Prema najnovijim ispitivanjima Statističkog ureda Europske unije (EUROSTAT), Estonija je u prošloj godini zabilježila najmanju stopu novih zaduženja od svih članica EU: 0,3 posto BDP-a. I po razini ukupnog zaduživanja Estonija je među najboljima: 10,1 posto BDP-a.
Estonski ministar gospodarstva Juhan Parts smatra da su te statistike plod dugogodišnjeg rada. "Počeli smo već u 90-im godinama prošlog stoljeća, kad smo gospodarstvo morali kompletno ponovno izgraditi. Promijenili smo monetarni sustav, a za to su nužni stabilan proračun i niska stopa novih zaduženja. Taj pouzdan financijski sustav smo zadržali do danas", kaže ministar za Deutsche Welle.
Iskoristili geografski položaj
Bruxelles je 2011. godine te napore nagradio prijemom Estonije u eurozonu – nepunih sedam godina nakon ulaska u EU. Za ministra Partsa ulazak u eurozonu u doba njezine najveće krize nije nikakav problem. "Svi znamo da euro nije savršen. Ušli smo u eurozonu da bismo kod naših trgovinskih partnera pobudili još veće povjerenje. Za tako malo gospodarstvo poput našeg nije jednostavno odaslati jasne signale." Ulazak u eurozonu je podržalo i estonsko stanovništvo, a velika većina građana ga podržava i danas.
Ova bivša sovjetska republika zadivila je ekonomske stručnjake krajem 90-ih kad je godinama ostvarivala gospodarski rast i do 13 posto. Estonski analitičar Rainer Kattel smatra da je jedan od odlučujućih faktora za postizanje takvog uspjeha upravo geografski položaj njegove domovine, jer se nalaze u blizini Švedske i Finske. Za velik gospodarski rast najviše je zaslužan izvoz u te dvije zemlje. "To ustvari nije pravi izvoz, nego njihove vlastite tvrtke proizvode u Estoniji i onda odavde izvoze skoro gotove proizvode. Estoniju bi se skoro moglo smatrati dijelom Finske i Švedske", kaže Kattel. I Estonci sami za svoju domovinu kažu da je ona "peta skandinavska zemlja", a njihov jezik i kultura su usko povezani s Finskom.
Čak 17 posto stanovnika živi ispod egzistencijalnog minimuma!
No, ovaj uspjeh ima i negativnu stranu. Od njega nisu svi profitirali: 17 posto stanovnika živi ispod egzistencijalnog minimuma. Među njima su i mnogi od 300.000 građana ruskog podrijetla koji nemaju putovnice, pa tako ni primjerice biračko pravo. Velika je razlika i između plaća muškaraca i žena. Muškarci prosječno zarađuju 28 posto višem to je najveća razlika u Europi. "Jednoj maloj skupini je dobro, ali ostalima nije. Možda smo se jednostavno prebrzo razvili", kaže Kattel. Mnogi Estonci su se u međuvremenu odlučili za odlazak iz domovine, većinom u Finsku i Švedsku.
Političari se premalo zanimaju za socijalne probleme, smatra Kattel i kaže da radije ističu velike gospodarske uspjehe. Posljedice takve politike su već sada očite, upozorava ovaj analitičar: "Sigurno sve više ljudi gubi iluzije i odvraća se od politike."
No, oni koji mogu i žele birati očito nade polažu u neoliberalnu politiku vlade premijera Andrusa Ansipija. On je 2011. godine ponovo izabran na četiri godine. Zato ni njegov ministar gospodarstva Parts ne želi odustati od svoje restriktivne politike štednje: "To bi bilo na račun iduće generacije. Zaduživanje je uvijek rizik."
