Nekoć poznato po palačama pruskih kraljeva i njemačih careva, berlinsko predgrađe Potsdam postalo je bojište za nasljednika 'krune' Angele Merkel.
Dvoje od triju kandidata za kancelarski položaj – Annalena Baerbock (Zeleni) i Olaf Scholz (SPD) natječu se u izbornoj jedinici 61, u kojoj je i Potsdam.
Prvi je to put u povijesti da se kancelarski kandidati natječu u istoj izbornoj jedinici suprotno od navike političkih 'teškaša' da se izlože onim jedinicama gdje im je mandat siguran. Tko su Olaf, Annalena i Armin - kandidati za buduće mjesto kancelarke Merkel?
Olaf Scholz
Sjevernjačka smirenost i pragmatizam: to su možda dva najčešća opisa socijaldemokratska kancelarskog kandidata Olafa Scholza koji se ovih dana provlače kroz medije pred parlamentarne izbore 26. rujna. Jedan od nadimaka mu je "Betonsko lice" zbog izbjegavanja iskazivanja emocija.
Mnogima ni sada, nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora, nije jasno kako je ovaj političar, kojeg čak ni vlastita stranka nije htjela za predsjednika, uspio doći do pozicije u kojoj ga mnogi već vide kao budućeg kancelara jedne od najmoćnijih država svijeta.
Oba kandidata su nakon uzleta na proljeće počela raditi grešku za greškom: Annalena Baerbock je lošom reakcijom na otkrivanja lovaca na plagijate koji su otkrili da su dobri dijelovi njezine knjige o političkim ciljevima stranke prepisani, izgubila vodeću poziciju i Zelene odvela s prvog na treće mjesto po popularnosti stranaka.
I dok su Zeleni i Unija vodili ne samo bitku protiv vanjskih nego i unutarnjih protivnika, Scholz je u miru sjedio i nije radio ništa. A popularnost mu je rasla. Nošen krilima aktualnog nositelja mandata (Scholz je posljednje četiri godine ministar financija i vicekancelar) socijaldemokratski kandidat je samo radio svoj posao. Popularnost mu je rasla jer je iz tjedna u tjedan obavještavao građane i nosio ohrabrujuće vijesti tijekom poplava i pandemije.
Drugi, i po mnogima odlučujući, čimbenik je činjenica da Scholza zbog njegove uloge u posljednjem kabinetu Angele Merkel i činjenici da ovo dvoje političara izvrsno surađuju, vide kao najveći jamac kontinuiteta politike aktualne kancelarke koju bi većine građana i dalje htjela vidjeti na istoj poziciji.
S aktualnom kancelarkom ga, kako svjedoče njegovi prisni suradnici, vežu i karakterne osobine, što Nijemci cijene. SPD već godinama, zapravo od ulaska u posljednju koalicijsku vladu Angele Merkel kao manjinski partner, slovi kao stranka u dubokoj krizi na čijem čelu se izmjenjuju bezlični i potpuno promašeni kadrovi.
Ograda od SPD-a
Za analitičare je znakovito da je i SPD-ova predizborna kampanja, otkako se uvidjelo da Scholu kao političaru raste popularnost, potpuno skrojena po mjeri kancelarskog kandidata. Ponekad se čini kao da SPD nema veze s kandidatom Scholzom. Predizborni stratezi kao da ne žele pojam SPD-a, opterećen nepovoljnim imidžom posljednjih godina, povezivati s trenutno uspješnom markom Olafa Scholza.
Pritom Scholz unutar samog SPD-a nije pretjerano popularan. Scholz je i crvena krpa za lijevo krilo SPD-a zbog njegove potpore još uvijek spornim reformama tržišta rada.
Odvjetnik pa političar
Scholz iza sebe nema ni neki uzbudljiv životopis: tipično dijete poslijeratne Zapadne Njemačke, Scholz je rođen 1958. u Osnabrücku no već s tri godine obitelj seli u obližnji Hamburg gdje je Olaf završio pravni fakultet nakon kojeg je uslijedila zavidna karijera odvjetnika za radno pravo.
Iako je u SPD ušao već sa 17, njegova ozbiljnija politička karijera je počela tak nakon što je napunio 40 godina. Od tada je u prvoj koalicijskoj vladi Angele Merkel obnašao funkciju ministra rada, u međuvremenu je bio na čelu grada-savezne pokrajine Hamburg da bi se nakon izbora 2017. ponovno vratio u vladu.
Sudeći po ispitivanjima javnog mnijenja Scholzu očito nisu naškodili ni financijski skandali oko propale tvrtke Wirecard niti istraga oko pranja novca koji se djelomice povezuju i s njegovim ministarstvom.
