Peter H. ponovno živi u Essenu u kojem je prije nekoliko desetljeća bio crkveni kapelan. Njegov prelazak iz Münchena u područje Ruhra rezultat je teških pregovora. Naime, nadbiskupija München-Freising htjela se riješiti 72-godišnjaka, a biskupija u Essenu ga nije htjela vidjeti u svojim redovima. Sada je na promatranju, a smanjena mu je i mirovina.
Stanoviti Peter H. svoj je prvi "transfer" iz Münchena u Essen imao 1980. godine. U to vrijeme su ga pojedini roditelji iz Münchena optužili za seksualno zlostavljanje djece. Tamošnji nadbiskup u to vrijeme bio je Joseph Ratzinger, koji je kasnije postao papa Benedikt XVI.
Peter H. je u to vrijeme degradiran na dužnost pastora. To je bila uvjetna kazna zbog zlostavljanja dječaka.
No, dokumenti koje je prikupio Süddeutsche Zeitung otkrivaju kako je u zataškavanje nedjela i zadržavanje H. u Crkvi bila uključena i Kongregacija za nauk vjere. Iz spisa je jasno vidljivo kako će Peter H., čak i u ovoj dobi te četiri desetljeća nakon što je zlostavljao djecu teško biti kažnjen. Počnimo od toga tko je znao za Peterove "aktivnosti". Osim već spomenutog Ratzingera, odnosno bivšeg pape Benedikta XVI., u priči se spominju pokojni esenski kardinal Franz Hengsbach i umirovljeni minhenski kardinal Friedrich Wetter.
Spavao gol s djecom
Cijeli slučaj je završio time da je dokazano kako je H. kriv za seksualno zlostavljanje, jer je u pet slučajeva spavao gol s djecom te se pritom seksualno uzbudio. Okrivljen je i za dva slučaja prikazivanje dječje pornografije. No, dvadesetak slučajeva nije uključeno u presudu, jer nije pokrenut postupak zbog nedostatka dokaza. Za kaznu je morao isplatiti tromjesečnu plaću dječjoj zakladi Tabaluga te se više ne smije nazivati umirovljenim pastorom, zbog čega mu je smanjena mirovina, ali - ostao je svećenik Katoličke crkve. Tako je Crkveni sud nadbiskupije München-Freising, odnosno njen prelat i službenik nadbiskupije i predstojnik katoličkog ureda u Bavarskoj, Lorenz Wolf, odlučio 2016. uime Kongregacije za nauk vjere.
Rezultat je to postupka kojeg su 2010. započeli tada tek ustoličeni minhenski nadbiskup Reinhard Marx i esenski biskup Franz-Josef Overbeck. Oni su htjeli Petera H. u potpunosti ekskomunicirati iz Crkve, no on se odbio prijaviti za postupak laizacije, tvrdivši da je žrtva medijske kampanje. Na kraju je postupak završio na Kongregaciji za nauk vjere, gdje ga tek četiri godine kasnije preuzima prelat Wolf, nakon što je H. pristao na izvansudski postupak, što znači da Crkva može samo procijeniti rezultate ranijih istraga, ali ne i pokrenuti novu.
Višestruki prijestupi
Boreći se s dokumentima punima pridjeva za H. i njegove nadređene, ali bez bitnijih informacija o žrtvama, prelat Wolf je zaključio kako je način na koji se odgovorni nose sa slučajem H. potpuna katastrofa. Naime, 1979. slučaj zlostavljanja kojeg je počinio H. nije prijavljen javnom tužiteljstvu, a on u to vrijeme odlazi kod terapeuta kojem se povjerava kako i dalje ima seksualne doticaje s maloljetnicima te kako je prespavao u pritvoru zbog samozadovoljavanja na dječjem igralištu. Za kaznu je morao ići na terapiju kod minhenskog profesora Wernera Hutha, no unatoč tome ubrzo je postao kapelan.
Pet godina kasnije, desetero mladih ga optužuje za seksualno zlostavljanje, a u priču su se uključili i roditelji, pa je pokrenut sudski postupak, koji je završio uvjetnom kaznom od 18 mjeseci zatvora. No, od ranije propisanog crkvenog postupka se odustalo. Psiholog Huth je Petera H. opisao kao narcisoida koji uživa u tuđoj pažnji, ali ga ne zanimaju stvarne veze. U izvještaju navodi kako mu je ovaj priznao da je unutarnju prazninu ispunio alkoholom te da terapiju smatra ponižavajućom. Huth je zaključio kako je zalaganje u radu s mladima nezamislivo.
