"Chen Bo, prijatelj koji je režirao moju kinesku akademsku turneju, jedan od najuglednijih kineskih logičara i profesor na Filozofskom fakultetu u Wuhanu, došao je po mene u zračnu luku u Wuhanu. Nakon što sam sletio, prvo smo više od pola sata tražili njegov impresivni Volvo na ogromnom parkiralištu, jer je zaboravio gdje je parkirao. Onda je Chen Bo, kao ne tako spretan vozač, nekoliko puta promašio izlaz na putu do hotela, pa mi je tijekom vožnje kroz glavu prolazila balada Zvonka Spišića 'Barbara': 'Koliko puta rekoh na siki: Kupit ću sviću svetom Niki…'”, započinje priču filozof Jure Zovko o svojoj drugoj avanturi ili "drugotnoj plovidbi" po mističnoj zemlji Dalekog istoka nakon beskonačnog nagovaranja i litara popijenog vina u šarmantnom restorančiću u uvali Pile, s pogledom na jedinstvene dubrovačke zidine. Tamo smo "zaglavili" s njim nakon prvog dana simpozija o filozofiji religije koji religiozno održava svake godine s njemačkom filozofskom i teološkom elitom.
Chen Bo i Jure Zovko
"Umjesto 45 minuta, do hotela smo se vozili gotovo dva sata. Ispijeni nenadanim skretanjem s puta, relaksaciju smo konačno pronašli u bircu u blizini famozne wuhanske tržnice, gdje smo se obračunali s koronom naručivši 12 boca hladnog meksičkoga piva Corona. Chen Bo je tek kasnije skužio da mora voziti autom doma pa je obavljanje zahtjevnoga zadatka palo na moja leđa", prisjetio se uskoro 67-godišnji profesor, sklanjajući sa znojnog čela čvrste vlasi još uvijek garave i bujne kose. Razgovor je na trenutak prekinula plovidba prekrasne stare lađe u daljini. Jure je pojurio, uzeo mobitel i poput pravog paparazzija 'uhvatio' trenutak prije nego što je, ni sama ne znajući što ju je snašlo, nestala iza impozantnih stijena.
Poziv za gostovanje u Kinu – nastavio je profesor nakon što je zadovoljio svoju romantičarsku dušu i vratio se za stol s dragocjenom fotkom - gdje je posjetio 10 gradova i 15 sveučilišta te održao 25 predavanja, stigao je sa Sveučilišta Shaanxi Normal University, Xi'an. Tamo je gostujući profesor od 2019. godine. Kada je za to saznao njegov kineski kolega Chen Bo, zamolio ga je da mu pošalje nekoliko tema sa sažetcima i krenulo je slaganje akademske turneje u režiji najpoznatijeg kineskog logičara.
"Ponudio sam osam različitih tema za predavanja. Najviše zanimanja bilo je za ideju globalne filozofije, zatim su slijedili modeli prosudbe, filozofija hermeneutike i životnoga svijeta. Očekivao sam da će možda veći interes biti za Kantovu filozofiju, s obzirom na 300. obljetnicu njegova rođenja, pa sam iz respekta prema geniju iz Koenigsberga glavne misli njegove filozofije integrirao u gotovo sva svoja predavanja.
Velike face koje su zorno opisale Kinu i kulturni život Kineza, Marco Polo i Matteo Ricci, bili su mi štivo za zagrijavanje prije nego sam krenuo na put. Riccijevu knjigu The True Meaning of the Lord of Heaven preporučio bih svakome tko želi pobliže upoznati specifičnosti kineske kulture. Fascinantan je bio ovaj katolički svećenik u svom procesu misionarskog djelovanja. Kada je primijetio u početku svoje dušobrižničke aktivnosti, da nitko ne želi postati kršćaninom, odlučio se za promjenu paradigme: umjesto pokrštavanja, prezentirao je Kinezima kršćanstvo kao europsku kulturu i civilizaciju koja treba stupiti u dijalog s konfucijanizmom. Umjesto Biblije, Ricci je preveo na kineski Euklidove Elemente (Stoicheia) što je izazvalo oduševljenje u redovima kineske intelektualne elite. Odjednom su se Kinezi počeli zanimati za kršćanstvo kao europsku civilizaciju, a Ricci je postao rekorder u broju pokrštenih Kineza koji su istodobno zadržali konfucijansku kulturu i nakon prelaska na kršćanstvo. Do danas je Riccijevo 'misionarsko' djelovanje ostalo sporno u redovima Katoličke crkve. Ricci je bio toliko moćan i utjecajan da je gradio katoličke crkve u neposrednoj blizini 'zabranjenoga grada', u središtu Pekinga. Sve se to odvijalo pri kraju dinastije Ming (kraj 16. i početak 17. stoljeća), razdoblja koje možemo mirne duše usporediti s Europskom renesansom”, govori u jednom dahu Zovko, ispijajući posljednje kapi vrhunskog bijelog vina, prije nego što je od konobara naručio novi bokal.