Trenutno Schulz živi u Potsdamu, bogatom povijesnom gradu pored Berlina gdje žive mnogi politički i privredni moćnici kojima je obližnji Berlin prenaporan. U njegovoj izbornoj jedinici broj 61 glavni konkurent će mu biti i zelena kandidatkinja Annalena Baerbock. Prognoze predviđaju pobjedu Scholza u ovoj prestižnoj izbornoj jedinici. No mnogi ovdje vide i dvije moćne ličnosti moguće buduće vladajuće socijaldemokratsko-zelene koalicije.
Armin Laschet
Predsjednik CDU-a Armin Laschet je kancelarski kandidat demokršćana na predstojećim parlamentarnim izborima u Njemačkoj, no s obzirom na rezultate ispitivanja javnog mnijenja u zadnje vrijeme, mnogi smatraju da je on bio pogrešan odabir. Dvije stvari Armin Laschet voli isticati: da je odrastao na tromeđi između Njemačke, Belgije i Nizozemske te da mu je gen Europske unije "u krvi" i da mu je otac bio rudar, što je za Sjevernu Rajnu – Vestfaliju, najmnogoljudniju njemačku saveznu pokrajinu važan dio biografije.
Rođen 1961. u Aachenu, gradu Karla Velikog (na kojeg se često voli pozivati kao na prvog Europljanina) Laschet je u ovom gradu i započeo političku karijeru od samog početka vezanu uz Kršćansko-demokratsku uniju (CDU) čiji je član postao 1979. i čiji je u međuvremenu i predsjednik.
Preko gradske uprave u Aachenu Laschet se penjao i na stranačkoj ljestvici u ovoj, po broju članova, najmoćnijoj podružnici CDU-a. Od 2017. Laschet je i premijer ove savezne pokrajine što mu je na kraju otvorilo put prema funkciji predsjednika stranke i kasnije kancelarskog kandidata demokršćanske Unije CDU/CSU.
No kandidatura nije prošla glatko kako se isprva moglo očekivati. Naime unutar demokršćanske Unije CDU/CSU pravo na kancelarsku poziciju u pravilu pripada većoj od dvije sestrinske stranke. Kancelarski kandidat je iz redova Kršćansko-socijalne unije (CSU) dolazio samo dva puta i oba puta je ovaj eksperiment završio porazom Unije.
Slabiji kandidat se šalje u utrku?
No čini se da je ovog puta CSU-ov kandidat ipak mogao biti bolja opcija za demokršćane. Glavni Laschetov konkurent, predsjednik CSU-a Markus Söder je daleko popularniji političar od Lascheta što je bilo vidljivo odmah nakon što se Unija na proljeće odlučila za Lascheta: popularnost demokršćana je naglo pala i od tada se nije u potpunosti oporavila.
Laschet je djelomice i sam kriv - bio je upleten u jedan od najvećih pandemijskih skandala.
U travnju 2020. je na lice dana izbio podatak da se Sjeverna Rajna – Vestfalija u očajničkoj potrazi za proizvođačima zaštitnih maski obratila lokalnom tekstilnom poduzeću Van Laack (inače poznatom po luksuznim muškim košuljama). Pikantni detalj ove priče je da Laschetov sin Johannes već godinama djeluje kao "influencer" za dotičnu tvrtku od koje prima i poprilične honorare.
Ova afera bila je u moru drugih afera oko korupcije vezane uz nabavke zaštitnih maski a u koje su bili umiješani demokršćanski političari.
Drugi veliki propust Laschetu se dogodio za vrijeme katastrofalnih poplava koje su u srpnju pogodile dijelove zapadne Njemačke. On se tijekom govora njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera na poplavljenom području, pred ljudima koji su izgubili bližnje i svu imovinu, u pozadini dobro zabavljao i smijao što su naravno zabilježile sve kamere i mediji. I to ga je, prema ocjenama analitičara, trajno stajalo nekoliko postotnih bodova u utrci za kancelarsku poziciju.
Neuvjerljiv protiv konkurencije
I u dosadašnjim direktnim TV sučeljavanjima s protukandidatima djeluje nedoraslo poslu. Slovi kao najprisniji suradnik Angele Merkel.
Iako prema van djeluje liberalno i često se suprotstavlja konzervativnom krilu stranke, što je bilo vidljivo i tijekom migrantske krize kada se demonstrativno stao na stranu Angele Merkel i njezinog liberalnog kursa, Laschet je vrlo tijesno povezan s konzervativnim kršćanskim strujama poput Opus Dei.Još je tijekom studija prava u Münchenu pripadao konzervativnoj kršćanskoj udruzi Aenania. Ne priznaje homoseksualne parove po pitanju poreznog i obiteljskog prava.
