Europski sud za ljudska prava donio je u utorak presudu kojom je naloženo uklanjanje crkve iz dvorišta Fate Orlović u Konjević Poljju u BiH. Sud je jednoglasno odlučio da je došlo do povrede protokola o zaštiti imovine uz Europsku konvenciju za ljudska prava.
Fata Orlović cijelu je ovu situaciju komentirala za Al Jazeeru Balkans. Kaže kako se sve ove godine borila za svoju imovinu za koju ističe da joj je oduzeta bespravno. "Na isti način bih se ponašala da je u mom dvorištu bespravno sagrađena i džamija", rekla je Fata Orlović za Al Jazeeru Balkans. "Ovo je velika radost za mene", kaže.
Odvjetnik Rusmir Karkin kaže za Al Jazeeru kako je jedan dugogodišnji proces završen, ali kako će konkretne korake, koji trebaju uslijediti nakon presude Europskog suda znati tek nakon što presudu pročita u cijelosti. "Slučaj Orlović pokazuje da je pravda, iako ponekad spora, dostižna", kaže Karkin.
Rok od tri mjeseca da se Crkva izmjesti
Sudac u Europskom sudu za ljudska prava Faris Vehabović rekao je za Al Jazeeru Balkans da je dat rok od tri mjeseca da se crkva izmjesti sa zemljišta vlasnika. "Ova presuda je drugačija od ranijih odluka koje se tiču izbornog procesa (Sejdić-Finci). Ovdje se radi o pojedinačnoj odluci i neophodno je da se provede na tom nivou", kazao je Vehabović, napominjući da neprovođenje sudske odluke prema zakonima Bosne i Hercegovine predstavlja krivično djelo.
Fata Orlović ovu je situaciju komentirala i za Klix.ba. "Drago moje dijete, danas sretna jesam, ali izmještanje crkve iz mog dvorišta ne smatram svojom pobjedom. Velike bitke su iza mene, nisam bila rahat na svojoj zemlji. Ova crkva meni nije smetala, ona je Božija kuća kao i džamija, nisam prgavica, ali sam samo željela da se izmjesti, jer je bespravno napravljena na mojoj zemlji, u mojoj avliji", kaže Fata Orlović.
"Zlo nikada drugome nisam mislila, narod me navraćao da miniram crkvu. Ali, ja to nikada nisam mogla učiniti, srce mi to nije dozvoljavalo", kaže Fata. Prisjeća se i svog pokojnog supruga Šaćira. "Da je on meni danas živ, pa da vidi da je pravda spora, ali da je dostižna. Meni nije svejedno, ali sam se morala boriti za ono što mi pripada. Toliko su teške godine iza mene da se one riječima ne mogu opisati. Vrijeđali su me pojedinci bez duše i vjere. Sa njima sam se svađala kada su dolazili i neka sam. Ne kajem se i ne stidim. Kada je on mogao biti bezobrazan i dolaziti iz Bratunca samo da bi mene provocirao, morala sam uzvratiti. Najteže je bilo mojoj djeci koja su u tuđini, a kroz medije su saznavali šta se sve meni dešavalo", kaže.
Obitelj protjerana u ratu
Srpska pravoslavna crkva odnosno njena crkvena općina u Bratuncu izgradila je 1998. crkvu na zemljištu u vlasništvu obitelji Orlović, koja je cijelosti protjerana tijekom rata od 1992. do 1995. godine. Muž Fate Orlović te još 20 članova te obitelji ubijeni su Srebrenici u genocidu što su ga počinili vojska i policija bosanskih Srba.
Fata Orlović, koja se jedina odlučila vratiti u Konjević-polje nakon rata, u svom je dvorištu zatekla crkvu izgrađenu potpuno bespravno i zatražila njeno uklanjanje. Iz SPC su to odbili te su joj nudili različite nagodbe, no ona je to odbijala. Pokrenula je sudske postupke i dobila presude u svoju korist kojima je SPC naloženo uklanjanje crkve, no lokalne vlasti ništa nisu učinile da bi se ta presuda provela.
Orlović je zbog toga na kraju posegnula za tužbom protiv države u kojoj živi i u kojoj se ne provode pravomoćne sudske presude. Europski sud za ljudska prava je utvrdio kako je Fati Orlović ovime narušeno neprikosnoveno pravo na imovinu. Taj je sud je također utvrdio kako BiH mora osigurati provedbu dvije sudske presude koje su ranije donesene u korist Fate Orlović. To znači uklanjanje crkve s njihove imovine i to najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što ova presuda postane konačna.
Bezuvjetni povrat imovine svih osoba protjeranim tijekom rata u BiH jedna je od odredbi Daytonskog sporazuma, odnosno njegovog Aneksa VII koji je u potpunosti zaštitio prijeratno privatno vlasništvo.