Liberalizam u Kini
Kad smo već završili na kineskom modelu kršćanstva, kaže da ga je posebno impresionirala kršćanska zajednica u crkvi „Svjetlo na istoku“ u Pu Jiangu, gradiću od 600 tisuća stanovnika, gdje je stigao na poziv zamjenika direktora Instituta za marksizam profesora Prof. Xinzhang Zhanga.
„U razgovoru s običnim ljudima upoznao sam gospođu koja svira orgulje u crkvi 'Svjetlo na Istoku'. Uz pomoć prevoditeljice, pohvalio sam se da sam svojedobno kao student također svirao orgulje u crkvi 'Srca Isusova' u Freiburgu pri čemu sam šarmirao svoju buduću suprugu. Bilo je to sjetno prisjećanje jednoga vremena kada sam živio životnu formu poput fine gospoje u Pu Jiangu, koja me je na oproštaju obdarila poklonima svježega kineskog voća i pozdravila po riječima 'Amen, Aleluja'. Uvjerljivo, istinski, kršćanski”, sa znakovitim svjetlom u očima kaže profesor uz preporuku: „Ako netko želi dobiti sliku kako je možda izgledala prva kršćanska zajednica, neka posjeti 'Svjetlo na Istoku' u Pu Jiangu.”
„Kineskim kolegama i njihovim studentima predstavio sam se kao hegelovski liberal jer sam u svojoj knjizi Hegel za buduća vremena (2020) optimistički napisao da će u dijalogu civilizacija, Hegelov liberalizam dobiti na 'demokratskim' izborima i postati dominantna civilizacija diljem svijeta. Bio sam u Kini zadnji put u studenom 2019., neposredno prije pandemije bolesti Covid-19, pa mogu reći da se dosta toga promijenilo: liberalizam sve više prevladava u kineskim velegradovima koje sam posjetio: Peking, Šangaj, Chengdu, Hangzhou. Opći je dojam u razgovoru sa studenti(ca)ma da sloboda postaje sve više dominantna vrijednost kineske mladeži. Vjerojatno su brzom napretku liberalizma kumovale i stroge mjere restrikcije koje je tijekom pandemije provodila kineska vlada.”
Kako je izgovarao te posljednje riječi, nevjerica se ogledala na licima svih prisutnih za stolom, a on nas je pogledao s blagim osmijehom i specifičnim zaigranim očima uvijek spremnim na ironiju i zezanciju. Znači, upitao sam ga ni sam ne vjerujući što pitam, misliš li da bi to moglo jednom dovesti do transformacije kineskog političkog sustava iz autoritarnog, komunističkog režima u demokratski poredak?
„Teško je reći kako će se razvijati proces demokratizacije kineskog društva i gdje su granice liberalizacije. Kineski model socijalizma zbog gospodarske uspješnosti ne može se uspoređivati s propalim sistemima realnog socijalizma u bivšim komunističkim državama. U Kini demokraciju pamte uglavnom po korupciji posljednje dinastije Qing. Njihov filozof i političar Liang Qichao zagovarao je britanski model demokracije s konstitucionalnom monarhijom i bio je veliki promicatelj ideje demokracije. Pod njegovim utjecajem dinastija Qing je provela prve demokratske izbore 1909. godine. No, već 1911. imamo kinesku republikansku revoluciju koja je okončala dinastiju kineskih careva koja je trajala 2100 godina. Događaji iz kineske povijesti u muzejima referirani su prema imenima dinastija careva.
Kada je riječ o liberalizmu, ne mislim pri tome na slobodu fluktuacije robe i kapitala koja je temeljno obilježje kineskog modela socijalizma, nego na individualnu slobodu odlučivanja koja je, kantovski rečeno, povezana s ljudskim dostojanstvom, a ono je iznad svake cijene i tržišne instrumentalizacije. Na moje uvijek iznova ponavljano pitanje žele li konzultirati svoje roditelje u pogledu odabira budućeg životnog partnera, odgovor je uvijek bio niječan. Sve je više rastavljenih brakova među mladim osobama u čemu stanovnici kineskih velegradova slijede europske i američke utvrde liberalizma. Svijet očito postaje 'globalno selo', kao što je ustvrdio Marshall McLuhan, ali s liberalnim obilježjima”, uvjerava profesor.
