David Cameron se nalazi u opasnosti postati prvi premijer koji će greškom izvesti Britaniju iz Europske unije, piše bivši urednik i politički analitičar Robin Oakley za CNN.
Cameronova konfrontacija s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel zbog principa Europske unije o slobodnom kretanju ljudi mogla bi pokrenuti lančanu reakciju zbog koje bi Velika Britanija mogla odabrati izaći iz EU na referendumu koji je Cameron obećao svojim biračima 2017. godine. Još prije samo nekoliko tjedana činilo se da bi Cameronova kriva procjena mogla uzrokovati raspad Ujedinjenog Kraljevstva. Naime, tijekom priprema za referendum o daljnjem članstvu u Ujedinjenom kraljevstvu, koji je dopušten Škotskoj, Cameron je bio podvrgnut kritikama zbog toga što je pristao na krivo pitanje u krivo vrijeme, bez ugrađene odredbe o kvalificiranoj većini i bez prava sudjelovanja za Škote koji žive u drugim dijelovima Velike Britanije. To što su Škoti na kraju glasali za ostanak može se u većoj mjeri pripisati intervenciji bivšeg laburističkog premijera Gordona Browna nego bilo čemu što je napravio Cameron.
Zaboravio domaću zadaću
Sad je Cameron ponovo na udaru jer je zaboravio domaću zadaću, jer ulazi u bitke koje ne može dobiti i jer koristi opasne kratkoročne taktike nadajući se odbiti buduće udarce UKIP-a (ultrakonzervativna britanska stranka) na izborima za parlament idućeg ljeta.
Cameron predstavlja pragmatičan torijevski centar. Svoju Konzervativnu stranku je 2006. upozorio kako gubi izbore jer umjesto da govori o temama kao što su britansko zdravstvo i obrazovanje, "nastavlja galamiti o Europi". Tada je on bio, a vjerojatno i danas to jest, zagovaratelj daljnjeg britanskog članstva u EU. No, kako bi pridobio podršku euroskeptičnog desnog krila stranke na izborima koji su ga doveli na mjesto predsjednika, Cameron je obećao izvesti torijevce iz Europske pučke stranke, glavne središnje-desne grupacije u Europskom parlamentu.
Politika geste
Cinična vježba "politike geste" priskrbila mu je loše odnose s Angelom Merkel i drugim potencijalno ključnim saveznicima u Europi. Osim toga, dojam je euroskeptika da se u europskkim institucijama s Cameronom može lako. Pametno iskorištavanje britanskog "antipolitičkog" raspoloženja koje posljednjih mjeseci provodi UKIP prisililo je Camerona da se postavi na zadnje noge. Sad je on taj koji je konstantno u novinama, "galameći" o Europi, za što je nekada prozivao druge.
Nevolja je u tome što je odabrao krive teme i dao obećanja koja se ne mogu ispuniti, a to samo jača UKIP-ove tvrdnje kako se najvećim strankama u Velikoj Britaniji ne može vjerovati.
Obavezao se ponovo pregovarati o uvjetima Velike Britanije za članstvo u EU prije obećanog referenduma, ali nije uspio nagovoriti nijednog europskog saveznika na sporazum o specifičnoj reformi koju ima na umu. Žestoko se usprotivio kandidaturi bivšeg luksemburškog premijera Jean-Claudea Junckera za novog predsjednika Europske komisije, no u tome ga je podržala samo Mađarska pa je glasanje završilo 26:2.
Ljut zbog novih financijskih zahtjeva EU u njenom desetogodišnjem izračunu u kojem od Velike Britanije nedostaje 2,1 milijarda eura, Cameron je odbrusio kako jednostavno neće platiti. Svakako zaslužuje određenu dozu suosjećanja kad je to u pitanju, tajming ne može biti gori za njega u političkom smislu. No, nema dokaza da je zahtjev EU po postojećim pravilima nelegitiman, a Britanija se uvijek ponosila time što poštuje pravila kluba kad su to drugi pokušavali izbjeći.
Pitanje koje je UKIP najuspješnije iskoristio je useljeništvo, a sad se Cameron boji i galami o pitanju čija konstantna prisutnost u medijima može koristiti samo njegovim suparnicima. Ponovo ga je napustila sreća. Koalicijska vlada napravila je pomak u smanjenju broja imigranata koji dolaze iz zemalja izvan EU. No, brži oporavak Velike Britanije iz krize u odnosu na druge europske nacije postao je magnet za građane EU koji u njoj vide bolju šansu za rad nego u vlastitim zemljama. Zbog toga konzervativci nisu uspjeli ispuniti svoje obećanje o smanjenju broja imigranata na manje od 100.000 ljudi godišnje.
Ponovo sam
Iako nema pozitivnu politiku koji bi mogao ponuditi, UKIP je od useljeništva napravio vlastitu temu. Sada Cameron inzistira na dokidanju temeljnog europskog prava na slobodno kretanje ljudi među državama članicama. No, ponovo je bez očitijih saveznika i podiže očekivanja koja ne može ispuniti.
Angela Merkel i neki drugi vođe možda bi bili voljni pomoći Davidu Cameronu u smanjenju zloupotrebljavanja sustava socijalne pomoći koji provode "socijalni turisti" i slični. No, kao što je Merkel jasno rekla, nema šanse da će pristati na dokidanje temeljnog principa EU o slobodnom kretanju ljudi među nacijama Unije.
Ako Cameronu nekako uspije doživjeti uspjeh na idućim izborima i vratiti se kao predsjednik nove koalicijske vlade, to će učiniti kao lider koji se obavezao promijeniti britanske uvjete za članstvo u EU i provesti referendum o članstvu u Uniji. I dalje će sa strahom progovarati o smanjenju useljavanja, što je nešto što i sadašnji njegovi pisci govora očajnički pokušavaju zakrpati. Problem je sljedeći: Nitko drugi u Europi ne pokazuje ni najmanji interes za promjenu tih uvjeta članstva, osobito ne izmjena odredbi o slobodi kretanja ljudi.
Postoje ozbiljni izgledi da će Britanci, koji su završili zarobljeni u iluziju Cameronove retorike i retorike UKIP-a, inzistirati da žele iizaći van iz Unije. A jedino pitanje koje će preostati bit će: Koju stranu će Cameron, koji je prije bio proeuropski orijentiran, tada podržati - onu koja želi ostati ili onu koja želi van?