No, već 1987. H. dobiva novu šansu postavši upravitelj župe u Garchingu, a od 1989. i župnik. Župna skupština, ne znajući za raniji krimen, smatra kako je u Peteru H. napokon dobila pastora koji se brine o mladima. No, idila je trajala do 2002. kada su se pročule razne glasine, a iz Münchena je stigla samo naredba da on više ne smije držati vjeronauk.
Čak i kada se esenskoj biskupiji javio čovjek kojeg je Peter H. seksualno zlostavljao ništa se nije dogodilo, kao niti 2006. i 2008. kada su se pojavili e-mailovi čiji pošiljatelj tvrdi da je bio žrtva zlostavljanja Petera H. On se tada branio da je bio ucijenjen, pa je prelat Wolf, onaj isti koji će kasnije voditi posutpak protiv njega, te poruke samo proslijedio javnom tužitelju zbog pokušaja ucjene.
Iako je biskupska konferencija već odavno imala smjernice koje predviđaju da svećenici koji su seksualno zlostavljali maloljetnike više ne smiju raditi u zajednici, 2008. nadbiskupija je H. preselila u Bad Tölz, s preporukom da se kloni djece i mladih. No, tek nakon skandala na berlinskom koledžu Canisius 2010., Peter H. je prijevremeno umirovljen. Tada su se pojavili novi navodi. Jedan muškarac je tvrdio da ga je pastor natjerao na gledanje pornografije za vrijeme boravka u Garchingu. Drugi je rekao da je H. zahtijevao seks kao neku vrstu kompenzacije za priznate grijehe. H. priznaje da je prikazivao pornografiju, ali drugu optužbu odbacuje.
Nezadovoljni postupkom
Prelat Wolf je dekretom 2016. ustvrdio kako je protiv Petera H. trebao biti vođen crkveni postupak najkasnije 1986. godine. No, to bi mu sada koristilo, jer ne bi morao više odgovarati da je tada, primjerice, ostao nekažnjen. No, Wolf je bio sumnjičav i prema žrtvama, jer je u jednom slučaju pretpostavio da je terapeut nagovorio pacijenta da ispriča priču o zlostavljanju. Takvim dekretom je razljutio kardinala Marxa i generalnog vikara Petera Beera, koji je sada profesor u Vatikanskom centru za zaštitu djece u Rimu. obojica su odbila komentirati taj slučaj.
No, čak i neovisno stručno mišljenje jedne odvjetničke tvrtke, koja je istraživala slučajeve iz 2010., sugerira nezadovoljstvo provedenim postupkom, jer optužuje autore da su diskvalificirali potencijalne žrtve. No, prelat Wolf, crkveni sudac ističe kako ga simbolika ne zanima i naglašava da Peter H. "nije dobro prošao, kako se to često tvrdi - izgubio je posao i reputaciju, živi pod kontrolom sa smanjenom mirovinom". Dodaje da bi se H., u slučaju da je ekskomuniciran, morao prijaviti u mirovinski fond. "Danas bi s punom mirovinom mogao raditi što god želi. Bi li to bilo bolje, poštenije?", pita se Wolf. Istaknuo je kako nije smio ponovno ispitati žrtve, a na pitanje zašto nije odbio preuzeti slučaj naglašava kako bi ga tada preuzeo netko drugi. Dodao je kako kanonsko pravo možda u tom slučaju doseže svoje granice.
S tim se slaže i Thomas Schüller, profesor kanonskog prava u Münsteru. Ako netko razmišlja unutar sustava, teško može okriviti Wolfa. Krivicu treba tražiti u vrsti postupka, koja je onemogućila samostalno istraživanje. "Na taj način Kongregacija za nauk vjere štiti dva kardinala i emeritus papu", kaže Schüller.
Glasnogovornik minhenske biskupije Bernhard Kellner kaže da se trenutno preispituju svi dosjei mogućih počinitelja, kako bi se utvrdilo gdje su odgovorni zakazali. No, mogli bi se očekivati jednako katastrofalni rezultati. Primjerice, kölnska nadbiskupija morala je odustati od takvog postupka, jer su bivši biskupi zaprijetili tužbom. Kada je 2010. otkriven skandal širokih razmjera u njemačkoj Katoličkoj crkvi, to je bilo zanimljivo čak i američkim medijima. No, tada je u minhenskom ordinarijatu rečeno da Benedikt XVI. nije znao ništa o tom procesu, što vjerojatno nikad neće bit dokazano.
Peter H. je putem biskupije Essen poručio da ga razgovor s medijima ne zanima. Poručio je da je žrtva montiranog procesa.