Zanimljivo na mikro razini, odgovorih, ali ako se gleda makro razina ofenzivni realisti poput Johna Mearsheimera tvrde da je ruska invazija na Ukrajinu samo potvrdila anarhičnu, hobbsovsku narav međunarodnog sustava u kojemu se države bore za moć te smrt svojevrsne Fukuyamine ideje da će se liberalna demokracija proširiti posvuda u svijetu. U tom kontekstu nepostojanja državama nadređenog tijela, od Kine se može očekivati da će se ponašati baš poput drugih velikih aktera, padati u sve jači stisask autoritarnog sustava te gomilati moć i širiti utjecaj kako bi postala hegemon u području Indo-Pacifika. Ako se sve to ima na umu, vjerojatnost rata s Amerikancima oko Tajvana, otpor prema liberalnim vrijednostima, ideja o „globalnom selu” je vrlo upitne budućnosti. Poredak se očigledno preslaguje, Rusi se željeznom šakom distanciraju od progresivnih ideja u pokušaju očuvanja „tradicionalnih vrijednosti", Kinezi se povezuju s Rusima, a sam SAD i Zapad, potaknuti tehnološkim razvojem, idu prema nekoj vrsti orwellovskog društva nadzora…
„Možda nam predstoji novi hladni rat kao 'sukob civilizacija'? Osobno zagovaram dijalog civilizacija i tu vidim veliku šansu za daljnji razvoj liberalizma u smislu individualne slobode. U svakom slučaju, nećemo se olako oprostiti od liberalnoga društva koje je postalo naša civilizacijska odrednica.
Liberalizam podrazumijeva također autonomnost osobe, sposobnost misliti vlastitom glavom. Moram priznati da sam u tom pogledu u kineskim akademskim krugovima bio ugodno iznenađen. Kada sam u jednoj raspravi rekao da imam dojam da su ljudi u kineskom akademskom životu iskreniji i moralniji, jedna mlada postdoktorandica, koja je studirala u Njemačkoj, odlučno se usprotivila: 'Varate se profesore, u Europi su ljudi moralniji, nego u Kini'. Očito da je ideja autoriteta u Kini zadobila novu dimenziju, kako bi Gadamer rekao, uvažavanja struke iz perspektive sposobnosti kompetentnog prosuđivanja”, odgovorio je Zovko.
'Kineski pubovi su posebna priča'
Da ne bi sve završilo na teškoj futurologiji, predložio sam da poput Fukuyame životu ostavimo da riješi pitanje oblika budućih društvenih sustava, pa se prebacimo na razgovor o lakšim temama kineskih pića i gastronomije.
„Kineski pubovi posebna su priča”, oduševljeno će profesor. „Sviđa mi kineski običaj, odmah na početku naručiti sve što se tijekom večeri planira 'soriti'. Impresivno izgledaju stolovi prekriveni kultnim kineskim pivom Tsing Tao za koje se kaže da ima najbolje prirodne sastojke te najbolju vodu iz gorja Laoshan koje je kolijevka taoizma. Taoisti su kineska religija hedonizma, pristaše obožavaju pivo Tsing Tao. S kolegom Chen Bo svaku večer smo stolove u pubovima prekrivali Coronom. Ipak, prvo izbijanje pandemijskog virusa započelo je na wuhanskoj tržnici. Konobarice su se povremeno pojavljivale i uklanjale prazne flaše. U Guangzhouu, Hangzhou i Šanghaju iz respekta prema konobaricama primjenjivali smo model bačvice koja je kao signum temporis stajala pored našega stola. Trebalo je biti strpljiv i uporan dok se ne isprazni. Filozofima to nikada nije bio problem: disputatio philosophica infinita est.
S dekanima koji su me pozivali na druženje zajedno s profesorima na večeru ispijali smo tradicionalna kineska 'vina' Baijiu i Shaojiu s postotkom alkohola i do 60 posto. Pije se iz malih čašica uz zdravicu dobrodošlice, čašicu se ispija dokraja. Kolegica Fenrong Liu sa Sveučilišta Tsinghua u Pekingu počastila me elitnim gruzijskim vinom. Kad me pitate gdje su najbolja vina, odgovor je jasan: u Gruziji. U Huhehaote smo tukli mongolski arkhi, piće slično votki. Mongolski arkhi, turski raki i naša travarica imaju očito isti lingvistički korijen. Stolovi puni alkoholnih pića po pubovima diljem Kine još su jedan od argumenata u prilog mojoj tezi o tihom trijumfu liberalizma u 'Zemlji nebeskog zmaja'.
