Borbe u Sudanu započele su 15. travnja, nakon godina napetosti između dva moćna generala u zemlji: Abdela Fattaha al-Burhana, de facto vođe zemlje i čelnika Sudanskih oružanih snaga (SAF), i Mohameda Hamdana Dagala, poznatog kao Hemedti, koji vodi paravojne snage (RSF). Ulične bitke započele su u glavnom gradu Kartumu i proširile su se diljem zemlje. Stanovnici izvješćuju o zračnim napadima, a počinju se pojavljivati i izvješća o užasima kršenja ljudskih prava, javlja Foreign Policy.
Borbe u Darfuru rezultirale su smrću troje humanitarnih radnika Svjetskog programa za hranu. Tržnice u Darfuru navodno su spaljene. Kompleksi Ujedinjenih naroda i nevladinih organizacija napadnuti su i opljačkani diljem zemlje. Veleposlanika Europske unije vojnici su napali u njegovu domu u u Kartumu.
Sve izgledniji građanski rat
Sudan se suočava s kolapsom države sličnim Jemenu. Sudanske oružane snage (SAF) pokrenule su intenzivnu kampanju bombardiranja Kartuma i uskoro bi mogle preuzeti prevlast u glavnom gradu zahvaljujući svojoj nadmoćnoj zračnoj moći. Zračne snage bile su odlučujući element u sudanskim ratovima, posebno počevši od 2003., kada su se SAF i preteča RSF-a, janjaweed, borili na istoj strani tijekom rata u Darfuru.
Snaga sudanskih zračnih snaga razlog je zašto su se operacije RSF-a u ranim satima sukoba usredotočile na preuzimanje kontrole nad zračnim lukama diljem zemlje kako bi zračne operacije SAF-a bile onemogućene. Uspjelo je samo djelomično. Međutim, mogli bi proći tjedni dok se RSF istjera iz stambenih zgrada u Kartumu, koje su se pretvorili u vojna postrojenja. U isto vrijeme, bit će teško poraziti RSF u njihovoj plemenskoj domovini Darfuru, posebno s njihovom sposobnošću da mobiliziraju vojnike iz susjednog Čada.
Ulazak Sudana u građanski rat pravih razmjera iz sata u sat postaje sve vjerojatniji. Ono što može proizaći iz građanskog rata je sukob koji uvlači cijelu regiju, a moguće i neke globalne sile.
Sve manji izgledi za povratak na status quo
RSF je uhitio egipatske vojnike koji su bili na obuci za SAF u prvim satima sukoba. Diplomati strahuju da se Kairo možda sprema podržati SAF. Postoje izvješća o mobilizaciji plemena duž granice Čada i Sudana, tradicionalne domovine Hemedtij, a barem dio RSF-ovih informacijskih operacija bio je smješten u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Ujedinjeni Arapski Emirati su bili ključni saveznik Hemedtija tijekom rata u Libiji i Jemenu. UAE također ima koristi od financijskih veza s Hemedtijevim poslovima. Global Witness izvještava da su UAE također bili ključni dobavljač vojne opreme za RSF. Plaćenici ruske Wagner grupe obučavali su trupe RSF-a i imali dužnosnike stacionirane unutar nekih svojih baza.
Čelnici Južnog Sudana, Džibutija i Kenije ponudili su posredovanje kako bi zaustavili sukob. Međutim, možda jedine sile koje imaju ograničenu sposobnost oblikovanja događaja u Sudanu su SAD i njegovi zapadni saveznici. Američka vlada radi s arapskim državama - Egiptom, Saudijskom Arabijom i UAE - kako bi pokušala spriječiti raspad države. Problem je što su ovi američki saveznici na Bliskom Istoku na suprotnim stranama u Sudanu. Zapadni diplomati kažu za FA da razumiju kako su izgledi za povratak na status quo prije 15. travnja u Sudanu sve manji.
Neuspjeli pokušaj demokracije
Višemjesečni prosvjedi početkom 2019. u Sudanu doveli su do vojnog udara protiv bivšeg diktatora Omara al-Bašira. Činilo se da bi tri desetljeća američke politike potpore demokraciji konačno mogla uroditi plodom. Ali SAD i druge zapadne zemlje izvršile su pritisak na civilne prosvjednike i vojsku da formiraju prijelaznu vladu. Eventualni prijelazni ustav značio je da su se izbori trebali održati 2022. godine.
Ako je postojao trenutak kada je nada za demokraciju u Sudanu izgubljena. Bilo je to kada je prijelazni ustav prihvaćen. Vojsci je dopušteno da upravlja zemljom prvih 21 mjesec tranzicije, a nakon nje upravljanje zemljom trebali su preuzeti civili sljedećih 18 mjeseci. Burhan je bio šef države i vjerovalo mu se da će ispuniti svoje obećanje o demokraciji. Ali čim je počelo prijelazno razdoblje, bilo je očito da sve nade mogu pasti u vodu.
