Kad god europski čelnici žele opravdati ulaganje napora u kreiranje jedinstvene vanjske politike Europske unije, citiraju poznatu izjavu - koja se netočno pripisuje Henryju Kissingeru - "Koga zovem ako želim razgovarati s Europom?"
Ovih dana pokazuje se da je pitanje bespotrebno, jer ionako - nitko ne zove.
Među brojnim geostrateškim iluzijama koje su uništene posljednjih dana, dašak otrežnjenja za svakoga tko živi na Starom Kontinentu trebao bi biti: nikoga nije briga što Europa misli.
Europski parlament
Paneuropski mališan
U nizu globalnih žarišta, od Nagorno-Karabaha preko Kosova do Izraela, Europa je potisnuta u ulogu dobronamjerne nevladine organizacije čiji se humanitarni doprinosi pozdravljaju, ali čije se mišljenje uglavnom ignorira, piše Politico.
EU se uvijek trudio artikulirati jedinstvenu vanjsku politiku, unatoč očitim razlikama u nacionalnim interesima pojedinih država članica. Globalno gledajući, EU je važan blok međutim, on je to primarno u kontekstu činjenice da govorimo o velikom tržištu. Padom gospodarske snage, a istovremenom nesposobnošću da projicira vojnu moć u vrijeme rastuće globalne nestabilnosti, EU se suočava s padom svog globalnog utjecaja.
Umjesto "geopolitičke" elektrane koju je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen obećala kada je preuzela dužnost 2019., EU se pretvorio u paneuropskog mališana, nudeći određeni stupanj zaprepaštenja pravim igračima na čelu stola, ali uglavnom neugodno usamljen u kakofoniji vlastitih proturječnosti.
Ursula von der Leyen, Predsjednica Europske komisije
Od 'ne ' do 'da' u roku 24 sata
Uzmimo u obzir protekla 72 sata: nakon Hamasovog masakra nad stotinama izraelskih civila tijekom vikenda, europski povjerenik za proširenje Olivér Várhelyi objavio je u ponedjeljak da će blok "odmah" obustaviti pomoć od 691 milijuna eura palestinskoj vlasti. Nekoliko sati kasnije, slovenski povjerenik Janez Lenarčič proturječio je svom mađarskom kolegi, inzistirajući na tome da će se pomoć "nastaviti koliko god bude potrebno".
Tiskovna operacija Europske Komisije uslijedila je izjavom da će EU provesti "hitnu reviziju" nekih programa pomoći kako bi osigurao da se sredstva ne usmjeravaju u terorizam, što implicira da takve mjere zaštite do sada nisu bile uspostavljene. Što se pak tiče visokog predstavnika EU-a za vanjsku politiku, Josepa Borrella, ishod svake revizije pomoći za Palestince bio je sažet u izjavi od utorka: "Morat ćemo podržati više, a ne manje".
Josep Borell, Josep Borrell Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
Ukratko: tijekom samo 24 sata, Komisija je prešla put od objave da će obustaviti svu pomoć Palestincima do signaliziranja da će povećati protok sredstava.
'Što si ti umišljaš, tko si?'
Odgovor EU-a na događaje na terenu u Izraelu nije bio ništa manje zbunjujuć. Dok je Izrale brojao tijela ubijenih u najužasnijem masakru u povijesti židovske države, Borrell, inače dugogodišnji kritičar zemlje - koji je u Izraelu proglašen personom non grata - pribjegao je objema stranama. Kao španjolski socijalist, Borrell je osudio Hamasov "barbarski i teroristički napad", ali je također prekorio Izrael zbog blokade Gaze i istaknuo "patnju" Palestinaca koji su 2006. godine izglasali Hamas na vlasti.
Pristup Španjolca bio je u oštroj suprotnosti s pristupom von der Leyen, koja je nedvosmisleno osudila napade (u nizu tvitova) i dala projicirati izraelsku zastavu na fasadu svog ureda. Taj je potez izazvao brzu reakciju Irkinje Clare Daly, vatrene ljevičarske zastupnice u Europskom parlamentu, koja je dovela u pitanje legitimitet von der Leyen.
"Što si ti umišljaš, tko si? Nisi izabrana i nemaš ovlasti određivati vanjsku politiku EU-a, koju određuje Vijeće EU-a. Europa NE "stoji uz Izrael". Zalažemo se za mir. Ne govori u naše ime. Ako nemaš ništa konstruktivno za reći, a očito nemaš, šuti."