Repertoar pića uglavnom je bio povezan s višestrukom ponudom delicija. Kinezi su tu vrh vrhova. Probao sam mlado magareće meso s roštilja, sve varijante puževa, gmazova, pataka, gusaka, prepelica i jarebica. Plodovi mora bili su česta pojava na jelovniku jer sam posjećivao gradove uz more ili blizu mora: Zhuhai Hangzou, Šanghai. U Huhehaoteu i Pekingu janjetina je uvijek u opticaju kada se blaguje uz 'hot pot'. Chengdu je grad u kojem dominira svinjetina. Uvijek sam na početku najavio kako ne blagujem svinjetinu. Slijedilo je potpitanje: 'Iz religijskih razloga'?
Kineski restorani u Hrvatskoj nisu ni sjena onih u kineskim velegradovima. Patka u Pekingu, kineski brudet sa škampima i ribom u Hangzhou, tradicionalni kineski doručak u Pu Jiangu nešto slično našim palačinkama, nezaboravna janjetina u Huhehaoteu, magareće meso na roštilju u Taiyuanu. Impresivno je bilo ručati u budističkom samostanu u Hangzhou s tradicionalnim vegetarijanskim specijalitetima”, prisjetio se Zovko.
'Nigdje nisam toliko molio kao u ateističkoj Kini'
Za vrijeme druženja s kineskim profesorima, dodaje profesor, pitanje o religiji ili kako bi Goehte rekao „Gretchenfrage“ bilo je često predmet diskusije.
„Uz standardnu ispriku kako nisam glazbeno nadaren da bih 'odsvirao' nešto na tu temu, priča bi krenula dalje pitanjem o opravdanosti Marxove kritike religije. Ipak, moram priznati, nigdje nisam toliko molio kao u ateističkoj Kini. Mijenjao sam hramove, od budističkog, Konfucijevog do taoističkog. Moja molitvena intencija odnosila se na GNK Dinamo Zagreb i burni završetak prvenstva. Najintezivnije sam molio za Dinamo u budističkom hramu gdje su mi se pridružile dvije budističke redovnice. Fora je da nam je molitva uslišana: Dinamo je mazno moćnu Rijeku, unatoč rijekama pravednosti.
Desert je uvijek na kraju, pa tako i pitanje, koje mi je postavio prof. Xinzhang Zhang, zamjenik direktora Instituta za marksizam: 'Profesore, Zovko, što mislite o Marxu?'. Odgovor je bio u stilu varijacija na istu temu: 'Marx i ja smo lijevohegelovci, pa nemam potrebe biti marksist. Kada je frka, obojica se pozivamo na Hegela'. S nestrpljenjem su čekali moje predavanje 'Kritika fizikalizma iz perspektive Marxove teze o Feuerbachu'. Tu sam se oslonio na prvu Marxovu tezu o Feuerbachu koja nije tako poznata kao što je slučaj s jedanaestom. A jedanaesta glasi: 'Filozofi su do sada različito interpretirali svijet, a fora je u tome da ga treba promijeniti'. S obzirom da su revolucionarne promjene svijeta uglavnom doživljavale fijasko, inzistirao sam na humanoj promjeni svijeta u kontekstu stvaranja civiliziranog društva s moralnom odgovornošću. Preduvjet za to je je razumijevanje prve teze o Feuerbachu: 'Nedostatak svih oblika materijalizma, od Epikura do Feuerbacha, da je stvarnost tematizirana kao objekt, a ne kao ljudska djelatnost, kao praksa, dakle ne iz perspektive subjekta'. Moram priznati da mi je uspjelo šokirati kineske marksiste, jer sam dao jedno moderno tumačenje Marxa, gdje on zagovara suptilnu kritiku materijalizma i tvrdi, slično kao i Davidson, da se intencionalnost mislećeg subjekta ne može reducirati na puki materijalizam. Ideja dijalektičkog materijalizma koji smo guslili tijekom studija marksizma, dio je staljinističke baštine u procesu ideologizacije filozofije.”
Zovkov sarajevski kolega Ugo Vlaisavljević zezatorski mu je napisao da ga njegova turneja po Kini podsjeća na ovogodišnju veliku turneju The Rollings Stonesa u 16 gradova diljem Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Pascal Engel, glavni tajnik Institut International de Philosophie našalio se da je nadmašio zemljaka Marca Poloa, a slično je komentirao i Zovkov talijanski prijatelj Enzo Fano.
