Kineski predsjednik Xi Jinping potpuno je jasno dao do znanja da je "ponovno ujedinjenje" Tajvana s kontinentalnom Kinom za njega pitanje naslijeđa, nešto što namjerava postići pod svojim budnim okom političkim i ekonomskim sredstvima ili, ako je potrebno, vojnom silom. Trenutačno je zaokupljen krizom izazvanom koronavirusom, usporavanjem rasta kineskog gospodarstva i nadolazećim 20. partijskim kongresom, na kojem se nada da će osigurati treći mandat kao predsjednik Komunističke partije Kine. Ali kada se riješi te neposredne zabrinutosti, moguće je da će negdje u sljedećih pet godina Xi razmotriti preuzimanje Tajvana silom, bilo zbog propasti nevojnih napora za ponovno ujedinjenje ili zato što vjeruje da će mu se šanse za uspjeh smanjiti ako bude čekao i vojne sposobnosti SAD-a budu rasle, pišu Michèlu Flournoy i Michael Brown za Foreign Affairs.
Dugogodišnja američka politika "strateške dvosmislenosti" namjerno je neizvjesna hoće li i pod kojim okolnostima Sjedinjene Države braniti Tajvan od kineske invazije. No, jasno je da je u interesu Sjedinjenih Država da odvrate Kinu od pokušaja takve operacije. Kao što je znanstvenik Hal Brands primijetio u srpanjskom izvješću za American Enterprise Institute, kineski napad na Tajvan koji bi privukao vojni odgovor SAD-a vjerojatno će zapaliti dugi sukob koji će eskalirati izvan Tajvana. Poput velikih sila koje su ratovale u prošlosti, Sjedinjene Države i Kina bile bi sve predanije pobjedi kako bi sukob napredovao, a svaka bi svojoj javnosti tvrdila da ima previše za izgubiti da bi prestala ratovati. S obzirom da i Kina i Sjedinjene Države imaju značajne nuklearne arsenale, igra se mora zvati preventivno odvraćanje od sukoba. Da bi to učinile, Sjedinjene Države moraju pomoći Tajvanu da modernizira i poboljša svoje sposobnosti samoobrane, a istovremeno ojača vlastitu sposobnost odvraćanja Kine od upotrebe sile.
Dobra je vijest da nova Nacionalna obrambena strategija administracije Joea Bidena, dostavljena Kongresu u ožujku i koja bi trebala biti objavljena u neklasificiranom obliku u nadolazećim mjesecima, odražava potrebu kretanja s većom brzinom i agilnošću da bi se ojačalo odvraćanje u bliskoj i dužoj budućnosti. Strategija pojačava fokus na agresivniju Kinu kao primarnu prijetnju SAD-u i naglašava novi okvir "integriranog odvraćanja", oslanjajući se na sve instrumente nacionalne moći, kao i na doprinose američkih saveznika i partnera za odvraćanje budućih sukoba. Također identificira niz tehnologija koje će biti ključne za održavanje vojne prednosti SAD-a - uključujući umjetnu inteligenciju, autonomiju, svemirske sposobnosti i hipersoniku - i poziva na više eksperimentiranja da bi se država pripremila za buduće ratove. I s pravom teži ojačati vojnu poziciju Sjedinjenih Država u Indo-Pacifiku i značajno produbiti svoje odnose s važnim saveznicima i partnerima.
