Norveški portal ABC Nyheter objavio je priču o 19-godišnjoj Sarajki Emmi Martinović koja je prošle godine preživjela krvavi pohod teroriste Andersa Breivika. Riječ je djevojci koja je s roditeljima i mlađim bratom prije 16 godina doselila u Norvešku.
Na dan masakra bila je u kampu za omladinu Laburističke stranke na Utøyi. Njen otac Džemal Martinović bio je, pak, u trgovini kad ga je nazvala supruga Olivera i rekla da su "bombardirali Vladu". Žuri kući i sa suprugom i sinom prati televiziju. U međuvremenu se porukom javlja i Emma. "Nemojte me zvati!", piše u poruci.
Bitka za život u moru pucnjeva i krvi
Nešto prije toga mlada djevojka shvativši da će izgubiti život na otoku Utøyi skače u vodu kako bi se spasila. Emma pluta u vodi na leđima i gleda prema otoku. Napadač je tamo, u policijskoj uniformi. Dječak u njenoj blizini je pogođen, potekla je krv. Plivajući je vidjela i prijatelja kako skače za njom, no tada je čula pucnje. Pogođen je s dva metka u glavu. Vrištala je. I drugi su vrištali. Ubrzo je začula kako je mlađa djevojka iza nje povikala da više ne može, došla je do nje i uzela je rukama sa sobom. Bila joj je teška, ali je tada pomislila: "Jedan pokret naprijed za tatu, jedan za mamu, jedan za Emila, jedan za Robina...". Uskoro shvaća kako je i sama ozlijeđena, no pliva dalje.
Pridružuje im se jedan dječak a potom i čamac iz kojeg im govore da su spašeni. Kada dolazi na tlo, od šoka počinje ponovno vrištati, a potom je liječnici odvoze u bolnicu da bi joj sanirali prostrjelnu ranu na ruci. Tada se tek stigla javiti roditeljima, piše ABC a prenosi Klix.ba.
Noćne more i godinu poslije
"Postoje dvije najgore situacije u mom životu", govori Džemal dok pokazuje Emmine poruke koje još čuva u mobitelu godinu dana nakon stravičnog pokolja u Norveškoj. Emma ističe da je nevjerojatno da je izdržala u vodi dva sata, iako nije dobro ni znala plivati. Još uvijek se oporavlja od svega. Otac kaže kako se trude život vratiti u normalu.
Emmi su najgore noći, jer često ima noćne more. U subotu je sanjala kako je "on" pobjegao iz zatvora i došao pobiti sve u policijskom uredu. Emma kaže da se nikad ne smije zaboraviti ono što se desilo, i pred vladinom zgradom i na Utoyi, posebno se ne smiju zaboraviti žrtve. Džemal klima glavom i kaže da se ono što se desilo na današnji dan u Norveškoj prošle godine ne može ni zaboraviti ni oprostiti.