„Teško je reći gdje je ugođaj akademskoga druženja bio najimpresivniji. Kolega Beishui Liao sa Sveučilišta Zheijiang University, Hangzou, priredio je pravi akademski performans: moje predavanje 'A network of competent judgements instead of a web of beliefs' komentiralo je šest profesora, među kojima je bila i jedna kolegica iz biomedicinskih znanosti. Moram priznati da mi je to, akademski gledano, bio jedan od najdražih trenutaka u životu jer sam dobio priznanje za svoju tezu o prijekoj potrebi uključivanja prosube u šire segmente filozofiranja. Za razliku od drugih kolega profesora, koji voze bijesne njemačke ili švedske 'pile', Beishui Liao vozi Golfa četvorku. S ponosom mi je predstavio svoju kći koja je doktorirala međunarodno pravo na Sveučilištu u Leedsu. Beishui Liao joj je platio studij iz vlastitoga džepa. Mladi profesor Theng He prijatelj mi je na Fejsu i vidjevši da sam držao predavanja u Centru za marksizam i religiju u Hangzhou, pozvao me je na svoje sveučilište Fudan University Shanghai. Slično je bilo i s predavanjem u Sichuan University, The Institute of Western Classical Philosophy, Chengdu, čiji je direktor Liang Zhonghe. Njegov Institut djeluje impresivno, aristokratski i prilično sam siguran da ćemo za desetak godina imati jaku školu platonizma.
O tome što bi Sokrat danas odgovorio influencericama koje plijene pažnju elektroničkih medija, razgovarao sam sa studenti(ca)ma u Xi'anu, Shaanxi Normal University. Na zamolbu dekana trebao sam održati tribinu na temu zašto nam treba danas filozofija u sklopu studija. Ostali smo više od tri sata, a planirano je bilo samo sat vremena. Bilo je živo i zanimljivo, o čemu sam mogao čitati kasnije na mrežnoj stranici Sveučilišta. Što bi obrazovane influencerice pitale Sokrata? Možda bi pala primjedba: 'Sokrate dragi, umjesto tog ružnoga, ofucanog Tribona, ljepše bi ti stajalo Bossovo ili Joopovo odijelo. Pogledaj hrvatske nogometaše kako zgodno izgledaju u Joopovu odijelu. Sokrate, vrli, pobrini se malo za svoje tijelo, a ne samo za svoju dušu. Nisi još tako star, da ne bi mogao dobro izgledati. Pogledaj malo okolo po kineskim pubovima, a ne trči samo za mladim dečkima u ružnom Tribonu. Uz sve dečke, ne zaboravi svoju ljubav Ksantipu. Znam da joj ne možeš kupiti torbicu Lana Marks Cleopatra Clutch ili neku sličnu koje mi reklamiramo za gospoje kineskih uglednika, no s obzirom na to da si dobni uzor muškarcima koje napastuju mlade dame, izgledao bi Sokrate faca ako bi u Bossovu odijelu prošetao s mladom Ksantipom kroz Jinli Pedestrian Street u starom gradu Chengdua. Ona bi mamila poglede u modnim kolekcijama Zimmermann ili Etro. Tamo je u blizini i Institut za zapadnu klasičnu filozofiju'. Nadam se da kineska mlađarija neće biti osuđena jer je kvarila Sokrata, kao što je povijesni Sokrat osuđen zato što je korumpirao atensku mladež.
Zašto mi je simpatičan kineski društveni sistem? Sve funkcionira kao švicarski sat. Uostalom, rijeke pravde samo Kinom teku. Dovraga, kinesko društvo još uvijek cijeni filozofiju. Je li to baština Karla Marxa, da bez razumijevanja Hegelove Logike nema i ni razumijevanja Kapitala? Nisam siguran, ali mogu reći da Kinezi misle da u današnjim globalnim izazovima filozofija može imati značajno mjesto i važnu ulogu. Postaje li Kina zemlja u kojoj će filozofija pronaći svoje utočište nakon što je u zapadnom društvu gurnuta na margine akademskog života?”, upitao je profesor, ostavljajući da pitanje neodgovoreno visi u zraku koji je obavila tišina.
Slično kao na Sokrata, čini se da alkohol ni na Zovka ne djeluje jednako kao na nas smrtnike. Jer legenda kaže da može popiti bilo koju količinu vina a da ne djeluje ni približno pripit. I dok smo mi ostali za stolom već popadali od umora i ubrzo se razišli po sobama na zasluženi odmor, Jure je ostao u Orhanu do kasnih sati. Ujutro je došao na simpozij na novu rundu predavanja svjež i poletan, kao da se noć prije ništa nije dogodilo…
