Grupa mladića, većinom u dobi između 15 i 17 godina, prije nekoliko mjeseci bez pratnje roditelja zaputili su se u Europu iz Irana, Afganistana, Sirije i drugih kriznih zemalja, piše DW. Trenutno žive u jednom od bonnskih domova za izbjeglice, a nakon što su riješene birokratske prepreke, mladići su počeli pohađati elitnu školu.
Izgledaju starije jer su više toga prošli
"Moji učenici izgledaju nešto starije nego njihovi njemački vršnjaci", kaže u razgovoru za DW njihova razrednica Ursula Coester. Smatra da je razlog taj što su ti momci preživjeli puno više od svojih njemačkih vršnjaka.
Jedan od njih, Yazdan, uistinu je već puno toga prošao. Prije dvije godine iz rodnog je Afganistana pobjegao u Pakistan. Kada je skupio dovoljno novca za put u Njemačku, samo s ruksakom preko leđa, krenuo je na putovanje života; preko Turske, Grčke, Makedonije, Srbije, Mađarske, Austrije i napokon do Njemačke. Putovao je s prijateljima koji su njegovi vršnjaci, a putem su se sretali i s drugima koji su imali isti cilj- doći do Njemačke.
Putovanje je trajalo duga tri mjeseca i nije bilo nimalo jednostavno. "Jako sam se bojao na moru u Grčkoj. I u šumama po Makedoniji i Srbiji," priznaje Yazdan.
Samo dvije djevojke
S Yazdanom u domu, ali i u školi, je 16-godišnji Mohammed. Mladi Sirijac je u Njemačkoj pet mjeseci. Kaže kako je u svojoj domovini bio dobar učenik, a dvije je godine proveo u izbjegličkom logoru u Turskoj.
U razredu su tek dvije djevojke. Razlog je jednostavan- djevojke puno rjeđe putuju same. 15-godišnja Sarah je i iz Irana, a s ujakom i bratom je došla u Njemačku. Veseli se što bi joj se uskoro trebala pridružiti i majka. "Kad mi dođe mama, ovdje ću biti jako sretna," kaže Sarah.
Sve troje sretni su što su dobili priliku ići u školu. Kažu da su svi prema njima dobri, i učitelji, ali i ljudi u Njemačkoj općenito.
Dogodine će ići u obične razrede
Njihova razrednica kaže da su njih troje među najboljima u razredu. Stoga će nakon ljetnih praznika dobiti priliku ići u obične razrede. Päda je na glasu kao gimnazija na koju mogu samo najbolji. U slučaju izbjegličkog razreda, školski uspjeh nije bio relevatan kriterij.
U elitnoj gimnaziji ih je većina završila zapravo slučajno - preko kontakata obitelji koje su se brinule o njima ili preko doma u kojemu žive.
Izrazito su ljubazni
Ni drugi učenici ne vide razliku između sebe i izbjeglica, ničim se ne izdvajaju, kažu."Možda po tome što su izrazito ljubazni", dodaje jedna učenica. Neki od mladih izbjeglica imaju zdravstvenih problema jer su imali lomove koji nisu liječeni. Više njih imaju psihičkih problema, noćne more, problema sa spavanjem. No, u tom slučaju bude im pružena psihoterapijska pomoć.
Ravnatelj ponosan
Ravnatelj škole Willi Mirgart ponosan je što je baš njegova škola prva gimnazija u Bonnu koja je uvela razred za izbjeglice i to, ne zato što je morala, nego zato što je htjela.
Kada sam u prvom pismu obavijestio roditelje o osnivanju razreda za izbjeglice, dobio sam puno osobnih mailova u kojima su roditelji pozdravili što se Päda na ovaj način angažira u izbjegličkoj krizi." Je li bilo zabrinutih ili možda čak ljutih pisama? "Ne, definitivno ne."
Planovi za budućnost
Mladići iz početka priče ne kriju kako imaju ambiciozne planove za budućnost. Mohammed bi htio biti okulist, a Yazdan je oduvijek htio biti pilot, no u zadnje vrijeme razmišlja i o novinarstvu. Znaju da ih do ostvarenja tih želja čeka još dug put, pa bi za početak htjeli dobro naučiti njemački.
