Putinov prešutni dogovor s narodom bio je da ga neće dirati dok je odan i ne miješa se u politiku. Sada ga šalje na front. Tako će užasi iz Ukrajine ući u svaki ruski dom, piše za DW politolog Fjodor Krašenjinikov.
Uspjesi ukrajinskih trupa na području Harkiva, koje je prethodno okupirala Rusija, bili su tako ozbiljna prijetnja ruskoj stvari da je Putin hitno proglasio mobilizaciju. Poznat je razlog Putinova sve većeg vojnog problema: nema dovoljno vojnika, to jest topovskog mesa.
Ako hitno ne ojača vojsku desecima tisuća regruta, bojište će kolabirati što bi vodilo gubitku čak i onih teritorija koje predsjednik Rusije odavno smatra svojima: Donjecka, Luganska, pa čak i Krima. Takva vojna katastrofa bila bi kraj Putinova režima – nema te propagande koja bi mogla opravdati očigledni poraz u ratu.
Neuspješna regrutacija
S druge strane, dobro dokumentirani posjeti vojnih službi za regrutaciju zatvorima pokazuju koliko je neuspješna regrutacija ruskih građana. To najprije pokazuje da nema ni govora o masovnoj aktivnoj podršci građanstva vlastima niti o punoj vjeri u propagandu. Da je drukčije, od prvog dana rata bi pred vojnim uredima bili nepregledni redovi ljudi.
Proteklih mjeseci se često postavljalo pitanje kako to da skoro nitko u Rusiji nije zabrinut zbog smrti tisuća vojnika u Ukrajini. Prisjećalo se Čečenskog rata kada su majke vojnika glasno prosvjedovale i pitalo se gdje je takav prosvjed sada. Odgovor je jednostavan: do sada su u Ukrajini uglavnom bili oni koji su to htjeli – mahom specifičan soj ljudi. Mnogi od njih nisu imali nikoga tko bi ih oplakao.
Za većinu Rusa rat je sve vrijeme nešto udaljeno, poput televizijske sapunice. Netko se negdje bori, "naši" stalno pobjeđuju i napreduju, a od gledatelja se jedino traži da pohvale Putinovo mudro vodstvo ili, ako baš mora, da kaže kako stvari nisu najjasnije.
Sada je sam Putin promijenio igru. Sada će na front podjednako oni koji su mislili da je rat već dobiven, oni koje rat nije zanimao i oni koji su mu se protivili. Svi će uzimati puške i ginuti. Rat će ući u svaki dom.
Privedeno više od 1000 ljudi
Prvog dana mobilizacije privedeno je više od 1300 ljudi koji su izašli na prosvjede. Neki su odmah u pritvoru dobili vojni poziv.
Jasno je da je broj demonstranata i dalje premali da bi se zaustavio rat. Vjerojatno su čak i danas na ulici samo oni koji su odavno protivnici i ovog rata i Putina. Mobilizacija daje nove razloge za protest. Ali, također režimu otvara novu mogućnost zastrašivanja. Jer danas je posebno neugodno biti priveden na demonstracijama, kad je muškarcima pametnije da se skrivaju od vlasti kako ne bi završili u rovu.
Hoće li horor realnosti doći do većine stanovništva u Rusiji? Povijesni primjeri nas uče da hoće, ali ne baš preko noći. Za mjesec-dva, kad deseci tisuća novih vojnika već budu na bojištu i vide užase, za njih će saznati i njihove obitelji i onda svi ostali.
Čak i najlojalniji građanin će uvidjeti da je Putin prekršio prešutni sporazum na kojem vlada već dva desetljeća: vi se ne petljajte u politiku i vlast vas neće dirati. Podanici koji su disciplinirano izbjegavali politiku, glasali za koga treba, vjerovali propagandnim bajkama, prezirali one koji kritiziraju – odjednom će biti kažnjeni zbog vjere u Putina.
Mnogi će ostati invalidi...
Mnogi od onih koji su mu bili najodaniji ostat će invalidi, siročad, udovice ili će biti mrtvi. To je trenutak u kojem se gubi vjera u Putina.
Putin je bankrotirao. Uložio je sve što ima pozivanjem stotina tisuća Rusa na bojište, nadajući se da će brzo dobiti rat, poraziti Ukrajinu i tako ugušiti sve sumnje i pitanja koja su se nakupila u narodu. On više ne vidi drugu opciju.
A druga opcija je realnija: Ukrajina, uz podršku iz svijeta, neće pokleknuti nego će pobijediti. Rusiju će čekati beskrajna mobilizacija, val sprovoda, lov na "dezertere", ucviljene majke, žene i djeca. Mjeseci bez nade. Sve dok ljudi, umorni od rata i poraza, ne izađu na ulice, a tamo najednom više ne bude nikog da ih uhiti.
Usput rečeno, tako se vladavina cara Nikolaja II. završila 1917. godine.
