Naime, velik broj država nije spremno obraniti se od takvih napada jer su im sustavi osiguranja neadekvatni ili zastarijeli.

Raste online prisutnost hakera i terorista

Istraživale su se nuklearke tijekom perioda od 18 mjeseci. Između ostalog, pokazalo se da mnoge nuklearke nemaju sustav obrane od većeg cyber napada izvan uobičenjenog radnog vremena.

Cyber kriminalci, razni hakeri i teroristi povećavaju svoju online aktivnost što znači da opasnost od proboja sustava postoji i raste. Stručnjaci tvrde da bi i potencijalni manji napad trebalo shvatiti ozbiljno zbog posljedica koje bi eventualno puštanje radijacije moglo prouzrokovati. Uz to, navode, treba uzeti u obzir efekt koji bi čak i manji napad imao na javno mnijenje i budućnost civilne nuklearne industrije, piše BBC.

Komercijalni softver nije rješenje

Isto istraživanje pokazalo je da britanska nuklearna postrojenja nisu dovoljno sigurna jer su tek nedavno prešla na digitalni način rada. Osim toga, digitalizacija i oslanjanje na komercijalna rješenja i softvere također povećava rizik. U javnosti prevladava mit da računala korištena u nuklearkama nisu vezana uz internet pa su stoga imuna na cyber napade, međutim to nije istina. Za inficiranje sustava dovoljan je jedan flash drive.

Upravo to dogodilo se u Iranu prije nekoliko godina kada je destruktivni virus Stuxnet inficirao iranski nuklearni sustav.

Istražitelji Chatham House otkrili su da zapravo postoji više veza nuklearnih postrojenja s internetom što olakšava hakerima da pristupe ranjivom sustavu.

.