz procesa integracije srpske zajednice na Kosovu, sudeći po jučerašnjim događajima, je nemoguće, smatra Marinković. Istovremeno, kaže, postoje limiti i u onome što Beograd može isporučiti u dijalogu.
„Ono što se ranije naslućivalo, a što je u jučerašnjoj krizi postalo očigledno, jest da i Beograd ima limite u tome na što sve može natjerati kosovske Srbe. Čini se da je nezadovoljstvo Srba na Kosovu ustupcima koje zvanični Beograd daje u briselskom procesu sve veće. To nezadovoljstvo se i dalje ne kanalizira kao politička inicijativa, jer je Beograd instalirao sebi lojalnu političku elitu i sistematski guši opoziciju, ali je očigledno da glasovi protiv te politike dobivaju na intenzitetu i prijeti ujedinjavanje u konkretnu akciju", kaže Marinković.
Istiskivanje Beograda iz procesa integracije srpske zajednice na Kosovu, sudeći po jučerašnjim događajima, ujedno je i opasno. Za nekih sedam sati, od postavljanja barikada, pa do najave razgovora sa komandantom KFOR-a, mogla su se čuti zastrašujuća svjedočenja o naoružanim ljudima na barikadama, što od 2011. nikada nije bio slučaj.
Potreban dijalog
U tjednima uoči najnovijih događaja uočljiva je bila i kampanja na društvenim mrežama, ali i na ulicama četiri općine sa srpskom većinom koja je pozivala na otpor odluci vlade Kosova. „Barikada" i „Ne može se više" bile su riječi koje su se mogle čuti svakodnevno u prolazu, a svjedočenja o pretresima i zaustavljanjima od strane teško naoružane Kosovske policije su učestala. U danu kada je sa sjednice kosovskog Nacionalnog vijeća sigurnosti Kurti ocijenio da „nema mjesta napetosti, nema mogućnosti za destabilizaciju", skoro svaki građanin na sjeveru osjećao je potpuno suprotno.
Noć je ipak prošla mirno i to nakon što je vlada Kosova poslije sastanka kosovske predsjednice Vjose Osmani i premijera Albina Kurtija s američkim veleposlanikom Jeffreyem Hovenierom, priopćila da će provedbu odluke odložiti za mjesec dana. Hovenier je prilikom javnog iznošenja tog zahtijeva naveo da je došlo do nerazumijevanja implikacija koje provedba ove odluke ima.
Potreban je dijalog, kako odlaganje implementacije odluke ne bi ponovo dovelo do napetosti na terenu, kaže Marinković iz Centra za afirmativne društvene akcije. „Izbor je sužen na odabir: ili daljnji razgovor do rješenja na koji pristaju obje strane ili nestabilnosti i nasilja na terenu, čije se posljedice ne mogu sagledati. Tako pojednostavljeno, uopće nema dileme kako ići dalje – razgovorom i kompromisom," zaključuje Marinković.
Situaciju na Kosovu iz minute u minutu pratite OVDJE.
