Oštećenja na plinovodima Sjeverni tok 1 i 2 u rujnu prošle godine onemogućila su daljnju opskrbu Europe ruskim plinom. Uslijedile su razne optužbe, od toga da je riječ o 'namjernim radnjama', 'sabotaži' pa čak i 'terorističkom činu'.
Konkretno, Moskva je izjavila da ne isključuje opciju europske sabotaže i zatražila istragu. Ukrajina je optužila Rusiju za teroristički čin, EU i NATO izjavili su da je incident vjerojatno rezultat sabotaže. SAD je poručio da 'ne bi to nazvao sabotažom' i da 'apsolutno nije uključen u to'. Neki europski dužnosnici ustvrdili su da je krivac vjerojatno Moskva jer 'ima izravnu korist od viših cijena energije i ekonomske zabrinutosti širom Europe', ali recimo da je cijela priča utihnula prešutnim zaključkom da potencijalno mogu biti krivi svi, a formalno do danas - nitko.
Odmah po otkrivenim curenjima na dijelovima plinovoda u švedskim i danskim vodama (1230 kilometara dug plinovod proteže se kroz teritorijalne vode Rusije, Finske, Švedske, Danske i Njemačke), NATO i EU najavili su istragu. Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku, Joseph Borrell, oštro je poručio da je 'svako namjerno ometanje europske energetske infrastrukture krajnje neprihvatljivo' i da će na njega biti odgovoreno 'snažnim i jedinstvenim odgovorom'. Prijetila se i šefica Europske komisije, Ursula von der Leyen. Kazala je da je svaki poremećaj europske energetske infrastrukture 'neprihvatljiv i izazvat će najčvršći mogući odgovor'.
Kako, uostalom, i treba.
Hershovo otkriće
Naime, infrastrukturno čudo vrijedno 7,4 milijarde eura projekt je u koji je bilo uključeno čak dvadeset i osam europskih kompanija iz 11 zemalja. Gotovo polovicu od oko 200.000 pojedinačnih cijevi potrebnih za izgradnju plinovoda - od kojih je svaka duga 12 metara i teška 24 tone - proizvela je Njemačka. Plinovod je trebao udvostručiti godišnju količinu isporuke ruskog plina prema Europi na 110 milijardi kubičnih metara godišnje. I ne samo to. Trebao je izbaciti iz računice Južni tok, koji vodi preko Ukrajine. Južni tok UkrajinI je davao izvjesnu političku moć I bio izvor unosne tranzitne naknade za zemlju, ali je jednako tako bio izvor trzavica između Rusije i Ukrajine - nekad radi ruskih optužbi da Ukrajina krade plin, nekad radi optužbi da Ukrajina ne plaća isporučeni plin - što je često budilo bojazan od ruskog 'zavrtanja pipe', kako Ukrajini, tako posljedično i Europi.
Sve je to sada stvar prošlosti, jer plinovodi nisu u funkciji. A ogromna materijalna šteta koja je time nastala, tek je uvod u priču u kojoj su pitanja poput troška eventualnog popravka plinovoda ili alternativni izvori plina puno veći izazov za Europu. Toliki, da je gotovo neobično koliko se u Europi malo govori o sabotaži kritične infrastukture, pa se temom odlučio pozabaviti netko 'preko bare' - ugledni američki istraživački novinar i dobitnik Pulitzerove nagrade, Seymour Hersh. A Hersh je za sabotažu na plinovodima u veljači ove godine optužio - ni manje ni više nego - vlastitu zemlju.
"Ta je tema od samog početka dosta sumnjiva", kaže u razgovoru za Net.hr vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović. "I Rusija je imala motiva, kada bi se išlo razmatrati. Međutim, ono što je interesatno bilo je da su zemlje koje se nalaze na Baltičkom moru odmah rekle da se radi o državnom akteru, nakon čega je Rusija inzistirala na istrazi, ali nije je bilo", dodaje.
"To o nečemu govori, da je Rusija tražila istragu. I nijekanje od strane SAD-a isto nešto govori, bez da ulazimo u pretpostavke", nastavlja Vidmarović. Kaže i da je tema brzo nestala s radara te iz medija, što također začuđuje.
"Njemački mediji su reagirali kao da se prerezao tek neki kabel. Bila je čudna šutnja", prisjeća se Vidmarović.
Nova luda teorija
Mjesecima kasnije pojavljuje se čuveni Seymour Hersh koji, pozivajući se na neidentificirani izvor, tvrdi da su ronioci američke mornarice uništili cjevovode eksplozivom po zapovjedi američkog predsjednika Joea Bidena. "Odjednom, par medijskih napisa o tome da on nije pri sebi, zatim šutnja i nitko dalje ništa ne spominje. Biden se ponovno nalazi s kancelarom Scholzom, nijedan novinar ih ne pita ništa nakon Hershovog teksta", primjećuje Vidmarović koji, kako kaže, 'ne zna što bi mislio o svemu'.
"Eksperti su se podijelili. Neki se drže Hershove linije i tvrde da je to učinio SAD. Neki pak zauzimaju neodlučan stav. Hershova reputacija je iznimna, on je ogromno ime istraživačkog novinarstva i to zasluženo. Napravio je karijeru na istragama američkih problema i kritikama Amerike, ovo s plinovodima nije ništa novo nego je konzistentno s njegovim prošlim radom", promišlja Vidmarović te primjećuje da je SAD imao daleko više interesa i motivacije za uništavanje konkurentskog plinovoda te uspostavljanje svoje energetske dominacije.
Priču je dodatno zakomplicirao neobičan obrat - za sabotažu plinovoda krivi su Ukrajinci, i to ne oni vezani uz ukrajinsku vladu, već nekakvi privatni, koji su na jahti obavili taj posao…
"To je iznimno luda teorija koja teško drži vodu. Na toj dubini, s tako jakim strujama, nemoguće je obaviti taj zadatak bez specifičnog treninga te pokrića i znanja drugih zemalja koje moraju biti obaviještene o tome", kaže Vidmarović dodajući da se u Baltičkom moru 'ne možete ni sunčati, a da o tome ne znaju svi okolo'. "Sve se prati, to su NATO-ove zemlje. Verzija s Ukrajincima zvuči vrlo interesantno, možda je pokušaj prebacivanja krivnje", smatra Vidmarović.
Dodaje da je čudna cijena situacija oko odbijanja istrage i svega oko novinara Hersha te zaključuje: "Sve navodi na to da je Hershova verzija vjerojatno točna."