Nedostaje kritični dio slagalice
Ali kritični dio slagalice odvraćanja još uvijek nedostaje: napor Ministarstva obrane da dođe do dramatičnog ubrzanja i dometa novih sposobnosti potrebnih za odvraćanje Kine u sljedećih pet godina. Pentagon razvija i ofenzivne i obrambene sposobnosti za čije će projektiranje, izgradnju i implementaciju biti potrebna desetljeća. Ali nove tehnologije dvostruke namjene mijenjaju karakter ratovanja puno brže od toga. To je već vidljivo u Ukrajini, gdje su komercijalne satelitske slike, autonomni dronovi, mobilne komunikacije i društveni mediji oblikovali ishode na bojnom polju. Na primjer, satelitske slike stvorene radarom sa sintetičkom aperturom, koji može vidjeti kroz oblake i noću, pružile su pogled na ruska kretanja gotovo u stvarnom vremenu, omogućujući Ukrajini i zemljama NATO-a da se suprotstave dezinformacijama Kremlja i ponekad dajući ukrajinskim snagama taktičku prednost. Koristeći ove satelitske snimke, dronovi su uspjeli prikupiti vrijedne obavještajne podatke i poslužiti kao učinkovito protutenkovsko oružje. Geolokacijski podaci omogućili su ukrajinskoj vojsci da cilja ruske generale koji su nemarno koristili svoje mobitele. Mobiteli su također omogućili Ukrajincima da dokumentiraju zločine, dok su društveni mediji ojačali ukrajinski otpor i međunarodnu potporu za njihovu svrhu. Mnoge tehnologije koje su prije bile dostupne samo vladama sada su lako dostupne pojedincima, uključujući zemlje koje su neprijateljski raspoložene prema Sjedinjenim Državama. Kako bi iskoristili snagu ovih novih tehnologija, vojska SAD-a mora usvojiti nove sposobnosti mnogo brže nego što je to činila u prošlosti.
Kina — koja je vodeća u svijetu u proizvodnji malih dronova i naprednih telekomunikacija — već pokazuje osjećaj hitnosti. Prisiljava svoje privatne tvrtke da blisko surađuju s Narodnom oslobodilačkom vojskom (PLA) kako bi ubrzali razvoj i usvajanje novih tehnologija i koncepata. Kina je desetljećima pažljivo proučavala sposobnosti SAD-a, čak i krala dizajn mnogih velikih američkih sustava naoružanja. Sada ubrzano modernizira PLA, iskorištavajući asimetrije između američkih mogućnosti i vlastitih kako bi se umanjila vojna prednost Washingtona. Također se koristi inovacijama iz svog komercijalnog sektora. Na primjer, PLA koristi komercijalne tehnologije umjetne inteligencije za pogon rojeva dronova i podvodnih autonomnih vozila. Također se oslanja na vodeće privatne tvrtke za alate za elektroničko ratovanje, tehnologije virtualne stvarnosti za obuku i sofisticirane sposobnosti obavještavanja, nadzora i izviđanja.
Iako je vodstvo Pentagona zaslužno za jačanje američkih strategija i jačanje položaj američkih snaga i aktivnosti u indo-pacifičkoj regiji, ključno je to da se vojska SAD-a jednostavno ne kreće dovoljno brzo da bi osigurala odvraćanje Kine u kratkom roku. Ako Washington želi uskratiti Pekingu mogućnost da blokira ili pregazi Tajvan u sljedećih pet godina, mora ubrzati tempo i opseg promjena i usvojiti novi pristup: nemilosrdno vodstvo i fokus na vrh Ministarstva obrane kako bi odvraćanje Kine postalo dnevni prioritet, neposredna ulaganja u brzo postavljanje obećavajućih prototipova u velikim razmjerima, veća integracija komercijalnih tehnologija dvostruke namjene i hitan napor za rješavanje najkritičnijih operativnih problema s kojima bi se Sjedinjene Države suočile u slučaju odvraćanja kineskog napada na Tajvan. Takav pokušaj sudara nije bez presedana. Uzmite u obzir hitne napore Pentagona da poveća bespilotne obavještajne, nadzorne i izviđačke sposobnosti za borbu protiv terorizma nakon 11. rujna i brzo postavljanje vozila otpornih na mine za zaštitu američkih trupa od improviziranih eksplozivnih naprava tijekom rata u Iraku.
Planiranje blokade ili invazije na Tajvan dugo je bio najveći prioritet za PLA, oblikujući sve od prioriteta nabave preko vježbi do vojnog stava. Ova je mogućnost također motivirala desetljeća kineskih ulaganja u sposobnosti "protiv pristupa/uskraćivanja područja" osmišljene kako bi spriječile američke snage od projiciranja moći u regiju radi obrane Tajvana. Mnoge od novih sposobnosti PLA-a sada su dostupne, što značajno komplicira operativne izazove američke vojske. Ipak, mnoge američke vojne sposobnosti koje najviše obećavaju u suprotstavljanju Kini u slučaju sukoba oko Tajvana neće biti spremne i potpuno integrirane u snage do 2030-ih. Zbog toga je Tajvan ranjiv, najvjerojatnije između 2024. i 2027., u kojem Xi može zaključiti da ima najbolje šanse za vojni uspjeh ako propadnu njegove preferirane metode političke prisile i gospodarskog okruživanja Tajvana. Doista, zahvaljujući značajnim ulaganjima PLA-a, američka vojska navodno nije uspjela zaustaviti kinesku invaziju na Tajvan u mnogim ratnim vježbama koje je provodio Pentagon.