Armin Laschet međutim slovi i kao iskusni političar koji iza sebe ima zastupnički staž iz tri parlamenta: Bundestaga, Europskog parlamenta i Parlamenta Sjeverne Rajne - Vestfalije u Düsseldorfu.
Mnogi mediji upozoravaju na to da usprkos slabim vrijednostima u ispitivanjima javnog mnijenja, Lascheta još ne bi trebalo otpisivati.
Annalena Baerbock
Kvalitete Annalene Baerbock, kancelarske kandidatkinje Zelenih na parlamentarnim izborima 26. rujna, ujedno su i crvena krpa za političke protivnike kako s lijeva tako i s desna.
Za ljevičare je ona tipičan primjer zašto se stranka Zeleni od prvobitno revolucionarne stranke hipija koji pletu džempere u Bundestagu pretvorila u stranku više srednje klase koja nema ozbiljnijih briga u životu od spašavanja endemskih vodozemaca i gradnje biciklističkih staza.
Za stranke krajnje desnice vrijede isti argumenti samo s drugim ideološkim predznakom: za njih su Zeleni stranka koja nema kontakta s tzv. "malim čovjekom" koja još dodatno želi otvoriti granice kako bi primila sve one koji žele doći u Njemačku i iskoristiti njemački socijalni sustav.
Uzorna "zelena" biografija
Annalena Baerbock je rođena 1980. u godini u kojoj je osnovana stranka za koju se sada kandidira kao moguća buduća kancelarka. Kao dijete lijevo orijentiranih roditelja s idiličnog seoskog gazdinstva u blizini Hannovera odlazila je na prosvjede protiv ratova i atomske energije. Uslijedio je studij prava i politologije na elitnim sveučilištima u Londonu i Hamburgu. Kasnije je pokušala i promovirati međunarodno pravo u Berlinu ali bez uspjeha.
U stranački život Zelenih je ušla relativno kasno, tek s 25 godina a stranački uspon bio je munjevit. S 28 je već postala predsjednica pokrajinskog ogranka Zelenih za Brandenburg nakon čega ulazi u Bundestag.
Od 2018. se zajedno s Robertom Habeckom nalazi na čelu stranke.
Ključni događaj koji ju je ohrabrio da se potpunosti posveti politici je bilo stažiranje u Europskom parlamentu i godina 2004. kada je ulaskom Poljske u Europsku uniju nestala i granica između Frankfurta na Odri i poljskih Slubica.
Nakon početnog uzleta na proljeće kada su Zeleni prestigli i Uniju i SPD i u ispitivanjima postali najjača stranka, uslijedio je niz strateških grešaka kancelarske kandidatkinje nakon kojih je uslijedio nagli pad popularnosti.
To se prije svega odnosi na lošu reakciju kandidatkinje Baerbock na optužbe da je dijelove svoje programatske političke knjige prepisala iz stranačkih programa ili da je iznosila netočne podatke vezane uz vrijeme provedeno na studijima.
Iako se većina ovih grešaka pokazala nerelevantnim za vjerodostojnost Bearbock kao političarke, konzervativni mediji, i tu prije svega tabloid Bild, uspjeli su zaustaviti vrtoglavi uspon zelene kandidatkinje.
No udarac konzervativnih snaga oko Unije, koji strahuju od uspona Zelenih, nije rezultirao porastom popularnosti demokršćana nego rastom popularnosti kandidata socijaldemokrata Scholza koji se trenutno nalazi daleko ispred konkurencije.
Manjak opuštenosti
Baerbock u svojim predizbornim nastupima voli isticati da je majka pokušavajući i igrati na kartu jedinog ženskog kandidata u konkurenciji s demokršćaninom Arminom Laschetom i socijaldemokratom Olafom Scholzom no ni to nije osobito pomoglo.
Sada mnogi stranački stratezi žale što u utrku za kancelara nisu pogurali dopredsjednika Zelenih Roberta Habecka koji je mnogo opušteniji.
No opuštenosti nema kad je u pitanju glavna tema kandidatkinje Baerbock: zaštita klime. Još su tijekom propalih koalicijskih pregovora s demokršćanima i liberalima nakon izbora 2017. neki analitičari smatrali da su zbog tvrdokornih klimatskih ciljeva Zelenih pregovori oko prve demokršćansko-liberalno-zelene vlade tada i propali.
Ona je svoju politiku tada nazvala "radikalno realnom". Mnogi koji priželjkuju stranku lijevog centra nakon izbora nadaju se da to neće smanjiti šanse za novi početak Zelenih i socijaldemokrata i reprizu koalicijske vlade koja je vladala Njemačkom od 1998. do 2005. kada je kormilo preuzela Angela Merkel.
