Prošlotjedne izjave turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana o nuklearnom oružju potaknule su brojne rasprave u turskim medijima, a pogotovo njegove riječi: "Neke zemlje imaju rakete s nuklearnim glavama, ne jednu ili dvije, a nama kažu da ih ne smijemo imati. Ja to ne mogu prihvatiti."
Erdogan je u svojim izjavama skrenuo pažnju na Izrael, kao državu koja nije potpisnica Sporazuma o neširenju nuklearnoga naoružanja, napominjući kako je ta zemlja nabavila nuklerano oružje i da je zbog toga nitko ne može taknuti, piše Al Jazeera Balkans.
'Ankara ima snažnih razloga krenuti nuklearnim putem'
Promatrači različito tumače izjave turskog predsjednika i mogućnost njihove izvedivosti u stvarnosti. Pojedini su ih shvatili kao Erdoganov pokušaj da dođe do nukleranog oružja po uzoru na velike sile. Drugi pak smatraju da je njegov govor bio usmjeren k nacionalnim osjećajima masa, budući da Turska trenutno nema dovoljno kapaciteta za proizvodnju nuklearnoga oružja.
Samir Salha, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu Kocaeli i turski vojni stručnjak rekao je da se mnogi centri za istraživanje i strateške i sigurnosne studije već gotovo desetljeće susreću u svojim analizama s turskim nuklearnim ambicijama u svjetlu napetosti u regiji. On pojašnjava kako Turska ima snažnih razloga krenuti nuklearnim putem ako se uzmu u obzir njene slabosti i strateški položaj.
Salha kaže da "više od jednog tehničkog i znanstvenog pokazatelja potvrđuje da je Ankara krenula nuklearnim putem i da neće oklijevati da prihvati ponude Moskve, a možda kasnije i Pekinga, sve dok njena nacionalna sigurnost, regionalni interesi i održavanje strateške vojne ravnoteže u regiji budu na vrhu liste prioriteta. Salha također smatra da ubrzavanje radova na nuklearnoj elektrani Akkuyu, koja se gradi u suradnji s Rusijom, zatim insistiranje Turske na unaprjeđenju rada i opsega svog domaćeg raketnog sustava, kao i zabrinutosti da neke prijestolnice u regiji žele nabaviti ovo oružje, čini izvjesnijim scenarij da će Turska na ovaj ili onaj način raditi na tome da dođe do nuklearnog oružja.
Erdogan i Putin
'Sve dok je članica NATO-a, ne treba joj nuklearno oružje'
Osim toga, Salha kaže kako u turskom vojnom budžetu zasad ne postoje nikakve predviđene stavke za razvoj tog sektora usprkos pričama da je predviđeno čak 25 milijardi dolara u okviru petogodišnjih planova za proizvodnju nekonvencionalnog oružja. iastiče i kako će napeti tursko-američki odnosi i kontinuirano približavanje Turske i Rusije na kraju natjerati Ankaru da revidira svoju nuklearnu politiku i započeti razmišljati o vlastitom nuklearnom oružju, čak i usprkos tomu da se suoči s prijetnjama Bruxellesa oko članstva u EU.
Sa Salhom se ne slaže Ali Hussein Bakir, istraživač strateških pitanja iz Centra za strateške studije Bliskog istoka u Ankari. "Turska trenutno nema dovoljno kapaciteta za proizvodnju nuklearnog oružja, ni sa znanstvenog aspekta, ni u pogledu pripravnosti neophodne infrastrukture, niti ima financijske mogućnosti nužne za financiranje projekta ovakve vrste", kazao je Bakir za Al Jazeeru.
On dodaje da je Turska potpisnica Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja i Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa koji joj zabranjuju razvoj nuklearnih programa u vojne svrhe.
"Čak i ako pretpostavimo da Ankara želi imati vojni nuklearni program, u tom slučaju morat će se povući iz ovih sporazuma ili ih kršiti, a u oba slučaja snosit će međunarodne posljedice", ističe Bakir koji smatra da Turskoj ne treba nuklearno oružje sve dok je članica NATO-a. K tomu, Turska je jedna od samo pet zemalja - uz Italiju, Belgiju, Nizozemsku i Njemačku - koje uživaju pravo skladištenja američkih nuklearnih bombi na svome teritoriju.