Potreba za brzinom
Kako bi odvratile kinesku agresiju na Tajvan u sljedećih dvije do pet godina, Sjedinjene Države moraju odmah preusmjeriti američke snage u Indo-Pacifiku. Procesi nabave koji su dobro funkcionirali za Sjedinjene Države tijekom Hladnog rata su teški i ostavljaju Pentagon loše opremljenim za natjecanje u razdoblju dubokog tehnološkog poremećaja protiv bržeg i sposobnijeg protivnika od Sovjetskog Saveza. Autori ovog teksta imaju zajedničko mišljenje o tome što treba učiniti kako bi SAD pružio najbolje odvraćanje Kine i, ako je potrebno, najbolju obranu Tajvana.
Prvo, vodstvo Pentagona mora se hitno pozabaviti jazom između onoga što Sjedinjene Države imaju i onoga što im je potrebno za odvraćanje Kine u kratkom roku. S obzirom na to da su zapovjednici vojnih zemljopisnih i funkcionalnih borbenih zapovjedništava usredotočeni na trenutne operacije, a načelnici vojnih službi usredotočeni na izgradnju sposobnosti koje će im trebati u 2030-ima i kasnije, Ministarstvo obrane nema odgovornog višeg čelnika koji bi bio isključivo usredotočen na poboljšanje sposobnost Sjedinjenih Država da odvrate kinesku agresiju u vremenskom okviru 2024–27. Sukladno tome, američki ministar obrane trebao bi uspostaviti položaj višeg civilnog ili generalnog časnika koji bi odgovarao izravno njemu i imao jedinu misiju pokretanja promjena potrebnih za postizanje cilja. Ovaj bi dužnosnik trebao imati prethodno iskustvo u Pentagonu, duboko razumijevanje američke vojne operacije, upoznatost s novom tehnologijom, reputaciju pokretača promjena te resurse i podršku za stvaranje osnaženog, učinkovitog i suradničkog tima.
Posao broj jedan bio bi voditi intenzivan sprint za cijeli odjel kako bi se identificirali najvažniji problemi povezani s odvraćanjem napada na Tajvan; odrediti koji trenutno nefinancirani prioriteti trebaju dobiti više sredstava (kao što je rješavanje kritičnih nedostataka streljiva); tražiti rješenja među različitim granama vojske, jedinicama Pentagona posvećenim inovacijama te obrambenim i komercijalnim tvrtkama; a zatim surađivati s čelnicima u Kongresu na preraspodjeli sredstava kako bi se osiguralo da te sposobnosti budu ostvarene unutar sljedeće dvije do pet godina. Uspjeh bi se mjerio novim sposobnostima raspoređenim u rukama američkih ratnika i brzinom kojom bi se to napravilo, a ne brojem pokusa i demonstracija.
Jedno početno područje fokusa moglo bi biti brzo postavljanje velikog broja manjih autonomnih sustava kako bi se povećale jeftine konvencionalne sposobnosti. Na primjer, mali autonomni sustavi za obavještavanje, nadzor i izviđanje mogli bi se rasporediti kako bi se stvorila golema i mnogo otpornija senzorska mreža koja poboljšava američku situacijsku svijest diljem Indo-Pacifika. Slično, rojevi malih potrošnih udarnih sustava s umjetnom inteligencijom mogli bi se postaviti na mrežu, omogućujući američkim snagama da zbune i nadvladaju protivnika u svim situacijama. Takvi gotovi sustavi mogu se brzo i jeftino staviti u pogon uz pomoć softvera koji se lako nadograđuje.
