"Jednostavno volim ubijati, i nije mi važno tko je neprijatelj, ISIS, Asad ili Barzani (vođa iračkog Kurdistana)", izjavo je, a prenosi Daily Mail.
"Dajte mi oružje i ja ću se boriti."
Upitan koliko je militanata ubio, on mirno odgovara "26", te nakon kratke pauze dodaje "Još ne dovoljno".
Žedan krvi, ali bez osobne mržnje
Priča da je "ubijao i Ruse", ali i da se borio uz njih, te da su "dobri na bojištu".
"Po prvi sam se put otišao boriti za Kurde 2013. Tada još kalifata nije ni bilo na vidiku."
Prije toga služio je u britanskoj vojsci te su ga za plaćenika regrutirali stari drugovi.
U borbi je prošao nekoliko gadnih situacija, jednom je tako cijela njegova postrojba bila opkoljenam, a on je bio jedan od rijetkih koji je preživio.
Smrt njegovih suboraca samo mu je pojačala žeđ za krvlju, no tvrdi kako "u tome nema osobne mržnje".
"U takvoj situaciji jako je teško razumjeti što je dobro a što loše. A moje je da se borim, a ne da razumijem što se događa."
Životni ciklusi
U njegovom životu postoje "određeni ciklusi" - odlazak u Siriju, rat, povratak kući, vrijeme provedeno u zatvoru. A onda sve ponovo.
Kurdistanska stranka i njeni sirijski ogranci smatraju se terorističkim organizacijama u Britaniji, te tako britanski plaćenik redovito mora odguliti neko vrijeme iza rešetaka.
Radije bi da se ni ne mora vraćati kući aloi to mu je jedina mogućnost da vidi svoje roditelje.
U logoru u kojem su smješteni on i drugi plaćenici napaze se i Kurdi iz Radničke stranke Kurdistana ili PKK. Jedan od njih kritizirao je britanskog plaćenika.
"Mi želimo promijeniti ljude, ne ih ubiti", rekao je.
"I ako ubijemo sve teroriste, jednostavno će ih zamijeniti drugi. Nije u redu doći ovdje samo zbog želje uza ubijanjem."
