Drama tajlandskih dječaka i njihovog trenera (25) koji su već 11. dan zarobljeni u špilji ne bliži se kraju. Spasioci ulažu silne napore ne bi li ih spasili, no loše vremenske prilike, točnije obilna kiša, ne idu im u prilog.
Podsjetimo, 12 dječaka u dobi od 11 do 16 godina i trener nestali su 23. lipnja, a pronađeni su nakon devet dana na uzdignutoj stijeni otprilike četiri kilometra od ulaza u špilju. Dok su oni bili u spilji, vani je padala jaka kiša koja je uzrokovala poplavu.
Ušli u špilju radi obreda inicijacije?
U međuvremenu se saznalo da su mladi nogometaši vjerojatno ušli u spilju, unatoč zabrani ulaska za vrijeme kišne sezone, u sklopu rituala inicijacije.
>> Akcija izvlačenja: Američki specijalci s dječacima vježbaju stavljanje maske i disanje
Kako je jedan od stranih spasilaca koji pomažu tajlandskim kolegama, Britanac Ben Reymenants, objasnio za Sky News, djeca i njihov trener su "ušli unutra i pokušali doći do kraja tunela, kao neka vrsta inicijacije za lokalne dječake kako bi se potpisali na zidu i potom se vratili natrag".
Preživjeli pijući vodu iz špilje, svi su dobro
Djeca su svih deset dana bili bez hrane, a preživjeli su pijući vodu koja je kapala sa stropa spilje, zahvaljujući kiši zbog koje su i zaglavili pod zemljom.
Dječaci su pregledani te je utvrđeno da su u dubrom zdravstvenom stanju. Pretrpjeli su samo lakše ozljede.
Admiral tajlandskih mornaričkih specijalaca Arpakorn Yookongkaew rekao je kako su spasioci "dali dječacima hranu, za početak lako probavljivu i visoko kaloričnu hranu s dovoljno minerala".
>> Djeca zarobljena u špilji: 'Trebat će naučiti plivati ili čekati mjesecima'
Spasioci će također instalirati telefonsku liniju u spilju kako bi se djeca mogla čuti sa svojim roditeljima.
Ronjenje najopasnija metoda spašavanja
Akcija spašavanja mogla bi trajati mjesecima. Najbrža je, ali i najopasnija metoda spašavanja je ronjenje, rekao je Anmar Mirza, nacionalni koordinator Komisije za spašavanje iz špilja, a prenosi Guardian.
Tajlandskim mornarički roniocima, trojici vrhunskih britanskih špiljskih ronioca i američkim vojnicima trebalo je nekoliko sati da bi došli od ulaza do dječaka, jedva su se probijali kroz uske prolaze. S druge strane, zatočeni dječaci ne znaju ni plivati, a kamoli roniti.
Jedna od ideja je da djeca i trener preplivaju, odnosno prerone četiri kilometra dug put od komore u do ulaza u špilju. Spasioci bi ih pritom vodili i dali im ronilačku opremu. No osim što postoji rizik da se putem utope, put kroz spiljske prolaze je iznimno težak.
"Dječaci ne poznaju teren, nulta je vidljivost opasna i za profesionalce, tako da bi mogli početi paničariti i tako ozlijediti sebe, a i spasioce, rekao je Edd Sorenson, regionalni koordinator na Floridi za Međunarodnu organizaciju za spašavanje iz podvodnih špilja.
Dječaci su već počeli vježbati stavljanje ronaličke maske i (podvodno) disanje, ali voda u pećini još je prevelika da bi oni mogli roniti. S obzirom da prijeti poplava i da djecu treba što prije spasiti, spasioci razmatraju i druge opcije.
Bušit će stijene da dođu do djece
Već danima pregledavaju područje spilje iz zraka pomoću helikoptera i dronova te pokušavaju pronaći alternativne izlaze. Izjavili su da su pronašli nekoliko obećavajućih točaka i pokušat će bušiti duboko u spilju na tim mjestima.
Međutim, nema naznaka da su te točke povezane s područjem u kojem se nalaze trener i dječaci. Ako spasioci ipak uspiju izbušiti put do tog područja, dječaci će morati ostati u spilji još neko vrijeme kako bi ojačali prije uspona do izlaza.
Zamjenik ravnatelja Britanskog vijeća za spašavanje u spiljama Gary Mitchell objasnio je za AP kako bi, ako se odluče na tu opciju, spasioci mogli izvući djecu:
"Mogli bi ih početi postepeno izvoditi u etapama u druge komore, druge zračne džepove, i učiniti to kroz produženi period vremena. Naravno, najveći su rizik zaista trenutne padaline. Ako kiša nastavi padati ili počne padati i nivo vode poraste, onda će izlazak postati hitniji."
Postoji još jedna opcija za spašavanje djece, a to je bušenje rupe u zemlji kojom bi se spasioci odozgo probili do djece. Problem s tom metodom je pronalazak točne lokacije na kojoj bi spasioci trebali bušiti, kao i činjenica da bi trebali izbušiti oko kilometar čvrste stijene. Zato bi prije svega trebalo bi provesti detaljno ispitivanje špilja.
''Možda zvuči jednostavno, ali trebamo znati gdje ćemo bušiti, inače je to kao da tražimo iglu u plastu sijena. Jedino što sa sigurnošću mogu reći jest da se grupa dječaka nalazi oko dva kilometra unutar špilje i otprilike 800 metara ispod površine, na relativno malom prostoru, tako da bi doista bilo jako, jako teško pogoditi točnu lokaciju", rekao je Anmar Mirza, nacionalni koordinator Komisije za spašavanje iz špilja.
Najbolje je čekati dok se voda ne povuče?
No ima i onih koji su uvjereni da bi za dječake bilo najbolje da ostanu gdje jesu dok se voda ne povuče.
Peter Wolf, izvršni direktor Udruge ronioca u špiljama iz Australije, jedan je od njih. Smatra da je to najbolje rješenje, ali uz uvjet da im se osigura kisik, jer on je, smatra Wolf, najveći problem u ovom trenutku.
Djeca bi mogla imati PTSP, čeka ih dug oporavak
Kada, i ako, ih spase iz špilje , dječake čeka dug proces psihičkog i fizičkog oporavka. Tajlandski dječji psihijatar dr Tirapon Tungchittipon upozorio je da bi djeca mogla patiti od postraumatskog stresnog poremećaja te da "faktori okoline poput obiteljske pozadine, društvene podrške, medijskog pokrivanja događaja, mišljenja drugih, sve to ima učinak na mentalno stanje djeteta".
Zbog svega toga tajlandska vlada pozvala javnost da bude oprezna oko toga što u vezi nesreće objavljuje na društvenim mrežama te da ne izlaže djecu dodatnim traumama.
