Grčka je potresena izbjegličkom tragedijom u Sredozemnom moru u kojoj se utopilo na stotine ljudi. Antiimigracijski političari sada također izražavaju sućut. Ali snose li grčke vlasti odgovornost za ovu tragediju?
Grčka javnost ovih dana gotovo da i ne čuje mnogima ružnu frazu "ilegalni migranti". Umjesto toga, sa simpatijama govore o "izbjeglicama", o "nevjerojatnoj patnji" i "nepravednoj smrti u hladnom grobu Mediterana".
Građani Grčke šokirani su tragedijom u Jonskom moru: oko 47 nautičkih milja jugozapadno od malog obalnog grada Pilosa na Peloponezu, dogodio se brodolom u kojem je živote izgubilo vjerojatno na stotine ljudi. Riječ je o jednoj od najvećih i najšokantnijih izbjegličkih tragedija u Europi posljednjih desetljeća, piše DW.
Zabrinuti, i za ljude i za granicu
Mrtve izbjeglice odavno su dio svakodnevice na grčkoj obali Sredozemnog mora - zemlja se navikla na patnju. Prije samo nekoliko tjedana, 26. svibnja, u blizini Mikonosa potonuo je jedan brod. Devet izbjeglica koje su se tada utopile dobilo je samo nekoliko kraćih izvještaja u grčkim medijima. Tek je tragedija istih razmjera ova kod Pilosa, u kojoj su stradala brojna djeca, mogla ponovno potresti Grke.
Privremena grčka vlada odmah je proglasila trodnevnu nacionalnu žalost. Na tri dana zaustavljena je i predizborna kampanja za drugi krug parlamentarnih izbora 25. lipnja. Predsjednica Katerina Sakelaropoulou i nekoliko drugih političara otišli su u Kalamatu, gdje se zbrinjava većina od 104 spašenih, kako bi pokazali svoju solidarnost s njima.
Čak su i neki grčki političari koji su karijeru napravili na huškanju prema izbjeglicama i migrantima, poput nedavno aktualnog ministra razvoja Adonisa Georgiadesa ili njegovog stranačkog kolege, bivšeg ministra zdravstva Thanosa Plevrisa, sada duboko dirnuti. No ni u aktualnim izjavama ne zaboravljaju u istoj rečenici naglasiti potrebu zaštite granice.
Sugerira se legalno, kao da postoji
Provladini grčki mediji, koji su bliski prethodnoj i najvjerojatnije i budućoj konzervativnoj vladi stranke Nea Dimokratia (ND), inzistiraju da su za sve "krivi trgovci ljudima". Izbjeglice su se utopile jer su ih "krijumčari kriminalci strpali u potpuno oronuli brod", piše list Apogevmatini. Također se često navodi kako bi izbjeglice radije legalno trebale doći u Europu nego riskirati vlastite živote i živote svoje djece. No prešućuje se činjenica da takvih legalnih načina praktički nema.
No još uvijek su oni koji u Grčkoj govore o pravu izbjeglica na azil i pravu na sigurnost i fizički integritet u manjini. Ponekad ih se čak i zlostavlja kao loše domoljube koji su htjeli otvoriti granice Grčke i Europe za "osvajače".
Društveni konsenzus protiv migracija
Od 2020., kada je nekoliko tisuća izbjeglica čekalo na grčko-turskoj kopnenoj granici i pokušalo se probiti u Grčku preko rijeke Marice, većina grčkog društva bila je uvjerena da su izbjeglice osvajači od kojih se Grčka mora braniti. Postoji široki konsenzus da treba dalje graditi graničnu ogradu na Marici i pooštriti kontrole na otvorenom moru.
Iako se ponavljaju izvješća da obalna straža nezakonito deportira potencijalne tražitelje azila natrag u turske vode (tzv. pushback), mnogi Grci nisu ogorčeni. Naprotiv: u prvom krugu parlamentarnih izbora (21. svibnja 2023.) postalo je jasno da velika većina odobrava praksu pushbackova vlade premijera Kyriakosa Mitsotakisa. Sveukupno, gotovo 55 posto birača glasalo je za Mitsotakisovu ND i stranke desno od ND-a. Dakle za stranke koje se zalažu za "Tvrđavu Europu".
Koriste opasniju rutu
Službeno je Mitsotakisova vlada opetovano demantirala izvješća o pushbackovima.No cilj je očito da se pročuje da izbjeglice više nisu dobrodošle i da će, ako stignu do Grčke, tamo i ostati, bez izgleda da putuju dalje u Njemačku, Nizozemsku ili Švedsku gdje su socijalne povlastice daleko privlačnije.
Čini se da je ova poruka odavno stigla. Sve više tražitelja azila i migranata više ne koristi rutu iz Turske prema egejskim otocima, nego mnogo opasniju rutu zapadno od Grčke u središnjem Sredozemlju. Malobrojni dobro stojeći među izbjeglicama pokušavaju privatnim jahtama doći iz Turske u Italiju. Siromašni idu putem koji vodi od Libije do Italije.
Nisu krivi samo trgovci ljudima
Do sada je 2023. najmanje 12.000 izbjeglica stiglo u EU ovom rutom. A 1166 ljudi umrlo je pokušavajući pobjeći preko Sredozemlja, ne računajući mrtve iz Pylosa. Prema podacima EU portala Statista, od 2014. godine u Sredozemnom moru utopilo se gotovo 30.000 izbjeglica. Uglavnom se radi o ljudima koje su kriminalni trgovci ljudima utrpali u trošne brodove i potom ostavili same.
Međutim, u slučaju tragedija poput one u Pylosu, nije dovoljno krivnju jednostavno pripisati trgovcima ljudima, kaže Stelios Kouloglou, europarlamentarac ljevičarske grčke stranke SYRIZA. Zastupnik ističe zemlje poput Francuske "koje su svojim vojnim intervencijama izazvale probleme s izbjeglicama", ali i zemlje poput Poljske i Mađarske "koje ne primaju izbjeglice koje su im dodijeljene".
Prema Kouloglouu, Grčka također dijeli odgovornost za tragediju kod Pylosa: "Prema službenim informacijama obalne straže, brodolomci nisu željeli nikakvu pomoć od nadolazećih brodova. To bi moglo biti zato što su se te izbjeglice bojale pushbacka i strahovale su da će im biti oduzeti mobilni telefoni ili čak novac. Zato riskiraju nastavak puta za Italiju na pretovarenim brodovima. Radije riskiraju sve nego da se vrate tamo odakle su krenuli, u Libiju, u pakao."
'Ako se netko utapa, ne pitamo ga smijemo li ga spasiti'
U međuvremenu, neki stručnjaci već govore o mogućoj kaznenoj odgovornosti grčkih vlasti.
"Kada je obalna straža naišla na prevrnuti brod, grčka je država bila dužna nastaviti sa spašavanjem", kaže Vassilis Tsianos, sociolog sa Sveučilišta u Kielu i predsjednik Vijeća za migracije e.V. (RfM), udruge oko 190 znanstvenika koji provode istraživanja o pitanjima migracija.
"Siguran sam da se ne radi samo o nemaru", rekao je Tsianos za DW. "Ako se netko utapa, ne pitamo ga prvo smijemo li ga spasiti. To je osnovna logika spašavanja na moru."
