Jedan od najbizarnijih ratova u 20. stoljeću vodio se 1982. između Argentine i Velike Britanije. Mjesto radnje bili su Falklandski otoci kako ih nazivaju Britanci odnosno Malvinski kako ih nazivaju Argentinci, a koji se nalaze u Atlantskom oceanu, udaljeni petstotinjak kilometara od obala Južne Amerike, i gotovo 13 tisuća kilometara od obala Ujedinjenog Kraljevstva. Iako je trajao svega 74 dana, Falklandski je rat odnio preko 900 života. U borbama je poginulo 649 Argentinaca, 255 Britanaca i troje civila koji su živjeli na otocima.
Velika Britanija je vladala Falklandskim otocima više od 150 godina, ali je od početka 19. stoljeća, tj. nakon što je stekla neovisnost od Španjolske, i Argentina zahtijevala suverenitet nad otočjem.
Rat je počeo 2. travnja 1982. argentinskom invazijom i okupacijom otočja na kojem je u tom trenutku živjelo manje od 2 tisuće ljudi, uglavnom britanskog podrijetla. Jedan od glavnih razloga invazije na Falklande bila je unutrašnjopolitička situacija u Argentini. Naime, ta južnoamerička država je od 1976. bila pod diktaturom vojne hunte. Svoj loš imidž uvjetovan katastrofalnim vođenjem zemlje i ograničavanjem ljudskih prava, državno vodstvo je odlučilo popraviti vojnim uspjehom koji bi za posljedicu imao ispravljanje povijesne nepravde nanesene argentinskom narodu.
Thatcherica je popravila imidž
Jedan od razloga zašto se Argentina odlučila za invaziju bila je i procjena da će britanska reakcija izostati. Međutim, ta procjena pokazat će se pogrešnom. Slično kao što je popravljanje imidža u argentinskoj javnosti vojnu huntu potaklo na vojno rješavanje problema, vojna reakcija, i posebno pobjeda britanske strane, ocijenjena je kao dobar temelj popravljanja imidža vladajuće konzervativne stranke u Velikoj Britaniji, i same premijerke Margaret Thatcher. U svega nekoliko dana pokrenuta je vojna operacija s ciljem ponovnog preuzimanja otočja. 127 brodova i podmornica koji su prevozili vojnike, avione, helikoptere i opremu uputilo se na plovidbu dugu 13 tisuća kilometara.
30. travnja 1982. Britanci su na udaljenosti od 300 kilometara oko Falklandskog otočja uspostavili zonu zabrane leta i plovidbe, a zatim svom žestinom napali argentinske brodove. Najpoznatiji i najtragičniji slučaj predstavlja potapanje krstarice General Belgrano prilikom čega je smrtno stradalo preko 300 članova posade. Međutim, unatoč neočekivanom šoku, Argentinci su vrlo brzo odgovorili istom mjerom. Ukupno su 7 britanskih brodova uspjeli u potpunosti uništiti a još nekoliko onesposobiti za daljnje ratovanje.
Pa ipak, krajem svibnja britanska se vojska iskrcala na Falklandskim otocima i nastavila napredovati prema otočkom glavnom gradu Port Stanleyu koji je zauzet 14. lipnja. Istoga dana argentinska vojska je potpisala predaju. Zarobljeni vojnici protjerani su u Argentinu.
Nezadovoljstvo vojnom huntom u Argentini
Posljedice Falklandskog rata osjetit će sve strane uključene u sukob. Poraz je u Argentini potaknuo još jače nezadovoljstvo vladavinom vojne hunte koja godinu kasnije, 1983., napušta vlast. S druge strane, pobjeda je Margaret Thatcher i konzervativnoj stranci priskrbila veliki skok popularnosti, a zatim i glatku pobjedu na parlamentarnim izborima koji će se također održati godinu dana nakon rata.
Rat je utjecao i na budućnost stanovnika Falklandskih otoka. Povećale su se britanske investicije i ulaganja u sigurnost otočja, a u pravnom smislu zadržan je status Britanskog prekomorskog područja s visokim stupnjem samouprave. Godine 2013. stanovnici Falklandskih otoka su na referendumu s 1513 glasova ZA i 3 glasa protiv odlučili da i dalje žele biti usko povezani s Velikom Britanijom.
Unatoč porazu u ratu, izostanku podrške međunarodne zajednice, i mišljenju lokalnog stanovništva, Argentina i dalje, četrdeset godina nakon završetka rata, smatra Falklandske, odnosno Malvinske otoke svojim teritorijem.
Sve epizode serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
