Crna Gora prošla je kroz još jednu politički nestabilnu godinu, uz dva kruga predsjedničkih izbora, parlamentarne izbore te politizirani popis stanovništva, dok se zemlja na gospodarskom planu borila s galopirajućom inflacijom.
Izbori planirani početkom godine nisu mogli biti održani zbog nedostatka četvero sudaca Ustavnog suda. Istodobno je vlada Dritana Abazovića bila u tehničkom mandatu viđe od godine. U veljači su, pod pritiskom EU i SAD-a, crnogorski zastupnici uspjeli izabrati troje od četvoro sudaca Ustavnog suda te se moglo pristupiti najdužoj predizbornoj kampanji u crnogorskoj povijesti.
Tadašnji predsjednik Milo Đukanović raspisao je za kraj ožujka predsjedničke izbore i duboko polarizirano crnogorsko društvo ušlo je u još dublje političke podjele.
Na iznenađenje mnogih, upravo je Đukanović pokušao objediniti procrnogorske glasače kandidirajući se za novi mandat. Glavni protukandidat bio je mladi čelnik nove političke struje „Pokret Europa sad“ Jakov Milatović, bivši ministar u vladi nastaloj nakon poraza Đukanovićevih socijalista u kolovozu 2020.
U drugom krugu početkom travnja Milatović je premoćno pobijedio Đukanovića. Svoju kampanju zasnivao je na gospodarskim obećanjima i ranijim odlukama vlade o podizanju minimalne plaće u Crnoj Gori s 222 na 450 eura.
Obećao je da će biti predsjednik svih građana te da će vanjsku politiku zasnivati na ubrzanju crnogorskog puta u EU i ispunjavanju obaveza u NATO-u, iako mu se spočitavalo da je prosrpski kandidat i da je pod velikim utjecajem Srpske pravoslavne crkve.
Netom nakon predsjedničkih izbora krenulo se u predizbornu borbu za parlamentarne izbore, održane sredinom lipnja. Crnogorsko društvo i 17 godina od obnove neovisnosti i dalje je podijeljeno na prosrpski i procrnogorski korpus, pa je i izborna kampanja bila u tom znaku.
Đukanovićeva Demokratska partija socijalista računala je na potporu nacionalno orijentiranih Crnogoraca i dijela manjina, dok se prosrpska desnica okupila oko koalicije „Za budućnost Crne Gore“.
Ipak, birači su ovog puta izabrali gospodarska obećanja populističkog Pokreta Europa sad i najavu povećanja plaće na tisuću eura.
Vlada uz potporu prosrpske desnice
Mandatar za sastav nove vlade postao je drugi čelnik tog pokreta Milojko Spajić. Iako se činilo da će lako sastaviti novu, proeuropsku vladu, to se nije dogodilo zbog unutrašnjih nesporazuma u njegovom zastupničkom klubu.
Spajić je u drugom krugu pregovora za formiranje vlade podršku zatražio i od prosrpske desnice, okupljene u koaliciji koju je predvodio četnički vojvoda Andrija Mandić. Prema dogovoru, Mandić je dao manjinsku podršku Spajićevoj vladi, a on sjeo u stolicu predsjednika crnogorskog parlamenta.
Usporedno s pregovorima o formiranju nove vlade, tekla je i kampanja vezana uz najavljeni popis stanovništva, koja je dobila politički predznak. U nju se uključila i SPC, pozivajući što veći broj građana da se izjasne kao Srbi i da govore srpskim jezikom.
Početak popis je bio zakazan za 1. studenoga, no procrnogorske stranke najavile su bojkot te je Spajić odgodio popis za 30 dana.
Nakon što su s oporbom dogovoreni uvjeti za početak popisa (zabrana kampanje, softver za provjeru podataka, oporbeno kompletiranje popisnih komisija) popis je krenuo 3. prosinca i okončan bez bojkota i dodatnih tenzija. Za sada nitko nije doveo u pitanje njegovu valjanost.
Povratak na europski put
U protekloj godini Crna Gora nije imala napretka u ispunjavanju europske agende pa su njezini čelnici nerijetko bili kritizirani u Bruxellesu. U studenome objavljeni izvještaj o napretku jasno je pokazao da se Crna Gora mora vratiti reformama želi li nastaviti put ka EU. Zemlju više je nitko nije vidio kao „lidera“ europskih integracija.
U međuvremenu je parlamentarna većina uspjela izabrati i sedmog suca Ustavnog suda, što je naišlo na odobravanje čelnika EU, koji su na samitu sredinom prosinca u Bruxellesu konstatirali da s novom vladom u Crnoj Gori postoji "novi momentum" kako bi se zemlja vratila na put pristupanja EU.
Crna Gora otvorila je 33 poglavlja u pregovorima s EU, a privremeno zatvorila tri. Posljednje pregovaračko poglavlje otvoreno je sredinom 2020. i od tada stagniraju pregovori o crnogorskom pristupanju Uniji.
Galopirajuća inflacija i obećanje o rastu plaća
Inflacija u Crnoj Gori tijekom 2023. dostigla je gotovo dvoznamenkastu brojku pa se vlada Dritana Abazovića antiiflatornim aktivnostima borila da je obuzda ograničavajući uz ostalo cijene prehrambenih proizvoda. To je dalo kratkoročne rezultate, a inflacija je u kolovozu iznosila 8,6 posto.
Nova vlada Milojka Spajića, koji je obećao povećanje prosječne plaće na tisuću eura, a minimalne mirovine na 450 eura, u prosincu je predložila proračun za 2024. od 3,4 milijarde eura.
Spajićevi kritičari tvrde da u njemu nema naznaka da će potvrditi obećanje o rastu plaća, dok je skoro povećanje najnižih mirovina navodno izvjesno.
Tunel kroz crnogorsko pravosuđe
Ipak u regiji i svijetu ništa nije jače „odjeknulo“ iz crnogorske zbilje kao vijest da su kriminalci uspjeli prokopati tunel do skladišta crnogorskog Višeg suda i iz njega odnijeti desetine dokumenta i nekoliko komada oružja koji su korišteni kao dokazi u najtežim kaznenim postupcima.
Ni do danas nije utvrđeno koji je bio cilj kriminalne akcije i čega su se provalnici htjeli domoći. Prve informacije govorile su da se u depou nalazilo skoro dvije tone kokaina zaplijenjenog u policijskim akcijama, no to je opovrgnuto.
Tunel je prokopan u samom centru Podgorice, 50 metara od sjedišta vlade i parlamenta.
Počinitelji su identificirani, većina je uhićena i povezuje ih se s kavačkim kriminalnim klanom, jednim od dva zaraćena kriminalna klana u čijem sukobu je proteklih godina ubijeno skoro 50 osoba.
Zbog tunela koji vodi u srce crnogorskog pravosuđa nitko nije podnio ostavku.
Piše: Damir Ramović