Odvraćanje kineske pomorske snage
Sjedinjene Države također bi mogle poboljšati svoju sposobnost odvraćanja kineske pomorske snage od prelaska Tajvanskog tjesnaca naoružavanjem američkih bombardera raspoređenih u Indo-Pacifiku s velikim brojem protubrodskih projektila dugog dometa, kao što je pokazao Pentagonov Ured za strateške sposobnosti. Hitno financiranje implementacije takvih inovacija trebalo bi biti među najvećim prioritetima Ministarstva obrane u sljedećih dvije do pet godina, no malo ih je u potpunosti financirano najnovijim proračunom. U idealnom slučaju, neki od ovih napora mogli bi se poduzeti zajedno s vojskama američkih saveznika.
Pentagon bi također trebao ubrzati i povećati svoju sigurnosnu pomoć Tajvanu, čineći od otoka neprobavljivijeg "dikobraza" i poboljšavajući njegovu sposobnost usporavanja i nametanja troškova svakom agresoru. Konkretno, Sjedinjene Države trebale bi pomoći Tajvanu u operativnom planiranju, ratnim igrama i obuci, dok bi također pomagale Tajvanu iskoristiti komercijalne sposobnosti za poboljšanje svoje situacijske svijesti i stjecanje kritičnih asimetričnih sposobnosti kao što su zračna i proturaketna obrana, morske mine, naoružane bespilotne letjelice i protubrodske rakete. Savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan naznačio je na Sigurnosnom forumu u Aspenu u srpnju da je planiranje tako nečega već u tijeku, ali će jačanje tajvanske obrane u vremenskom okviru od dvije do pet godina zahtijevati više praktičnog, odlučnog vodstva kako bi se prevladalo birokratske prepreke i kašnjenja. Nedavna najava Bidenove administracije da će Tajvanu prodati rakete Harpoon i Sidewinder prvi je korak koji obećava.
Kako bi se povećale trenutne američke sposobnosti, Ministarstvo obrane trebalo bi usvojiti strategiju "brzog praćenja" da bi se ubrzalo usvajanje komercijalnih tehnologija koje rješavaju ključne operativne probleme. Privatne tvrtke predvode razvoj najsuvremenijih tehnologija kao što su umjetna inteligencija i autonomni sustavi, stoga Pentagon mora brzo slijediti te komercijalne inovatore i postati privlačnijim kupcem pojednostavljivanjem procesa stjecanja komercijalnih tehnologija. Odvraćanje kineskog napada na Tajvan, ili obrana od njega, zahtijevat će brzo postavljanje niza novih sposobnosti od komercijalnih dobavljača dvostruke namjene. Komercijalne tehnologije kao što su napredne sigurne komunikacije, softver AI-a, male bespilotne letjelice i satelitske slike radara sa sintetičkom aperturom mogu pružiti nove mogućnosti uz djelić cijene tehnologija razvijenih za ispunjavanje vojnih zahtjeva i specifikacija — i to za jednu do dvije godine umjesto jednog do dva desetljeća. Ubrzavanje ranog usvajanja komercijalnih tehnologija poput ovih pomoći će Pentagonu da naruši samouvjerenost Pekinga u sposobnost nasilnog zauzimanja Tajvana.
Strategija brzine
Uvođenje strategije brzine zahtijevalo bi reviziju Pentagonovih zastarjelih, glomaznih i bolno sporih procesa nabave kako bi se učinkovitije postupalo s prodavačima komercijalne tehnologije. Trenutačno, odjel provodi godine razvijajući detaljne specifikacije za gotovo svaku sposobnost koju nabavlja – bez obzira na to je li ta sposobnost već dostupna na policama. A ako sustav ne ispunjava određene vojne zahtjeve, pronalaženje sredstava za njegovu kupnju od komercijalnog dobavljača može biti teško, čak i ako jasno zadovoljava prioritetne operativne potrebe. S obzirom na hitnost i ozbiljnost izazova koji predstavlja Kina, Pentagon mora uvesti inovacije kako bi dramatično ubrzao proces nabave komercijalnih tehnologija.
U tu svrhu, Pentagon bi trebao odrediti jedinice koje mogu procijeniti, proračunati i nabaviti specifične komercijalne sposobnosti kao što su male bespilotne letjelice i protudronovi koji nisu dizajnirani za određenu granu vojske na umu. Za to će biti potrebna obuka novog kadra stručnjaka za akviziciju koji su specijalizirani za brzu nabavu i integraciju komercijalnih tehnologija. Također će zahtijevati praćenje inovacija privatnog sektora kako bi američki ratnici bili opremljeni najnovijom tehnologijom.