Novom civilnom premijeru, Abdallu Hamdoku, Burhan i vojska u početku su odbili čak i dati mjesto za boravak. Temeljni elementi sudanskog prosvjednog pokreta 2019., sudanski radnički sindikati, izgubili su vlast zbog unutarnjih sukoba. Građanske političke stranke natezale su se oko vlasti. Reforme koje je novi premijer želio napraviti blokirali su Burhan i Hemedti. Iluzija bilo kakve civilne vlasti završila je 2021., kada je Hamdok smijenjen vojnim udarom. Obećanje vojske da će prepustiti vlast civilima pokazalo se šupljim.
Možda najveći primjer američkih zabluda bilo je inzistiranje Washingtona da sudansku tranziciju nazove "vođenom civilima". U tranziciji Sudana ništa nije bilo vođeno civilima. Iako je Hamdok bio civilni premijer, bio je uglavnom nemoćan. Ipak, američka vlada inzistirala je na ovoj frazi, čak i kada je datum vojne primopredaje civilima više puta odgađan. Američki dužnosnici rekli su da znaju da je izraz više aspirativan nego opisni. Ali lingvističke akrobacije koje je Washington koristio sugerirale su da dužnosnici vjeruju da Sudan jednostavno mogu nazvati demokracijom i da će to postati.
Događaj koji je pripremio sve za sukob
Nije jasno jesu li američke ili zapadne vlade mogle spriječiti državni udar protiv Hamdoka 2021. Međutim, prijelazni ustav koji je SAD podržao bio je loš posao, a politika SAD-a i Zapada koja je uslijedila u Sudanu izravno je pridonijela nasilju koje vidimo danas. Priča je to o zapadnoj izgradnji mira i njenim ograničenjima.
Sudanski zavađeni generali snose primarnu odgovornost za trenutne borbe u Sudanu. Ali događaj koji je sve pripremio za trenutni rat u Sudanu bio je sporazum o pomirenju i plan reforme sigurnosnog sektora koji su gurali SAD i misija UN-a u Sudanu. Odmah nakon državnog udara protiv Hamdoka, SAD i UN revitalizirali su plan. To je značilo povratak na verziju propalog ustava iz 2019. i vjerovanje vojnim čelnicima da će održati svoja obećanja.
Osnovna ideja reforme sigurnosnog sektora bila je objedinjavanje SAF i RSF u jedinstvenu vojsku. Teško je procijeniti veličinu svake sile. SAF ima oko 100.000 vojnika, dok RSF ima manju stalnu vojsku od negdje između 30.000 i 50.000 boraca, ali velike rezervne snage, jer mogu mobilizirati plemenske saveznike.
Pregovori su vođeni mjesecima u pokušaju da se dvije strane dogovore o daljnjem putu. Problem je bio u tome što se ni Burhan ni Hemedti nisu željeli odreći moći koju je svaki od njih stekao. Plan se pretvorio u ekspres lonac. “To je postala prava usrana predstava u kojoj su svi sudionici bili pravi amateri”, kazao je za FP jedan zapadni diplomat u Kartumu nakon jedne od pregovaračkih radionica između SAF-a i RSF-a. “Diplomati ovdje i stožer razmišljaju jednodimenzionalno.”
Ishod plana koji vidimo bio je predvidljiv, djelomično zato što se radi o ponavljanju povijesti. Mirotvorni napor bio je reprodukcija sporazuma koji su sklopljeni u Južnom Sudanu 2013. i 2016. Oni su također doveli do građanskih ratova.
Ponavljanje zabluda
Reforma sigurnosnog sektora u Sudanu, kao i drugdje, stvorila je konkurenciju koja je potaknula Hemedtija i Burhana da ojačaju svoje snage. To je također značilo da bi obojica morala biti stavljena pod civilnu kontrolu, što nijednom nije bilo u interesu. Generali su se javno obvezali na reforme i demokraciju, ali čini se da su jedini ljudi koji su im vjerovali bili dužnosnici SAD-a i UN-a.
Diplomati su mi rekli da se suočavaju s ograničenim alatima za zaustavljanje nasilja u Sudanu. SAD i druge nacije promiču humanitarni prekid vatre koji bi omogućio civilima da potraže sigurnost i prikupe hranu, ali to do sada nije u potpunosti poštivano. Vršenje pritiska na Egipat i UAE bilo bi ključno za izbjegavanje regionalnog sukoba i za postizanje humanitarnog prekida vatre kako bi civili mogli pobjeći.
A nakon što trenutna kriza završi, potrebno je shvatiti da politika SAD-a i Zapada ne samo da nije uspjela donijeti demokraciju, već je pridonijela kolapsu Sudana. Nije jasno je li Washington na to spreman. Naime, nakon što su borbe započele 15. travnja, američki državni tajnik Antony Blinken ponovio je američke zablude o Sudanu: "Ovo je prava prilika da se konačno nastavi tranzicija predvođena civilima."
