Prema onome što kažu u Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), kriza zbog pandemije koronavirusa najveća je takva još od Velike depresije iz 1930-ih godina. MMF je ugrubo izračunao i kolika će biti ukupna cijena globalnog "zaključavanja" zbog pandemije u ovoj godini. Radi se o vrtoglavoj brojci od devet bilijuna dolara (jedan bilijun je milijun milijuna, piše se s dvanaest nula).
Tolika je prema procjeni MMF-a vrijednost svih neproizvedenih automobila, neprikazanih filmova u kinima, neošišane kose i ostalog zbog mjera koje su vlade uvele u borbi protiv širenja zaraze.
Tko će platiti račun?
Pitanje koje se pritom neminovno postavlja jest: Tko će platiti taj račun?
Telegraf piše kako postoji nekoliko odgovora na to pitanje. Jedna glasi: nitko. Iako zvuči tako, nije nevjerojatno jer diljem svijeta bogate zemlje poput SAD-a, Japana, Njemačke i Austrije trenutačno dobivaju jeftine kredite, gotovo uz nultu kamatnu stopu. Dakle, one mogu upasti u ogromne dugove, ali teško da će ih osjetiti sve dok iznova mogu obnoviti zajmove, i to opet jeftino.
Kao rezultat ekonomskog zastoja, mnogi investitori ionako ne znaju gdje bi uložili novac jer u dogledno vrijeme neće se graditi nove tvornice.
Bolji i lošiji scenarij
Mnogi, koji si to mogu priuštiti, najprije će štedjeti. Taj višak kapitala znači da će cijena novca i kamata još dugo ostati vrlo niska. Uz malo sreće, kombinacija niskih kamatnih stopa i umjerenog ekonomskog rasta tijekom sljedećih pet do deset godina mogla bi dovesti do toga da se naglo povećani dug počne smanjivati.
No, što ako ne bude tako i ako ekonomije opet počnu glatko raditi, a inflacija naraste? Tada bi narasle i kamate, a nagomilani dug postao bi još skuplji. Osim toga, sljedećih godina nastavit će se ulaganja u skupe investicije, posebno u one s ciljem zaštite klime. Sve bi to i dalje iziskivalo novac koji bi od nekamo morao stizati.