Nedavno objavljivanje "Putničkih dnevnika" Alberta Einsteina u kojima je detaljno opisivao svoja putovanja po Aziji dvadesetih godina prošloga stoljeća, otkrivaju njegove poprilično rasističke stavove prema ljudima koje je ondje susretao, osobito Kinezima, piše The Guardian.
U tim dnevničkim bilješkama, koje je zapisivao između listopada 1922. i ožujka 1923. godine, Einstein opisuje Kineze kao "nametljive i tupave" ljude te bilježi da "čuče dok jedu, onako kako Europljani prazne crijeva u šumi". "Čak im i djeca izgledaju bespomoćno tupa", dodao je.
Nije uvijek bio imun na rasizam
"Bilo bi prava šteta kada bi Kinezi postali dominantni nad drugim rasa. Za nas je ta pomisao neizrecivo turobna", napisao je također.
Ta su opažanja, kao i niz drugih bilješki iz njegovih "Putničkih dnevnika" posve u opreci s njegovom slavnom mišlju da je "rasizam bolest bijelih ljudi" te činjenicom da se zbog svoga čovjekoljublja i pacifizma smatra jednom od "humanističkih ikona" 20. stoljeća.
Ze'ev Rosenkranz, voditelj Einsteinove zbirke na Kalifornijskom tehnološkom institutu u Pasadeni, njegov biograf, ali i urednik objavljenih "Putničkih bilješki" kaže kako "mnogi njegovi (Einsteinovi) komentari zvuče vrlo neugodno" te da ih je "šokantno čitati" ako se zna za njegov humanistički angažman. Također je napomenuo kako Einstein nikada nije namjeravao objaviti te bilješke. One su, pak, bile objavljene na njemačkom, u Einsteinovim sabranim djelima objavljeniam u petnaest svezaka, ali ne i zasebno.
Kineze opisao kao "stado"
U nekim ulomcima tih dnevnika, napisanih dok su on i njegova supruga Elsa putovali po Aziji, Španjolskoj i Palestini, Kineze je opisao kao ljude koji "čak i kada rade naporno poput konja ne odaju dojam svjesne patnje".
"Oni su kao nacija svojevrsno stado... često sličniji automatima nego ljudima", napisao je onomad o Kinezima.
U nekim dijelovima njegova opažanja zvuče krajnje degutantno. Primjerice: "Uočio sam vrlo malo razlika između muškaraca i žena i ne shvaćam kakvu to fatalnu privlačnost posjeduju Kineskinje da se njihovi muškaci ne mogu oduprijeti strašnom blagoslovu potomstva." Drugim riječima, čudio se nad time što bi itko poželio voditi ljubav i imati djecu s Kineskinjama.
U Colombu na Cejlonu Einstein je pak zapisao da mještani "žive u velikoj prljavštini i strašnom smradu" dodajući da "malo rade, ali malo i trebaju" što je po njemu "jednostavan ekonomski ciklus života. "
"Njegove bilješke definitivno su rasističke"
Mnogo pozitvniji dojam Eisntein je stekao o Japancima. Za njih je napisao da su "skromni, pristojni i dopadljivi".
"(Oni su) čiste duše kakvih nema među drugim ljudima. Morate ih voljeti i diviti se ovoj zemlji".
Međutim, Rosenkranz ističe kako je Einstein tvrdio da su Japanci također intelektualno inferiorniji.
"Njeovi dnevnički zapisi o biološkom podrijetlu navodno intelektualno inferirornijih naroda poput Kineza, Japanaca ili Indijaca definitivno se ne smiju potcjenjivati i mogu se smatrati rasističkim - u tim slučajevima prikazivanje drugih naroda kao biološki inferiorinijih jasan je znak rasizma", tumači Resenkranz.
"Ovdje Einstein percipira stranu "rasu" kao prijetnju, što je obilježje rasističke ideologije. Ipak, od svih tih bilješki današnjeg čitatelja ponajviše pogađa njegova tvrdnja da ne shvaća kako Kinezi mogu imati djecu s Kineskinjama. U svjetlu toga, mora se priznati da je Einstein u dnevniku napravio mnogo rasističkih i nimalo humanističkih opaski od kojih su neke iznimno neugodne", ističe Rosenkranz.
Otkud ksenofobija kod humanističke ikone?
"Iako su u to doba prevladavali stavovi kakve je u tim zapisima iznosio Einstein, oni ipak nisu bili univerzalni. To je bio svojevrsni zeitgeist, duh vremena, ali postojali su i drugi pogledi, tolerantniji stavovi ", rekao je Rosenkranz.
U svom uvodu on je napisao da treba istražiti kako je Einstein, kao humanistička ikona svoje epohe čija je slika bila korištena i za kampanju UNHCR-a, mogao imati tako ksenofobične stavove o pojedinim narodima s kojima se susretao. U spomenutoj kampanji UNHCR-a, svojedobno je korišteno Einsteinovo lice uz slogan: "Naramak stvari nije jedino što izbjeglica donosi u svoju novu zemlju. Einstein je bio izbjeglica".
"Odgovor na to pitanje u današnjem svijetu prepunom mržnje, čini se itekako važnim. Čini se da je čak i Einsteinu ponekad bilo vrlo teško prepoznati se u licima drugih", rekao je Rosenkranz za Guardian.