Ove Pentagonove jedinice za nabavu trebale bi slijediti najbolju komercijalnu praksu, maksimizirajući konkurenciju među dobavljačima, te također minimalizirati troškove za dobavljače da bi sudjelovali. Jedinica za obrambene inovacije, koja radi na ubrzanju usvajanja komercijalne tehnologije, već isključivo koristi ove prakse, privlačeći u prosjeku 43 dobavljača za svaku od svojih 26 konkurentskih ponuda prošle godine. Koristeći posebno ovlaštenje Kongresa poznato kao Other Transaction Authority, Ministarstvo obrane također može eliminirati zahtjeve dobavljačima da se ponovno natječu za ugovore nakon uspješnog natječaja s prototipom; ovi bi dobavljači mogli odmah nastaviti s naknadnim proizvodnim ugovorima kako bi povećali nove mogućnosti.
Konačno, Pentagon bi trebao produbiti svoju suradnju sa saveznicima SAD-a u nabavi kritičnih sposobnosti, nabavi komercijalne tehnologije iz tih zemalja i prodaji dokazane tehnologije svojim vojskama. Prevladavanje u natjecanju s Kinom zahtijevat će od Sjedinjenih Država inovacije izvan svojih granica i suradnju sa saveznicima u postavljanju zajedničkih sposobnosti. Najlakši, najbrži način za to je s komercijalnim tehnologijama koje nisu klasificirane i stoga ih je lako dijeliti, kao što je pokazao rat u Ukrajini.
Sad ili nikad
Mnogi će analitičari reći da Ministarstvo obrane već modernizira američke snage te ulaganja u tehnologiju i inovacije kako bi se natjecali s Kinom. I istina je da se Pentagon kreće u dobrom smjeru. Ali mora donijeti veće promjene, i to brže. Većina ulaganja odjela u istraživanje i razvoj neće donijeti terenske sposobnosti u razdoblju od dvije do pet godina koje je ključno za odvraćanje Kine.
Kako bi se učinkovito pripremio za približavanje "prozora ranjivosti" u kojem bi Xi mogao zaključiti da ima najbolje šanse da silom zauzme Tajvan, Pentagon mora napraviti bolji posao u balansiranju potrebe za ulaganjem u dugoročne sposobnosti s onim što mu treba danas. Čineći to, može stvoriti element strateškog iznenađenja, jače sredstvo odvraćanja i moderniju silu koja kombinira tradicionalne velike platforme oružja s novim i transformativnim sposobnostima. Ako Pentagon ne uspije usvojiti novu viziju ratovanja, a PLA uspije, Sjedinjene Države će se naći s planovima i platformama za vođenje posljednjeg rata umjesto onog s kojim će se možda suočiti sljedeće.
Xi je vjerojatno naučio opasnu lekciju iz ruskih pogrešaka u Ukrajini — naime, ako želi zauzeti Tajvan silom, mora to učiniti u velikom stilu i brzo. Potencijalni sukob oko otoka stoga bi se mogao odvijati puno brže od rata u Ukrajini, pri čemu Kina mora pokušati završiti stvar za nekoliko dana. Stoga Sjedinjene Države moraju dramatično ojačati odvraćanje i potkopati uvjerenost Pekinga u uspjeh.
Američki Kongres je već prepoznao potrebu za brzim poboljšanjem odvraćanja financiranjem Pacific Deterrence Initiative, čiji je cilj pružiti američkom Indo-pacifičkom zapovjedništvu sposobnosti koje su mu hitno potrebne. Šef tog zapovjedništva, admiral John Aquilino, opetovano je izjavio da je najzainteresiraniji za dodatne sposobnosti koje se mogu postaviti u sljedećih nekoliko godina, a ne one koje se mogu isporučiti tek za nekoliko desetljeća.
Ulozi ne mogu biti veći, a sat otkucava. Sjedinjenim Državama ponestaje vremena za raspoređivanje novih sposobnosti i operativnih koncepata potrebnih za odvraćanje Kine u kratkom roku. Ministarstvo obrane još uvijek ima vremena napraviti potrebne promjene, ali samo ako djeluje s većom hitnošću i usredotočenošću.