Do sredine tjedna, utvrđivanje europskog stajališta o krizi bilo je poput bacanja strelica - s povezom na očima.
POGLEDAJTE VIDEO: 'Izrael će odgovoriti brutalno i neće se obazirati na međunarodno pravo. S ove točke više nema povratka'
U međuvremenu u Washingtonu…
"U ovom trenutku moramo biti kristalno jasni", kazao je američki predsjednik Joe Biden u posebnom obraćanju Bijeloj kući u utorak. "Stojimo uz Izrael. I pobrinut ćemo se da Izrael ima ono što mu je potrebno da se brine o svojim građanima, da se obrani i odgovori na ovaj napad."
Biden je napomenuo da je nazvao Francusku, Njemačku, Italiju i Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi razgovarali o krizi. Na popisu nije bio neki od "čelnika EU-a".
Borrell je u utorak organizirao hitan sastanak ministara vanjskih poslova EU-a u Omanu, gdje su se već okupili, kako bi razgovarali o situaciji u Izraelu. Izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen odbio je sudjelovati. To ne čudi, s obzirom na europski odnos prema Iranu, zemlji koja desetljećima podržava Hamas i čije je vodstvo slavilo napade tijekom vikenda.
"Hamas ne bi postojao da nije bilo potpore Irana", izjavio je u srijedu američki senator Chris Murphy, demokrat u senatskom odboru za vanjske odnose. "Tako da je pomalo zastrašujuće jesu li oni bili usko uključeni u planiranje ovih napada ili su jednostavno financirali Hamas desetljećima kako bi im dali mogućnost planiranja ovih napada. Nema sumnje da Iran ima krvave ruke.”
Izraelska vojska u kibucu Kfar Aza koji je pretrpio napad Hamasa
Unatoč trajnim znakovima zlonamjernih aktivnosti Teherana u cijeloj regiji, uključujući pritvaranje europskog diplomata koji je bio na odmoru u Iranu, Borrell je više puta pokušao stupiti u kontakt s tvrdokornim režimom u zemlji, nadajući se ponovno pokrenuti takozvani nuklearni sporazum s globalnim silama koji tadašnji predsjednik SAD-a, Donald Trump, napustio 2018. Borrell je prošle godine čak otputovao u Iran kako bi pokušao ponovno pokrenuti pregovore, unatoč glasnim protivljenjima tadašnjeg izraelskog ministra vanjskih poslova Yaira Lapida. Ako ništa drugo, Borrell je dosljedan.
"Iran želi zbrisati Izrael? Ništa novo u tome", ispalio je Borell za Politico 2019., dok je još bio španjolski ministar vanjskih poslova. "Moraš živjeti s tim." Sada, Europa mora živjeti s posljedicama te pogrešne politike i gubitka vjerodostojnosti u Izraelu, jedinoj demokraciji u regiji.
Fijasko s Azerbajdžanom
Još jedan eklatantan primjer europske geopolitičke nemoći je Nagorno-Karabah, sporna, većinski armenska regija u Azerbajdžanu.
Veći dio svijeta gotovo je zaboravio tamošnji dugo tinjajući sukob, ali ne i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, koji je ranije ove godine pokrenuo ambiciozan diplomatski napor usred ponovnog rasta napetosti. Michel je u srpnju ugostio čelnike Armenije i Azerbajdžana u Bruxellesu, što je bio šesti takav sastanak. Rasprave je opisao kao "iskrene, poštene i sadržajne". Čak je pozvao čelnike na poseban samit u listopadu na "pentalateralni sastanak" s Njemačkom i Francuskom u Granadi.
Charles Michel, Predsjednik Europskog vijeća
Nažalost, nije bilo suđeno. Azerbajdžan je u međuvremenu zauzeo regiju, poslavši više od 100.000 izbjeglica u Armeniju. Europa, kojoj je prijeko trebao prirodni plin iz Azerbajdžana, bila je nemoćna učiniti bilo što osim promatranja. Ranije ovog mjeseca Michel je okrivio Rusiju, tradicionalnog zaštitnika Armenije u regiji, za fijasko. "Svima je jasno da je Rusija izdala armenski narod", izjavio je za Euronews.
Sukob Armenije i Azerbajdžana
Muke po Kosovu
Sličan obrazac odigrao se i vezano uz Kosovo, gdje je EU pokušavao posredovati u pronalasku rješenja za trajni mir između albanskog i srpskog stanovništva. Glavna sporna točka je status sjevernog dijela Kosova, koje graniči sa Srbijom, a u kojem Srbi čine većinu od oko 40.000 stanovnika.
