Hamid je tada izgubilo pola članova svoje dvanaesteročlane porodice.
Sa suzama u očima se prisjeća teških trenutaka u kojima su živote izgubila njegova djeca i trudna supruga: "Kamo sreće da nisam doživio da me djeca dozivaju 'Babo, babo', a da pritom ništa ne mogu učiniti za njih! Kamo sreće da sam poginuo prije njih!"
Naselje Al-Shujaiya, u kojem živi Hamid, u nedjelju je bilo izloženo žestokom nasumičnom bombardiranju i granatiranju. Hamidova djeca te noći nisu oka sklopila. Gledala su kako stotine obitelji bježi iz istočnog dijela Gaze (koji graniči s izraelskom teritorijem) u središnji dio grada, piše Al Jazzera.
"Nakon što se oglasio ezan za sabah-namaz", nastavlja četrdesetogodišnji Hamid", sve su se manje čuli zvukovi pada granata. Djeca i ja smo konačno malo zaspali. No, ubrzo nas je probudila eksplozija granate koja je pala na susjedovu kuću. Djeca i žena su zapomagali''.
Kobna granata
Kaže da ispočetka nije želio izaći iz kuće i zaklon potražiti u obližnjoj UNRWA-inoj školi u kojoj su već bile stotine izbjeglica:"Dostojanstvo mi nije dopuštalo da od bilo koga zatražim pomoć. No, granate su padale sve bliže i bliže." Stoga je odlučio da s obitelji ipak napusti kuću.
Krenuli su niz stepenice, ali kad su došli do izlaznih vrata, u dvorište je pala granata, te su bili prisiljeni vratiti se u kuću. Zatim je pala još jedna. Onda su odlučili ponovo sići niz stepenice, ne bi li tako bili udaljeniji od granate koja bi mogla pasti na krov kuće.
Nasumična paljba je nastavljena. Granate su padale na kuće Hamidovih susjeda. A onda je pala ona kobna od koje mu je poginuo šest članova porodice, a isto toliko povrijeđeno.
Pogođena je i Hamidova najmlađa kćer, dvogodišnja Samija. Osjetio je da još uvijek diše. Nažalost, bio je to izdisaj. Umrla je u očevom naručju dok ju je nosio do kombija hitne pomoći.
Hamid je ukupno izgubio sedam članova porodice: trudnu ženu, dvije kćerke, sestru, brata, snahu i maćehu.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/djeca-gaze-ginu-u-narucju-roditelja