Borrell je imenovao "posebnog predstavnika za dijalog Beograda i Prištine i druga regionalna pitanja zapadnog Balkana". Nosilac te funkcije, Miroslav Lajčák, bivši slovački ministar vanjskih poslova, nije imao previše uspjeha. Iako je svoju grandioznu titulu ponio prije tri godine, sukobljene strane udaljenije su danas više nego ikada. EU je potrošio milijune pokušavajući stabilizirati regiju, financirajući organizacije civilnog društva, škole, pa čak i policiju. Međutim, kada su napetosti prijetile da prerastu u sveobuhvatnu borbu nakon upada srpskih paravojnih snaga na sjeverno Kosovo prošlog mjeseca, EU je bio prisiljena pribjeći svom provjerenom mehanizmu rješavanja kriza: SAD-u.
Neredi na Kosovu
"Kritiziraju nas zbog premalo vodstva u Europi, a zatim zbog previše", kazao je 1998. američki diplomat Richard Holbrooke, nakon što je Washington uvukao svoje nevoljke europske saveznike u pokušaj zaustavljanja kampanje "etničkog čišćenja" koju je pokrenuo jugoslavenski vođa Slobodan Milošević u Kosovo. "Činjenica je da Europljani neće imati zajedničku sigurnosnu politiku u doglednoj budućnosti", dodao je Holbrooke. “Dali smo sve od sebe da ih zadržimo uključenima. Ali možete zamisliti koliko bih daleko stigao s Miloševićem da sam rekao: 'Oprostite, gospodine predsjedniče, vraćam se za 24 sata nakon što sam razgovarao s Europljanima.'
Ukrajina kao finalni test
Za dodatnu potvrdu svega navedenog ne treba tražiti dalje od Ukrajine. Iako je EU učinio što je mogao, osiguravajući desetke milijardi financijske, humanitarne i vojne pomoći, to nije ni približno dovoljno da pomogne Ukrajincima držati Ruse podalje od sebe. Bez američke potpor, ruske trupe već bi odavno bile stacionirane duž cijelog istočnog krila EU-a, od Baltika do Crnog mora.
Ruski tenkovi u Ukrajini na početku invazije 2022.
Situacija Ukrajine naglašava jaz između europskih geostrateških težnji i surove stvarnosti. Iako Europa nije predvidjela rusku invaziju punog opsega, godinama je govorila o potrebi poboljšanja svojih obrambenih sposobnosti. "Moramo se sami boriti za svoju budućnost, kao Europljani, za svoju sudbinu", izjavila je 2017. tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel.
Što se dogodilo nakon toga? Baš ništa. Realnost je da će uvijek biti lakše osloniti se na SAD nego postići europski konsenzus oko vanjske politike i vojnih sposobnosti. Zato europske rasprave o sigurnosti više zvuče kao popis lijepih želja nego kao stvarnost.
Život je lijep
Nakon što je Biden odlučio poslati američki nosač zrakoplova u istočni Mediteran kao odgovor na napad Hamasa ovoga tjedna, Thierry Breton, francuski povjerenik za EU, rekao je da Europa mora razmisliti o izgradnji vlastitog nosača zrakoplova. Čak i u Bruxellesu ovaj komentar je izazvao podsmjeh.
Unatoč retorici o tome kako je nužno da Europa igra veću globalnu ulogu, čini se da ni čelnici najvećih EU članica, Francuska i Njemačka, tu ambiciju ne shvaćaju ozbiljno. Dok je Biden bio na telefonu s izraelskim premijerom, francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz bili su zauzeti sastancima u Hamburgu.
Njemački kancelar Olaf Scholz (lijevo) i francuski predsjednik Emmanuel Macron jedu riblji sendvič na molu u Hamburgu, 10. listopada 2023., drugog dana dvodnevnih njemačko-francuskih vladinih konzultacija
Nakon što su pristali udvostručiti svoje napore kako bi se smanjila birokrcija u EU-u, krenuli su na krstarenje lukom sa svojim partnerima. Čelnici su svoje uspješne rasprave proslavili na lokalnom hamburškom pristaništu uz pivo i Fischbrötchen, hamburški riblji sendvič. Čak je i sunce izašlo.
Ali ono najvažnije se nije dogodilo: ničiji telefon nije zazvonio.
